Hrvatska s +73 srušila rekord Australije i ostvarila najveću pobjeda ikada u kvalifikacijama za SP

Tomislav Mijatović dočekao je prvi put u svom mandatu veliku trojku naše aktualne zbilje, u Limassolu su prvi put zajedno na terenu pod novim izbornikom bili Dario Šarić, Mario Hezonja, a sada i Ivica Zubac. OK, s druge strane bio je slabašan Cipar. I nije to nikakvo mjerilo. Ali jest plus 73. Tih 123:50 iz Limassola izjednačenje je najviše pobjede koju je Hrvatska ikada postigla, a zbilo se to na samim počecima, na kvalifikacijama za Igre u Barceloni 1992., kad su Dražen Petrović i prijatelji isprašili Island s upravo plus 73, tada je bilo 124:51.

Tih ciparskih plus 73 najveća je pobjeda ikada u kvalifikacijama za SP. Dosad je rekord držala Australija koja je svladala Guam sa 72 poena viška. Taj smo rekord srušili. Mario Hezonja pritom je postao četvrti Hrvat koji je zaključio utakmicu s triple-doubleom u reprezentativnom dresu. Priključio se legendama, Toniju Kukoču i Stojku Vrankoviću, ali i svom suigraču i kapetanu Dariju Šariću koji je triple-double producirao u razbijanju Slovenije i Luke Dončića na startu olimpijskih kvalifikacija u Ateni prije dva ljeta. Usput, nikada nitko prije Hezonje nije ostvario triple-double u europskim kvalifikacijama za SP.

Ono što je moralo činiti zadovoljnog Tomica Mijatovića krije se u ritmu s kojim je igrala Hrvatska, u ritmu u kojemu se nije skidala noga s gasa, u ritmu koji su začeli Ivica Zubac, Dario Šarić i Mario Hezonja, a nastavljao je gotovo svaki igrač kojega je Mijatović podizao s klupe. I Hrvatska ni u jednom trenutku nije bila neozbiljna. Nije se napucavalo s osam metara kad su u reketu tražili lopte Šarić i Zubac za koje nije bilo obrane. Bila je to uredna Hrvatska. Čak i kontra protivnika protiv kojega se teško natjerati ostati ozbiljan.

Bila je to mala Mijatovićeva pobjeda, jer koliko god nas nervirao svojim “utakmica po utakmica”, pa “nema ništa o Izraelu prije nego se zgotovi posao s Ciprom”, upravo je takav pristup rezultirao ovakvom dominacijom s kojom se upisala četvrta pobjeda u petom ogledu u uvodnoj skupini.

A sada slijedi kraj posla u prvoj skupini, a to je utakmica s Izraelom u Osijeku u ponedjeljak. Hrvatska je sredila taj Izrael u Rigi kad je igrala bez Šarića i Zupca, a Izrael koji će stići u Osijek čak je i lošiji od onog Izraela iz Rige. Igrao je Izrael, opet u Rigi, kontra Nijemaca u istom terminu kad smo mi bili u Limassolu i izgubio je 86:92. Pritom je Nijemce pojačao Dennis Schröder, ali nije tu bilo dosta igrača od veljače, pa je ukupno Njemačka tada u dvoboju s Hrvatima bila jača. No, vratimo se Izraelu. Yam Madar igrao je simultanku, stavio je 31, vratio se u momčad Tomer Ginat, ali Izrael je u ovom prozoru bez ozlijeđenog Romana Sorkina, Tamir Blatt ne dolazi kad je tu Madar, a nije bilo ni Zoosmana, Timora, Segeva. Svi su bili u momčadi protiv Hrvatske. Naravno, nema ni najboljeg, Denija Avdije.

S obzirom na to da je Hrvatska jača nego što je bila u Rigi kad je sa 85:71 sredila Izrael u studenome, jasno je da će Hrvatska biti ogroman favorit u ponedjeljak. I tu šansu naprosto moramo zgrabiti, moramo upisati petu pobjedu, prijeći 2-0 s Izraelom u drugi krug. Kao što su to već učinili Nijemci, kao što će Nijemci nakon sudara s Ciprom u ponedjeljak upisati petu pobjedu. A tih pet već imaju iz one skupine s kojom se spajamo, Poljaci. Poljaci će tražiti i maksimalan učinak, jer u ponedjeljak dočekuju Nizozemce, a Nizozemci bi mogli ostati na dvije pobjede, kao, nadamo se, i Izrael. U isto vrijeme Latvija će tražiti treću pobjedu u srazu s Austrijom. I ako je dohvati, a mi sredimo Izrael, bit će na dvije pobjede iza Hrvatske i Njemačke. Tri iza Poljske.

Prevedeno, tri će iz te nove skupine na SP, a ako se tako poslože stvari, a to je realno predvidjeti, Poljska, Hrvatska i Njemačka ući će u šest ogleda druge skupine kao veliki favoriti za izboriti SP u Kataru sljedeće godine.

Kako ne bismo skrenuli s tog puta, valjat će Hrvatska biti onakva kakva je bila na Cipru. Ozbiljna i fokusirana. U takvom omjeru snaga Izrael se neće puno pitati. Sve će to ovisiti samo o nama.

A ova Hrvatska dovoljno je ozbiljna, dovoljno je i propatila kako bi u sljedeće tri godine naplatila sve posrtaje. I nositelji će biti u najboljim godinama. Velika trojka je tu. Spremna da ode na SP i tu se pokuša okušati u sudarima s najboljima, zatim pokuša izboriti i Igre u Los Angelesu. I onda još na sve to poveže EuroBasket 2029.

Velika trojka, Ivica Zubac, Dario Šarić i Mario Hezonja za velike tri godine koje slijede. Do tada, valja potvrditi sve ono dobro što se dosad napravilo. Počevši od ponedjeljka i Izraela. Neka je Izrael slabiji od optimalnog, ali sam se sigurno neće pobijediti.