Zadar može biti bezbrižan, Cibona ili Split u finalu, sasvim mu je svejedno

Sve što trebate znati o duelu Cibone i Splita, o prvoj utakmici polufinala doigravanja, dogodilo se u zadnjoj minuti. Ne samo što je odluka pala upravo u tih šezdeset sekundi, ne samo da se radilo o jednoj lopti koja će u konačnici presuditi i odrediti pobjednika, nego smo svjedočili nestvarnoj zbilji da se u zadnjih šezdeset sekundi nije zvala minuta odmora ni s jedne klupe, jer su sve ranije – potrošene.

Ukupno, bila je to, nećemo se lagati, loša košarka. U kojoj je Cibona stigla do pobjede (84:79) iako je Žan Mark Šiško, najbolji igrač ove momčadi, izdržao, slomljen virusom, tek sedam minuta na terenu. Šiško je, naime, igrao načet i majstoricu četvrtfinala protiv Dubrave, onda se ozbiljno razbolio između utorka i petka, pa samo pokušao odigrati kontra Splita. Doduše, Ivan Rudež je dočekao i pojavljivanje na terenu Marjana Čakaruna, ali i on je odigrao tek sedam minuta i vidno je da je još uvijek izvan ritma.

No, i takvi Šiško i Čakarun su manje pokvarili za Cibonu nego je to učinio za Split Glenn Cosey. Posljednja akvizicija kod Žutih, čovjek kojega je gospodin Rajković, nevjerojatan izbor čelnika Žutih na trenerskoj poziciji, prizvao u pomoć da mu spasi sezonu, u Zagrebu se u 31 minuti igre, u jednoj od najvažnijih utakmica sezone, nije uspio “javiti kući”. Nije postigao ni koš, a pri tome je samo četiri puta i pokušao biti agresivan na obruč protivnika. Čekajte, kod frajera je lopta, a on pogleda koš svakih sedam do osam minuta?!

Gospodin Rajković je ovoga puta mogao voditi momčad uz teren, stigla je dozvola. No, nije se dalo primijetiti da je time igra Žutih postala bolja. Štoviše, Split i dalje izgleda nedokučivo za bilo kojega promatrača sa strane. Vjerojatno i bolno za svakog navijača.

U sezoni u kojoj je osiguran proračun s kakvim se u novije doba nije susretalo, upisan je tragičan rezultat. Ispali su Žuti iz ABA lige, a 40 minuta su daleko od eliminacije iz PH. Kad se dovodio gospodin Rajković, Split je već osvojio Kup, a imao je neke šanse za ostati u ABA ligi. I bio je u igri za prvo mjesto u “premijerki”. Zaključio je sezonu ispadanjem iz ABA lige, zaključio je osnovni dio sezone ne na prvom, ne na drugom, nego na trećem mjestu u domaćem prvenstvu i sada bi mogao ostati i bez finala, koje su Žuti igrali redovito u posljednje vrijeme.

Pritom, nejasnom sportskom politikom dolazimo do toga da je u momčadi pet stranaca. Od toga četiri smiju biti u momčadi, a samo dva na terenu u isto vrijeme. Iznenadilo je to pravilo splitske sportske neimare, iako postoji već sezonama.

U toj nejasnoj viziji Splita, u prvoj utakmici polufinala Žute je vukao Paolo Marinelli, koji je dobar dio sezone proveo bez ozbiljnog statusa u momčadi. I teško je tu reći kako je Marinelli brižno ciljan za eksploziju na koncu sezone. To se jednostavno dogodilo, nema tu plana. U toj viziji je plan ovo: od pet stranaca, jedan ne igra (Myers), a najbolji strijelac u Zagrebu je Wiggins s pet poena. Stephens je dodao dva poena, a Cosey i Dragić se nisu upisali.

Cibona, pak, ima tri stranca, a Ivan Rudež se zbog bolesti Šiška ovoga puta nije trebao toliko baviti kako balansirati da od njih trojice uvijek budu u igri dva najoptimalnija. Posebno u situaciji kad je aut bio Marjan Čakarun, pa je Kamaka Hepa morao igrati i peticu. Cibona je dobar dio polufinala igrala na pogon Krešimira Radovčića, koji je sada trebao povući i za Šiška, ali i za sebe. Dao je tu svoj obol Jan Palokaj, a s kontinuitetom minuta sve se bolje snalazi Markus Lončar. Kamaka Hepa je prebacio deset poena, jedva, a Justin Roberson ni to. I iz Cibonine perspektive je nevjerojatno da u momčadi imaš strance (njih dva, jer Šiška tu nećemo dodavati) koji nekada ne prebace deset poena. I da tu ostanu cijelu sezonu, ali to je već neka druga priča.

No, svakako nije druga priča da, s obzirom na ono što trenutačno igraju Cibona i Split, mirni mogu biti u Zadru. Zadar je pomeo Dubrovnik u prvoj utakmici polufinala (83:57) i iz rakursa branitelja naslova oni ne navijaju da se serija Cibone i Splita odvede do majstorice, pa se dodatno potroši onaj tko izbori finale, nego da finale što prije krene, kako bi se što je moguće ranije zaključila sezona.

I za takvo razmišljanje Zadar ima argumenata. Ne bi to bio bahat stav. Jer, Cibona i Split su tijekom sezone znali izgledati kud i kamo bolje nego što je to trenutačno slučaj, a Zadar je kroz posljednje sezone kontinuiteta, kako trenerskog, tako i igračkog, navikao davati najbolje kad je to najpotrebnije. Bez obzira na to izgleda li kao da je u formi ili je bez nje.

Zadar je sve što Cibona ili Split nisu. I premda to dobar dio sezone nije izgledalo tako, otvaranjem doigravanja posve je jasno da je Zadar ove sezone i veći favorit za naslov nego što je to bio ranijih sezona. Iako je i dalje najskuplji, manja je razlika u odnosu na Split, a svakako na Cibonu, nego što je to bila ranije.

I to je najveći problem ove sezone Cibone, odnosno Splita.

U ponedjeljak će se na Gripama odigrati druga utakmica polufinala. Igrali su Cibona i Split ove sezone pet puta i slavlje Cibone u petak u Zagrebu bila je prva utakmica u kojoj je do sada slavio domaćin. Može li Split ponoviti Cibonu u ponedjeljak i opet izvaditi karte za Zagreb i majstoricu? Ili Glenn Cosey, a tako je izgledao u petak u Zagrebu, moli Boga da sve ovo završi. I nije jedini.