Ako je zapeo u prvoj utakmici finala Istoka, Shai Gilgeous-Alexander, dvostruki MVP NBA lige, pokazao je kako se vrlo zna adaptirati. U noći s utorka na srijedu Kanađanin je strpao 32 poena, od čega je s linije za slobodna bacanja stavio 16 poena. Polovicu. Pri tome je samo jedan promašio s crte. I da, trice je šutirao 2-3, ali je samo pogodio pet od 16 dvojki. Nema veze, bio je agresivan, iznuđivao je penale kako samo on to zna i Oklahoma, branitelj naslova, sada ima 3-2 u seriji, nakon što je svladala San Antonio sa 127:114.
U isto vrijeme Victor Wembanyama je odigrao možda i najslabiju utakmicu serije, jer je iz igre ostao na šutu 4-15 (0-5 za tri), pa je jedino s crte bio impresivan (12-12). I da, nije shvatljivo da je u prvom poluvremenu, unatoč svojih 224 cm, Francuz imao tek jedan skok, ukupno njih šest.
Naravno, za vodstvo u seriji OKC nije imao samo Shaia, nego je velik doprinos ponudio novi starter, Jared McCain, jer i dalje ne igraju Jalen Williams i Ajay Mitchell. McCain je stavio dvadeset poena, a ruku u poenima dao je i Alex Caruso, osim standardno velike energije i izgaranja u obrani, jer je pogodio četiri trice i zaključio sraz s 22 poena. Pri tome su na double-doubleu bili Hartenstein (12+15) i Holmgren (16+11).
Bilo je to previše za Spurse, koji su poveli u seriji, pa upisali dva poraza, onda izjednačili seriju i sada ih čeka spašavanje života u San Antoniju u noći s petka na subotu. Stephon Castle je odigrao odličnu utakmicu s 24 poena, pet skokova i šest asista, Dylan Harper je mogao više od šuta 1-5, a De‘Aaron Fox svakako bolje od šuta 4-15 (0-4 za tri), jer je njegovih devet poena premalo za ambicije San Antonija.
Iako je Shai iznuđivao faule, a to će uvijek otvoriti i priču o kriteriju, teško je reći da je to bio onaj prijelomni trenutak za novu pobjedu Thundera.
Koji će u Teksasu sada pokušati zgotoviti posao kako bi kupio vrijeme za pripremu velikog finala, koje neće početi prije 4. lipnja. Eventualna sedma utakmica značila bi dodatnu potrošnju, veliku neizvjesnost i tko zna kakav epilog iz rakursa prvaka. Sve to bi gurnulo Knickse u bolju opciju na otvaranju velikog finala, Knickse koji su pomeli Cavse.
No, pravo je pitanje imaju li Knicksi mir. Nije ih na ovoj razini bilo u ovom stoljeću, zadnji put su igrali veliko finale 1999. godine. Već sada se zna da će četvrta utakmica finala, koja će se sigurno igrati u New Yorku, biti najskuplji meč u povijesti, jer prosječna cijena ulaznice, najvrednijeg papirića koji trenutačno postoji u New Yorku, stoji 4.494 dolara. Za treću utakmicu tek koji dolar manje od 4.400 dolara. Ili, možemo ovako: cijena za dvije ulaznice blizu parketa može se popeti na 1,1 milijun dolara. Netko je izračunao da se za taj novac, baš u Oklahomi, koja je sada korak do finala s Knicksima, može kupiti kuća s četiri sobe...
Nema sumnje kako je plasman Knicksa u veliko NBA finale najbolja stvar koja se mogla dogoditi Ligi, zbog svega što nosi big market, a on je s Knicksima baš - BIG.
Sve to skupa trenutačno ne zanima Thundere i Spurse. Prvi se nadaju da će posao zaključiti u šestoj utakmici finala da se ne dovode u problem u majstorici, koja bi se, doduše, igrala u Oklahomi. Spursi vjeruju da će izjednačiti seriju u noći s petka na subotu, a onda kreirati čudo te izbaciti prvaka, a sebe promovirati u veliko finale.
Ključeve će držati, a tako je bilo i do sada, Shai Gilgeous-Alexander i Victor Wembanyama, prije svih...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....