Jedan od junaka povijesnog naslova: ‘Želim ostati u Zagrebu, Cibona je postala moj klub, volim je‘

Dvije godine nije igrao košarku iz osobnih razloga. Kad je shvatio da bi se vrijedilo vratiti, kad se opet javila želja, a ljubav nikada nije prestala, Žan Mark Šiško je jedva dočekao poziv Cibone. Bio je tu kad je bio talentirani ljubljanski dječačić, koji je u međuvremenu postao najbolji playmaker regije i euroligaški igrač. I onda je sa 26 odlučio stati. Pa se vratio, niti sam ne znajući, a pričali smo na ovome mjestu i prije početka sezone što ga čeka.

Zaključilo se naslovom prvaka. I Žan Mark Šiško, kroz sezonu će se spoznati, najbolji igrač Cibone, proglašen je za MVP-ja finala. Koje je okončano slavljem Cibone, ali i Šiškovom tricom, s jedne noge, uz zvuk sirene...

- Evo, pričao sam sa svojim prijateljima s kojima sam prije otprilike godinu dana bio u Zadru na veteranskom turniru. Ja, naravno, nisam igrao, bio sam tu kao moralna pomoć, navijač. Sada, nakon te godine dana, u istoj toj dvorani sam osvojio prvenstvo, nevjerojatno. Čudesna priča. U prosincu ili siječnju, da je netko kazao kako ćemo biti prvaci, malo bi tko u to povjerovao. No, tu se negdje prelomilo, nismo bili u naročitom stanju i u siječnju je bila prelomnica, ili ćemo ići naprijed ili ćemo se raspasti. Skupili smo se; pokazali karakter, napravili niz pobjeda, svakim danom sve više smo vjerovali.

Kad je on sam postao svjestan?

- Negdje nakon Kupa, koji nije ispao najbolje po nas, jer tada još nismo bili spremni za ovako nešto. No, nastavili smo u dobrom ritmu, zaredali pobjedama i osjetili smo da imamo nešto, da se možemo nositi i sa Splitom i sa Zadrom. I u zadnje vrijeme smo doista svi vjerovali u ovo. U doigravanju smo teško prolazili Dubravu, pa Split, ali nisam osjećao da smo sposobni to gubiti...

Morao se Šiško prilagoditi na obranu Zadra, odnosno Marka Ramljaka. Mučio se s njim drugu i treću utakmicu...

- To je obrana s kojom se do ovog trenutka u sezoni nisam susreo. Već u prvoj utakmici, u drugom poluvremenu, oni su mijenjali obranu i bilo je jasno da ćemo imati problema ako se ne adaptiramo. Treba priznati Zadru da im je obrana dobra, specifična, a Ramljaku kapa dolje, vrhunski je obrambeni igrač, znao je kako me treba braniti. Bilo je problema, ali u četvrtoj utakmici smo neke stvari postavili drugačije i bilo je lakše.

Kako je igraču koji zna da momčad ne može bez njegova doprinosa igrati ovako zahtjevnu seriju?

- Uoči serije sam razmišljao o tome kako moram biti pravi, kako moram dati nešto ekstra momčadi. Tijekom serije sam razmišljao samo kako da pomognem, je li to u pozivanju akcija, kako postaviti igrače na terenu, a manje time da sam ja taj koji mora dati završni pas ili ići po poene. Samim tim pristupom su se počele otvarati opcije.

Kakav je osjećaj kad si na gostujućem terenu, u majstorici za prvaka, i dođe onaj trenutak kad natjeraš domaće navijače da zašute...

- Tome smo se nadali cijelu utakmicu, kao i prije nje. Znali smo da, ako dođe trenutak da utišamo dvoranu, to će biti ono što želimo. U našim glavama smo tada znali da samo treba mirno privesti utakmicu kraju.

Je li ga iznenadila MVP nagrada na kraju?

- Nisam o tome razmišljao, ali doista mislim da bi ova nagrada za MVP-ja mogla završiti u rukama bilo kojeg mojeg suigrača. Od Palokaja nadalje, da sad ne nabrajam. Ovo nije moj MVP, ovo je naš MVP.

Što će biti dalje sa Šiškom? U klubu bi ga željeli zadržati, to je jasno, ali što želi Šiško?

- U ovom trenutku je teško pričati o tome, ali definitivno je moja želja da ostanem u Ciboni! Naravno, da bi došli do potpisivanja ugovora, moraju se poklopiti razni faktori. Želim tu ostati, razgovarali smo i prije sezone, rekao sam i tu da volim Cibonu...

Kad se okrene cijela ta karijera, Cibona će ispasti - Šiškov klub...

- Kad sam došao kao klinac, gdje mi je Cibona dala svoju priliku, odmah se tu stvorila simpatija. A sada, sada mi je Cibona doslovno spasila karijeru i život, pa stvarno moram reći da volim Cibonu, da sam zahvalan klubu i svim ljudima koji su mi dali priliku. Pričat ćemo...

Šiško je MVP finala u Hrvatskoj, a nema ga na popisu Slovenije?

- Imali smo neki razgovor još prije prvog prozora u studenome i tada se razgovaralo da još nije vrijeme. Nakon toga nismo bili u kontaktu, ali vrata reprezentacije, ako stigne poziv i ako me budu trebali, nisam zatvorio.