Dočekali smo i jubilarnu desetu trenersku smjenu u SuperSport Premijer ligi košarkaša, dva kola prije kraja (!) ligaškog dijela rastali su se Aleksandar Šćepanović i Kvarner, koji u posljednje dvije utakmice traži način kako izbjeći dodatne kvalifikacije za ostanak, odnosno u njih poslati Dinamo, koji trenutno ima pobjedu manje, ali i bolji međusobni skor s Riječanima. Momčad će do kraja voditi dosadašnji pomoćnici, Antonio Jurković (24) i Siniša Štemberger (47), koji su krajem prošle kalendarske godine zajedničkim snagama potpisali najveći riječki "skalp" ove sezone, kad su u izostanku Šćepanovića zbog bolesti na Zametu skinuli trostrukog uzastopnog prvaka iz Zadra...
Međutim, ovo nije priča o Kvarneru, već o trenerima kao "potrošnoj robi" u hrvatskoj košarci. Spomenuli smo da je Šćepanović deseti koji je loše rezultate platio glavom, dok je tek pet od 12 premijerligaških klubova u sezonu krenulo s trenerima koji će je završiti. To su: Zadar (Danijel Jusup), Cibona (Ivan Rudež), Samobor (Petar Babić), Dubrovnik (Goran Gunjević) i Zabok (Ivan Tomas), pet od sedam najboljih na ljestvici dva kola prije kraja. S druge strane, tri kluba su ove sezone imala po trojicu trenera, odnosno smijenjivala po dvojicu. Tu je spomenuti Kvarner, koji je krenuo s Antom Nazorom umjesto kojeg je došao Šćepanović, negdašnji igrač ovog kluba, onda Cedevita koju su vodili Vladimir Anzulović i Luka Pešut te sada na klupi sjedi Vladimir Krstić i konačno već matematički relegirana Šibenka na čijoj su klupi sjedili Ivan Velić, Franko Kalpić i Jeronimo Šarin.
Preostale tri smjene su se dogodile u Splitu, gdje je Dinu Repešu zamijenio Miodrag Rajković, malo poznati srpski stručnjak koji je još uvijek bez radne dozvole pa ne može voditi prvenstvene utakmice, onda u Dubravi, gdje je umjesto Tihomira Bujana došao bivši hrvatski izbornik Josip Sesar, i u Dinamu, gdje je otišao još jedan bivši izbornik - Damir Mulaomerović, a njegovo mjesto zauzeo je Milan Ličina, trener mlađih kategorija i "dežurni vatrogasac" u zagrebačkom klubu.
Kad tome dodamo privremena rješenja poput Ante Marovića, "vječnog pomoćnika" na Gripama, Hrvoja Radanovića, koji je asistirao Anzuloviću pa preuzeo momčad Cedevite u prijelaznom razdoblju do Pešuta te tandem Karlo Vragović (team manager) - Jure Škifić (kapetan momčadi, službeno se vodio kao trener jer je jedini imao licencu) u Dubravi, dolazimo do ukupno 25 imena ljudi koji su na ovaj ili onaj način vodili naše klubove u ovoj sezoni SuperSport Premijer lige. Pritom bismo mogli tu dodati još i Jasmina Repešu, koji je u pomalo suludoj kombinaciji došao u Split savjetovati sina Dinu, dok je ovom posao "visio o tankoj niti" prije osvajanja Kupa Krešimir Ćosić...
Takvu "trenersku karavanu" u najvišem razredu sebi ne mogu priuštiti ni puno veće lige, odnosno zemlje s daleko više opcija od onoga što nudi naša košarkaška struka. Pokazuje to također i manjak vizije ljudi koji vode hrvatske klubove jer, recimo, Kvarner i Šibenka su u sezonu ušli s idejom da se "potuku" s najboljima, da bi se borili za ostanak, odnosno ispali iz lige. Kako, pak, to može ispasti puno bolje od očekivanog, pokazali su Samobor i Zabok, koji su momčadi dali u ruke mladom Peri Babiću (41) i tek nešto starijem Ivanu Tomasu (45), u tome ustrajali i već prilično dugo su sigurni sudionici doigravanja, kao i Dubrovnik koji je iz niželigaša Đakova doveo Gorana Gunjevića i "ubrao plodove" njegova sjajnog rada.
Što se tiče ostalih, bilo je tu svakakvih odluka, uglavnom ne pretjerano pametnih ili dobrih. Tako su Cedevita i Šibenka - ispostavilo se - napravile velike pogreške kad su momčadi usred sezone dale u ruke trenerima - Pešutu, odnosno Kalpiću - bez ikakvog iskustva na ovoj razini. Split je, pak, pogrešku s Repešom napravio još ljetos jer klub nema sportskog direktora pa je barem na klupi trebao iskusnijeg čovjeka koji bi i složio i vodio momčad s ambicijama kakve imaju na Gripama. Mudrošću se ne mogu pohvaliti ni u Dinamu, gdje je Mulaomerović nakon fantastične prošle sezone i plasmana u polufinale doigravanja "platio glavom" zbog nekoliko vezanih poraza u razdoblju kad je momčad imala puno problema s ozljedama, uključujući onu najboljeg igrača DeLonnieja Hunta, i pritom igrala četvrtfinale Sjevernoeuropske lige (ENBL) u kojem su se silno potrošili s maksimalno skraćenom rotacijom...
I tu se opet vraćamo na ono što je ključno. Viziju koju većina naših klubova - nema. Točnije, ambicije uglavnom nemaju dodirnih točaka sa stvarnošću. Pa kad dođu tri, četiri ili pet poraza zaredom, onda isti ti ljudi ne žele preuzeti odgovornost, već smjenjuju trenere.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....