Pravilo pod nazivom "Name, Image, Likeness" (Ime, Lik, Pojava), poznatije pod kraticom NIL, od 1. srpnja 2021. iz temelja je promijenilo sveučilišni sport 115 godina nakon što je osnovan NCAA, udruga sveučilišnih sportaša, koji su više od stoljeća mogli igrati samo - besplatno. Dapače, bilo kakvo plaćanje igrača donosilo je sankcije i njemu, i sveučilištu...
I onda je došao taj NIL, koji je na svjetskoj razini najveći utjecaj imao na košarku, s obzirom na to da se football kao najjači sveučilišni sport ozbiljno igra samo na sjevernoameričkom kontinentu. U košarci je pak NIL učinio bogatom cijelu jednu generaciju diljem svijeta. Posljednjih pet godina je posebno zbog toga počela patiti europska košarka jer - unatoč tome što su sveučilišta počela izdvajati veliki novac za dovođenje igrača - su klubovi fokusirani na proizvodnju igrača ostali bez bilo kakve zaštite s obzirom na to da je silne mladiće nemoguće na bilo koji način zaustaviti od odlaska na "školovanje".
S druge strane, ti mladići su profitirali pa danas na popisu hrvatskih NCAA igrača možete naći preko 30 imena, među njima i neke etablirane seniorske reprezentativce, koji "preko bare" igraju i za milijun, dva, spominju se i četiri milijuna dolara u bruto iznosu (porez varira u pojedinim američkim saveznim državama, prosjek oko 40 posto), ali i mnoge nepoznate čak i široj košarkaškoj javnosti, koji tamo "popunjavaju broj" za između 50 i 100 tisuća dolara godišnje.
Ovotjedni start košarkaške sezone na američkim sveučilištima ponukao nas je na "pročešljavanje" popisa Hrvata među kojima strše - doslovno i figurativno - blizanci Tomislav i Zvonimir Ivišić na Illinoisu s kojim su proljetos došli do Final Foura NCAA turnira. Vitežanima će ovo biti druga zajednička sezona nakon što se Zvonimir nakon Kentuckyja i Arkansasa prošle godine priključio bratu u njegovoj drugoj sezoni među Fighting Illinijima. I sad Ivišići dijele minutažu na centarskoj poziciji, odnosno Zvonimir odmara startera Tomislava, čija je godišnja bruto gaža po nekim procjenama između dva i tri milijuna dolara...
Sličan NIL ugovor ima i Andrija Jelavić, Zagrepčanin koji je prije prošle godine iz Mege otišao na veliki Kentucky za dva milijuna dolara, da bi se nezadovoljan statusom (ubacivao 5,6 poena, uz četiri skoka za 15,9 minuta po utakmici) transferirao na Ohio State, još jedan jaki košarkaški program. Tamo je Jelavića dočekao Ivan Njegovan, negdašnji centar Zadra iza kojeg su dvije sezone u dresu Buckeyesa.
Kako stvari danas zapravo funkcioniraju, odnosno kakve mogućnosti sad imaju igrači, čija seniorska karijera u Europi nije na vrijeme "procvjetala", pokazuje i primjer Tomislava Buljana, splitskog krilnog centra koji je još kao junior preselio u Zadar, gdje se upoznao i sa seniorskom košarkom, prošao niže španjolske lige, vratio se u Cedevitu Junior, da bi lani s 23 godine postao student na New Mexicu i nakon sezone u kojoj je za Lobose ubacivao 13,1 poen, uz 10,3 skokova po utakmici došao na Maryland u transferu teškom više od milijun i pol dolara.
Tim putem su ljetos krenuli negdašnji kadetski prvaci Europe, sinovi naših košarkaških velikana - Roko Prkačin i Ivan Perasović, koji su osam godina nakon svojih seniorskih debija u Ciboni, odnosno Splitu, "upisali" fakultete. Pritom je Prkačin u milijunskom transferu stigao na Penn State, gdje je prošle sezone vrlo dobro igrao Ivan Jurić, centar iz zagrebačke Dubrave, pa će Nittany Lionsi sada imati hrvatski tandem pod košem.
Međutim, transfer godine u hrvatskoj košarci ljetos je realizirao Michael Ružić, koji je iz Joventuta otišao na sveučilište Louisiana State, čuveni LSU s kojeg je u NBA svojedobno došao Shaquille O‘Neal, dok ga danas pohađa i najbolji hrvatski plivač - Jere Hribar. Ružićev transfer težak je navodno četiri (!) milijuna dolara, s time da je u NCAA otišao s reputacijom standardnog hrvatskog reprezentativca, nakon tri sezone u ACB ligi i ukupno preko 100 odigranih utakmica za Joventut.
S naslovom prvaka Hrvatske je pak tamo preselio Luka Skorić, iz Cibone na San Diego State za oko pola milijuna dolara.
Naravno, nemaju svi tamo milijunske ili ugovore na više stotina tisuća, ali isto tako ne sumnjamo da igrači kao Ante Beljan, Grgur Brčić ili Vice Zanki, koji ulaze u svoje četvrte sveučilišne sezone, s time da je svaki od njih promijenio tri škole, mogu zaraditi novac o kojem i puno perspektivniji igrači u Hrvatskoj mogu samo sanjati...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....