Stotinu je dana prošlo otkako je na čelu KK Splita Ivu Tomasovića zamijenio Toni Španjić. Tog 12. lipnja se nije znao odgovor ni na jedno ključno pitanje, a stigao je čovjek zanimljive priče, kako će nam i sam kazati. Dugo se bavio novinarstvom i pisanjem komentara košarkaških zbivanja, između ostalog upravo na Gripama, a onda je došao u poziciju da donosi ključne odluke. Trebalo je dovesti cijelu novu momčad za povratnički europski nastup, a ta je priča zaključena u posljednjim satima prijelaznog roka s Nickom Johnsonom, Maticom Rebecom i Benediktom Turudićem. Tim povodom sjeli smo sa Španjićem koji nam je pristao o svemu opširno progovoriti po prvi put nakon što je sjeo u direktorsku fotelju.
Iza vas je burna završnica prijelaznog roka, kako je došlo do potpisivanja Turudića, Rebeca i Nicka Johnsona?
- Od početka nam je bilo najvažnije riješiti domaću bazu igrača, a to smo dobili s Runjićem, Bajom, Vukom i Gulinom uz Kučića koji je ostao u klubu. Kad smo zatvorili domaću priču, mogli smo se okrenuti strancima. McLaughlin nam se otvorio dosta rano, ali nismo vjerovali da ga možemo dovesti jer je odbio par Eurokup ponuda pod objašnjenjem da je tim ekipama bio skup. Ipak, uvjerili smo ga u našu priču gdje je on vidio ulogu nositelja u kojoj će imati određen broj lopti. Kačinas nam je bio dokaz da možemo i do renomiranih reprezentativaca, Nicka Johnsona nismo htjeli propustiti unatoč nekim detaljima, pa makar ga i ne imali u prva dva kola domaćeg prvenstva. Zato je došao Rebec, da bude lider i nositelj dok Johnson ne uđe u sustav i privikne se. Turudić je domaća opcija na petici, čovjek koji je bio kapetan Eurokup ekipe, a to dovoljno govori o njegovu karakteru. Najvažnije nam je da imamo sve što je trener želio.
Koliko je teško dovesti klasu tipa Nicka Johnsona?
- Imali smo konkretno četiri opcije slične kvalitete, a on nam je bio prva i zato smo sretni što je potpisao. Pregovori su bili teški, on je čekao dijete i želio biti s obitelji, a mi smo bili spremni čekati ga i mjesec dana ako treba. Takva klasa postavlja puno pitanja i ima sto upitnika. Interesira ga sve: od škole, vozila, vrtića, stana... Otegli su se pregovori, ali kad smo to riješili, pao nam je apsolutno kamen sa srca. Dolazi najkasnije 5. listopada i to je dobro.
Kojeg je igrača bilo najteže dovesti?
- Led je probijen s McLaughlinom. Svima se na prvu svidio i pitali smo samo za cijenu i želi li doći ovdje. Kad se to poklopilo, nismo dvojili da ga prvog trebamo dovesti. Bio je i najteži baš zato što je prvi došao. S njim smo počeli slagati ozbiljnu križaljku.
Postoji li neki igrač koji je bio baš blizu Splita, a za kojeg vam je žao što se nije realizirao?
- S par igrača smo bili doslovno pred potpisom, ali nije se dogodilo. No, takvih je bilo jako malo, sve što smo htjeli smo na kraju i ispunili.
Koliko je na Splitovo tržište utjecalo ispadanje iz ABA-e i kakva je svijest igrača o FIBA Europskom Kupu?
- Bilo je problema, najviše na početku. Bili smo svjesni ranga, a igrači su u prvim kontaktima bili sramežljivi. Nije bilo pitanje novca, ali komunicirano je prema nama da se igrači misle. Par njih je prije nas odabralo Poljsku i Rumunjsku...
Je li bilo u planu ostavljati ikoga iz prošlosezonske ekipe početkom ljeta?
- Sikirić i Jordano su prije kraja sezone rekli da se zbog ranga natjecanja ne vide u klubu. Uprihodili smo značajnu odštetu, nismo ostali bez ičega. Vito nam je jedini ostao i bit će bitan kotačić, a Svobodi smo rekli da je bolje da nađe klub u kojem će igrati. U planu nam je u narednom razdoblju gurnuti par momaka iz omladinske škole.
Imate li definirane ciljeve, prvenstveno u Europi?
- Mogli smo mi možda i ostati u ABA 1, ali smo odmah rekli da to nije plan. ABA 2 također. Nameće nam se treće mjesto u prvenstvu jer smo ispali iz ABA lige, ali mi na to ne pristajemo i ne potpisujemo. Ambicije su nam iste kao lani. Želimo biti u samom vrhu, četvrto mjesto bih smatrao neuspjehom, recimo. U Europi još ne znamo gdje se postaviti, ali svakako ćemo se potući za prva dva mjesta. Cibona nam je pokazala put lani. Deset je utakmica i nećemo kalkulirati.
Često ljudi znaju reći "treba dovesti ovoga ili onoga"... Koliko je uopće teško složiti momčad?
- Kad smo slagali kostur, stali smo na Kučiću i Svobodi... Teško je, trener je prvi put u situaciji da slaže ekipu i nije bilo lako. Svaki igrač je poseban. Za nekoga misliš da će trajati tri tjedna, a riješi se u dvije poruke, dok za drugoga misliš da će u pet minuta, a traje i po mjesec dana. Svjesni smo rizika kasnog okupljanja, ali svjesno smo i čekali. Na kraju smo u Johnsonu, Rebecu, Kačinasu i Turudiću zaista dobili ozbiljan rang igrača.
Koliku je ulogu u slaganju imao trener Rančić?
- On ima svoju viziju i sa stožerom je tražio igrače. Proveli smo cijelo ljeto u Žutom salonu i ekipa nam se poklopila prema kosturu. Nismo gledali samo kvalitetu, ali trener je sa svakim igračem ponaosob sate i sate razgovarao. Nismo htjeli karakterno promašiti. Trenton nam je "taj", Kačinas je prekaljen, a s Rebecom ćemo dobiti dozu drskosti koja nam je potrebna za cijelu priču. Nick Johnson nam je veliki dio budžeta, njegova igračka klasa je jasna, ali i u drugim stvarima je top. Garantiram vam da možemo stati iza svakog dovedenog igrača i reći da je on taj zbog tog i tog razloga.
Kako ste se vi odlučili postati direktor KK Splita?
- Dolazim iz malo nezgodne situacije. Dugo godina sam bio komentator na Dalmatinskom portalu za sva košarkaška zbivanja, bilo Split, Zadar, reprezentacija. Bio sam menadžer jedne španjolske firme. Poziv me prilično iznenadio jer sam bio dosta kritičan prema prethodnicima, nadzornim odborima i kreatorima sportske politike kluba. Nikad nisam kritizirao na osobnoj razini. Recimo da sam nastupio kao navijač jer sam želio da klub bude na većoj razini. Nezgodno mi je sad govoriti jer sam ja taj koji kroji trenutno. Mogu reći da mi je ukazano ogromno povjerenje, a kao zaljubljenik u ovaj klub nisam mogao odbiti poziv. Ne bih to sebi nikad oprostio.
Pratili ste klub izvana, kroz novinarski aspekt, koliko vam se gledište promijenilo otkako ste unutra?
- Puno je teže biti unutra i sve to proživljavati ovako. Lako je svakih deset dana nešto natipkati. Bio sam upoznat sa svime, ali sam se iznenadio koliko malo ljudi unutra aktivno radi. Mislim da ovaj klub zaslužuje puno jači sustav i podršku. Nije me ništa posebno iznenadilo jer sam bio dobro upoznat s većinom stvari.
Koliko je teško donositi odluke na tako odgovornom mjestu?
- To je najteži dio posla. Realno, iscrpili smo se, a tek kreće ono pravo po pitanju financija, sponzora, marketinga i svega. No, ljeto nas je baš iscrpilo.
Postoje li detalji iz novinarskog posla koji su pomogli u obnašanju uloge direktora?
- Najviše mi je pomogla upravo slika koju sam imao izvana, tako da sam zapravo došao s jasno razrađenom idejom što i kako raditi - zaključio je direktor KK Splita.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....