Košarkaški klub Split proslavio je 81. rođendan, a baš tada je veliki Božidar Maljković, poznatiji kao Šjor Božo primljen kao počasni član Kuće slave splitskoga sporta. Skupa sa svojom generacijom trofejne Jugoplastike (1988. - 1990.). Kao da je nešto htjelo da se ta dva velika događaja poklope. Da veliki Božo bude primljen kada njegov klub slavi rođendan. Vidjelo se dobro koliko mu i samome to sve znači, konstantno je bio na rubu suza, a mnogi okupljeni čekali su samo da on uzme mikrofon u ruke i krene pričati. Kad se to dogodilo, nitko nije želio propustiti baš niti jednu njegovu riječ. I tako je Božo krenuo pričati. Pričao je jedva, pod vidnim utjecajem emocija.
- Ma, prolazim tu nešto pa vidim da je neka gužva. Kažem "Ajde da svratim da vidim što se događa" - nasmijao je sve okupljene, a onda krenuo priču od samih početaka, kada nitko još nije znao kakva će ona biti.
- Na kraju života genijalca Nikolu Teslu su pitali postoji li Bog. To mu je bila jedna od posljednjih definicija. Rekao je: "Ja ću pokazati da postoji, makar i matematičkim putem." Ja potječem iz obitelji ateista i dugo sam i sam bio u dilemi postoji li Bog. I onda su me, dok sam sjedio u Bačkoj, nazvali Biba, Sabalić, Bepo i Žele (Željko Jerkov nap.a). Baš u tom trenutku se na nebu pojavila neka duga, kakvu od tada više nikad nisam vidio. Za to imam tri svjedoka: ženu i dvoje djece - počeo je Božo, a zatim dodao kako o Jugoplastici može pričati sedam dana.
Kako je prije dolaska u Kuću slave prošao poznati puteljak od Male do Velike dvorane Gripe, poželio je reći nešto o trenutnom stanju kluba. I obratio se okupljenim članovima aktualne prve ekipe KK Splita.
- Kad sam već tu, reći ću nešto što mi je na duši. Muči me stanje u kojem se klub danas nalazi. Obišao sam obnovljene klupske prostorije i instalacije i jako su dobre. Mi to onih dana nismo imali. Slušajte me, momci, u njima se mora dobro igrati. A opet, kažu mi da je budžet kluba 500 - 600 tisuća eura. Pa toliko ima najslabije plaćeni igrač Partizana i Crvene zvezde! Ljudi, je li moguće da u Splitu ne postoji jedna ili dvije velike kompanije koje bi mojem klubu dale dinar ili dva?! Je li moguće da je to toliko teško?! Teško mi je moju momčad gledati u takvoj situaciji, a znam da Split baš i nije siromašan grad.
Maljković je zatim slikovito opisao kako je klub funkcionirao tih slavnih dana.
- Ne postoji ozbiljan klub bez ozbiljne organizacije i unutrašnje duše. Evo vam jedan primjer. Tada su naše čistačice s nama proživljavale svaku utakmicu. One su s nama patile i slavile. Sjećam se jednog detalja. Moja je najteža utakmica u životu bila ona protiv Partizana. Tada smo mogli nestati sa svih mapa, ostali bismo i bez Tonija i bez Dina da nismo uspjeli. Bilo bi da smo "džabe krečili", štono se kaže. I sada, mi ulazimo u svlačionicu, a čistačice plaču. Svaki sektor kluba je radio fantastično. Ljudi koji su radili u klubu su tada po dva, tri puta dnevno dolazili u kancelarije. Bez toga nema ozbiljnog kluba - emotivan je bio Božo i za kraj poslao moćnu poruku.
- Jedini sam trenirao dva najveća kluba, Real i Barcelonu, ali gdje god dođem priča se samo o Jugoplastici. Ljudi su još uvijek njome opčinjeni. U Skoplju je četiri sata prije naše utakmice dvorana bila puna, a pred Tivolijem je bio red od 500 metara prije utakmice. Želio sam da moja momčad bude gospodska, ali onda sam i ja morao biti gospodin - zaključio je Božo Maljković koji se nije propustio ni raspitati kako je to Hajduk izgubio od Gibraltarskog Lincolna.
Prati on još uvijek sve splitsko. Split je u njemu i nikad iz njega neće. A koliko je zapravo to velik čovjek, shvatite tek kada ga slušate uživo, kakvu smo mi čast imali na 81. rođendanu KK Splita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....