Rađu upitali jesu li mu snažnije emocije bile u dresu Jugoslavije ili Hrvatske. Ovako je odgovorio

Jedan od najboljih europskih centara svih vremena i legendarni hrvatski košarkaš Dino Rađa (59) sudjelovao je na petom Mundijalu prijateljstva u Ulcinju (Crna Gora). Rođeni Splićanin je s novinarima razgovarao o brojnim temama iz njegova života, svojoj karijeri i bivšim suigračima.

- Nije bilo lako ustati jutros. Neuobičajeno je sresti toliko ljudi koje nisam vidio dugi niz godina. Neke s kojima pričam, ali se ne vidim. Recimo sa Džordom (op. a. Dževad Alihodžić) nisam se vidio 30 godina, ali kao da smo se vidjeli jučer. Neki ljudi koji su tu, velikani raznih sportova. Iza mene moj stariji brat Stojko (op. a. Vranković), s kojim sam čitav život dijelio i one dobre i, nažalost, loše emocije... Tako da mi je veliko zadovoljstvo biti ovdje - započeo je Rađa.

Dotaknuli su se i filma posvećenog Rađi, čija je promocija bila predviđena za kasnije tijekom događaja. Voditelj ga je pitao jesu li snažnije emocije bile u dresu reprezentacije Jugoslavije ili Hrvatske. Rađa je osvojio dva olimpijska srebra (Seoul 1988. s Jugoslavijom i Barcelona 1992. godine s Hrvatskom), svjetsku broncu u Torontu 1994. godine s Hrvatskom te je na europskim prvenstvima osvojio dva zlata (Zagreb 1989. i Rim 1991.) i broncu (Atena 1987.) s Jugoslavijom, a s Hrvatskom ima dvije europske bronce (Njemačka 1993. i Atena 1995.).

- Te su stvari nebitne. Bitne su ove ljudske koje su iznad toga svih ovih godina - odgovorio je Rađa.

Dino Rađa, Žan Tabak i Dražen Petrović u Barceloni 1992. godine

Olimpijsko srebro iz Barcelone 1992. godine osvojeno je nakon poraza od američkog "Dream teama". Takozvana "Momčad iz snova" bila je prva američka olimpijska momčad u povijesti u kojoj su igrali aktivni profesionalci iz NBA lige. Sastavljena od nekih od najvećih igrača svih vremena (Jordan, Magic Johnson, Bird, Pippen...), momčad je pomela konkurenciju s prosječno 44 koša razlike po utakmici i osvojila zlatnu medalju, zbog čega se smatra najvećim sportskim timom ikada okupljenim. Rađu su pitali bi li jugoslavenska reprezentacija, koja je bila sila europske košarke u to vrijeme, mogla pobijediti u finalu koje je Hrvatska izgubila.

- To su neke stvari na koje nismo mogli utjecati, ali ono što ostaje iza svega toga su prijateljstva koja žive i danas - odgovorio je Rađa.

Dotaknuli su se i činjenice da je danas puno više europskih igrača na NBA parketima, što u Rađino vrijeme nije bio slučaj. Splićanin je u NBA ligi proveo četiri godine (1993.-1997.) s Boston Celticsima.

- Teško je uspoređivati vremena, teško je uspoređivati generacije, zato što danas postoje neke stvari koje mi nismo imali, stil... Stil igre je drugačiji. Svaki od nas misli da bi bio i danas najbolji, da je naravno u fizičkom stanju, ali je vrlo nezahvalno uspoređivati različita vremena i različite generacije - zaključio je Rađa.