Vučić se boji još jednog velikana, s njegovom popularnošću u Srbiji se mogu mjeriti samo Đoković i Jokić

Usred ljeta 2004. godine, neposredno prije Olimpijskih igara u Ateni, u Beogradu je otvorena velebna Arena, najveća dvorana u srednjoistočnoj Europi. I na otvaranje, ujedno i generalnu probu za olimpijski turnir košarkaša, u Arenu Beograd su aktualnim svjetskim prvacima stigli aktualni olimpijski pobjednici. Srbija i Crna Gora - tada se tako zvala zemlja koja će se uskoro razdvojiti - ugostila je SAD, koji je odnio i pobjedu protiv reprezentacije koja će par tjedana kasnije doživjeti i debakl na Igrama, ali jedan trenutak urezao se novinaru duboko u sjećanje.

Ponajbolji europski košarkaš tog vremena - Dejan Bodiroga, između 2000. i 2003. trostruki prvak Europe s Panatinaikosom i Barcelonom, u tom trenutku dvostruki uzastopni svjetski prvak, ujedno i osvajač tri uzastopna europska zlata sa SR Jugoslavijom/Srbijom i Crnom Gorom, krenuo je prema košu, dok ga je čuvao Carmelo Anthony, tada nadolazeća velika NBA zvijezda i kasniji trostruki olimpijski pobjednik...

Dribling, finta šuta u srcu reketa, koja je Anthonyja poslala "po ćevape" i lagano polaganje nakon "razlomljenog" dvokoraka. Oko 17.000 ljudi - tadašnji kapacitet Arene - je na sekundu, dvije utihnulo, da bi se potom dvoranom zaorilo:

"Mi imamo svoga Boga, ime mu je Bodiroga!"

Bio je to stih iz pjesme "Sex, droga, Bodiroga", koju su još 1998. napisali i izveli Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, o čovjeku koji je u Srbiji doslovno bio - stihove to potvrđuju - božanstvo. U zemlji košarke, kako Srbi vole sebi tepati, Dejan Bodiroga je jedan od najvećih košarkaša svih vremena. Uz bok svakom velikanu prije i poslije njega. Pitajte bilo koga; Sašu Đorđevića, Predraga Danilovića i Vladu Divca, koji su ga kao stariji dočekali u reprezentaciji, ili Predraga Stojakovića, koji mu se kao mlađi priključio malo kasnije. Svi oni su, naime, znali kome u reprezentaciji ide lopta kad se utakmica lomi.

Dejan Bodiroga nije bio brz, nije bio skočan, nije imao dobar vanjski šut, ali je zato bio - pobjednik, ujedno i jedan od onih zbog kojih je smišljena krilatica "nogomet se igra nogom, rukomet rukom, a košarka - glavom".

Na vrhuncu svoje karijere ovaj je tip iz Zrenjanina bio jamstvo uspjeha, nekih pola desetljeća su svi na Starom kontinentu znali da za naslov prvaka Europe moraš imati Bodirogu. Nitko bolje od Željka Obradovića i Svetislava Pešića, dvojice od četvorice - Aca Nikolić i Duda Ivković - najvećih srpskih trenera svih vremena, koje je vodio na europski tron kao igrač Panathinaikosa i Barcelone.

Omiljen među navijačima gdje god je igrao, cijenjen gdje god bi došao, uvijek lijepo primljen i u Hrvatskoj, gdje je dolazio kao igrač euroligaških giganata, omiljen i u Zadru, gdje ga je kao klinca doveo veliki Krešo Ćosić, da bi početkom rata i prije no što će potvrditi ono što je za njega govorio taj velikan zadarske, hrvatske, europske i svjetske košarke - "vidjet ćete kakvog sam igrača doveo" - otišao kod Boše Tanjevića u Trst.

- Kad me Krešo nazvao i rekao mi "moraš uzeti tog klinca" i kad je Bodiroga došao u Trst, za mene je to bio dar s neba - reći će Tanjević godinama kasnije.

Dejan Bodiroga je, uz neke evidentne razlike u stilu igre, bio "Toni Kukoč nakon Tonija Kukoča" i "Luka Dončić prije Luke Dončića". Visinom - 205 centimetara - krilo, ali po razumijevanju i čitanju igre zapravo bek, koji je savršeno znao postaviti napad i to uvijek radio - kako u klubovima, tako i u reprezentaciji - kad se lomilo, kreirati s niskog posta, igrom leđima "izvrtiti" svakog čuvara...

Najkraće rečeno - Dejan Bodiroga je bio gotovo savršen košarkaš.

Po završetku igračke karijere svoj je ugled i iskustvu ostavio u službi košarke, postao je prvo generalni menadžer rimskog Virtusa, kluba u kojem je zaključio karijeru i u kojem ga je s klupe vodio naš Jasmin Repeša, bio je kasnije i dopredsjednik Košarkaškog saveza Srbije, pa predsjednik Natjecateljske komisije FIBA Europe, dok od 2022. obnaša dužnost predsjednika Eurolige.

Nakon završetka igračke karijere, Bodiroga je počeo graditi dužnosničku u kojoj je 2022. postao predsjednik Eurolige

PROFIMEDIA

Sin Vase i Milke Bodiroge, po ocu podrijetlom iz Trebinja (BiH), ujedno je u drugom koljenu rođak naših Dražena i Ace Petrovića, čiji je djed po ocu brat Bodirogine bake po ocu.

Međutim, povrh svega toga, jedan od najomiljenijih sportaša u Srbiji, čovjek s čijom se popularnošću mogu mjeriti još samo Novak Đoković i danas Nikola Jokić, posljednjih se godina u fokusu javnosti našao zbog - politike, da bi se kulminiralo Bodiroginim uvrštavanjem na studentsku listu za nadolazeće parlamentarne izbore. Kao jedno od najviđenijih lica u podršci studentima, koje vlast u Srbiji naziva "blokaderima", istaknuo se i s nekim izjavama...

"Hvala, studenti što ste bili budni, prisutni, nepokolebljivi i svjedočili istini da pravda ima svoj narod, da sloboda ima svoj narod i da dostojanstvo nije ugašeno", poručio je na jednom od prosvjeda.

"Ovaj narod podnio je strašne žrtve kroz Prvi svjetski rat kako bi bio na pravoj strani povijesti, stvorio državu i spasio obraz. Akademska zajednica probudila je Srbiju iz dubokog sna i položila test humanosti, jer kada se netko zauzme za istinu, on je nepobjediv. O patriotizmu danas najviše govore oni koji su ga zgadili ljudima i oni čija je mjera lopovluk, arogancija i izdaja. Nazivanje ove mladeži teroristima i zaštita najgorih kriminalaca je njihova mjera, ali mi ne pristajemo na takvu mjeru. Sram ih bilo što napadaju najplemenitije među nama, one koji bi trebali voditi ovu zemlju. Studenti i domoljubi su najbolje što Srbija ima".

Nakon ovih riječi na Vidovdan, dakle još u lipnju prošle godine, Dejan Bodiroga postao je i ostao "poster boy" studentskih prosvjeda u Srbiji, od tog trenutka je bilo jasno da se izravno uključio u rušenje režima Aleksandra Vučića, koji je svjestan popularnosti svog - danas - političkog rivala. Od tada se s državnog vrha, ali i preko njemu bliskih medija, dovodi u pitanje legitimitet potencijalne - sad i potvrđene - Bodirogine kandidature za mjesto u Narodnoj skupštini.

Glavni argument u toj priči je obrazovanje, odnosno nedostatak istoga za bivšeg profesionalnog sportaša, koji se sada želi "preuzeti vlast" u Srbiji, makar je tek 24. na toj Studentskoj listi - Studenti pobjeđuju. Međutim, s obzirom na to da je desetljećima bio omiljen u srpskom narodu, ne čudi da ga predsjednik i budući kandidat za premijera smatra prijetnjom.

​- On je uvjerljivo najmanje obrazovan od svih njih, to svi znaju. Dobro je poznato da nije posebno visokog obrazovanja... Bio je veliki igrač, ja sam nitko, amater. Uspješan, donio nam je mnogo medalja, hvala mu na tome. Što se tiče obrazovanja i politike, to je druga stvar. Neće pristati na debatu. Razliku u obrazovanju, znanju i posvećenosti možete sakriti 5, 10, 15 minuta, sve preko toga je očigledno. Te "rupe" ne možete pokriti, to je nemoguće - izjavio je Vučić.

Dodajte tome tekstove u Kuriru, Informeru i sličnim tabloidima u kojima se zbog podrške studentima otvoreno vrijeđao i jedan Đoković, kako onda ne bi i davno umirovljeni Bodiroga, pa postaje jasno da se mora napraviti sve kako bi se uništio ugled "čovjeka kojeg su svi u Srbiji voljeli".

To je ono što je očito, dok politički angažman nekad velikog košarkaša zapravo tek mora doći na sud javnosti. Kao što je to bio krajem osamdesetih u Zadru, kad je počeo graditi veliku karijeru, Dejan Bodiroga je danas također na početku. Mnogi će reći da se "izložio, iako mu to nije trebalo", dok će drugi konstatirati kako "veliki košarkaš ne mora biti i dobar političar ili uspješan potencijalni državni dužnosnik". Tko je tu u pravu saznat ćemo u sljedećem razdoblju, na izborima ili nakon njih...

Kao kapetan Srbije i Crne Gore je u Indianapolisu 2002. podignuo trofej za naslov svjetskog prvaka

PROFIMEDIA