Finale Zadra i Cibone dobra je vijest i za percepciju košarke u državi. Dalmatinsko finale u Zagrebu malo koga zanima

Kad je Jan Palokaj pogodio tricu na 44 sekunde do sirene koja će označiti kraj polufinala Cibone i Splita, a na to su se nadovezali promašaji Glenna Coseyja i Darija Drežnjaka na suprotnoj strani, Draženov dom se pretvorio u oazu slavlja. Cibona je nakon četiri godine u finalu, Cibona će nakon četiri godine voditi bitke za naslov prvaka, a kada je posljednji put igrala finale, a bilo je to 2022. godine, Vukovi su i bili prvaci.

Tada je Gašper Okorn na klupi Cibone potpisao dvostruku krunu, a nakon toga, pa sve do danas, hrvatska klupska košarka živjela je u dominaciji Zadra pod vodstvom Danijela Jusupa. Zadar je već ranije potvrdio finale nakon što je u dvokoraku preskočio Dubrovnik, Zadar je i ovoga puta bio najbolja momčad u Hrvatskoj tijekom osnovnog dijela sezone, Zadar je bogatijeg proračuna u odnosu na ostale, ali više od svega što mu ide u prilog naziva favorita krije se u Zadrovom kontinuitetu, kako na klupi, tako i u igračkom okviru, koji je od njih napravio nepobjedivu vrstu. Posebno u serijama za naslov, posebno u situacijama kad Zadar, kao što će i sada biti slučaj, ima prednost domaćeg parketa u nizu za naslov koji se igra na tri pobjede.

Međutim, ono što je različito u odnosu na put koji ih je vodio do trostruke uzastopne krune, sada je protivnik u finalu.

Nije to više Split, kojega je Zadar relativno lako rješavao u finalnom nizu, a u dobrom dijelu tih međusobnih finalnih utakmica, s obzirom na svoju vojsku navijača, Zadar se i na Gripama osjećao kao - domaćin.

Sada to s Cibonom neće biti slučaj. OK, Tornado će i ovoga puta biti na svojim mjestima u Ciboninoj dvorani, ali sada navijači Zadra neće biti glasniji od domaćina. Jer, pokazala je to i majstorica polufinala odigrana u petak, Cibona je i te kako zapalila Zagreb. U velikoj sparini Draženovog doma - što je tema sama za sebe, jer se u istoj toj dvorani klima nekoliko puta postavljala, ali se nikada nije provela - na tribinama se skupilo 2500 prilično bučnih navijača. Sve to sugerira kako bi, kad dođe vrijeme za zagrebačke dvije utakmice, sigurno u petak, a možda i u nedjelju, ovisno o rezultatu, Draženov dom mogao biti krcat.

Vladimir Mihailović protiv Markusa Lončara i Jana Palokaja

LUKA GERLANC Cropix

A u takvom ugođaju nikome od gostiju nikada pod Tornjem nije bilo lako igrati.

Finale Zadra i Cibone dobra je vijest i za percepciju cijele košarke u državi. Činjenica je da je dalmatinsko finale u Zagrebu u protekle tri godine ostalo na zapećku interesa, pa uvrštavanje u sferu interesa svega što se zbiva u košarkaškom finalu u glavnom gradu stvorit će od finala i puno širi društveni kontekst.

Kao uvod u finale vrijedi se dotaknuti i dosadašnjih utakmica Cibone i Zadra kroz ovu sezonu. Naime, s obzirom na to da je Cibona, hvala Bogu, izašla iz ABA lige, sa Zadrom je odigrala tek tri meča. Oba u osnovnom dijelu sezone. Na samom otvaranju Zadar je odnio pobjedu pod Tornjem (80:70), onda je Cibonu pregazio u sudaru na Višnjiku (88:68), ali u 2024. godini odigrala se tek jedna utakmica, a u njoj je Cibona prekinula niz od čak 12 uzastopnih poraza od velikog rivala te slavila pod Tornjem 75:70. Znači, Cibona ulazi u finalne obračune s pobjedom nad Zadrom. Ali, naravno, negdje u primisli ostat će i taj neugodni niz poraza. Jer, on se nije dogodio slučajno.

Zadar je favorit i kad se igrački raščlanjuju šanse. Cibona je sigurno umornija od Zadra, a i nisu joj svi igrači u svom najboljem stanju. Prije svega Marjan Čakarun, koji igra unatoč bolovima u iščašenom gležnju. Doduše, kad je Cibona 23. travnja svladala Zadar, bilo je to i tada bez Čakaruna, koji je već bio ozlijeđen.

Ključ ove serije mogla bi biti obrana na Vladi Mihailoviću, najboljem igraču Zadra. Mihailović je i lani odlučio finale kontra Splita, a Zadar treba njegov identičan doprinos i sada. Kako će ga Cibona braniti?

Najbolji defanzivac momčadi je Jan Palokaj, sasvim je jasno da Mihailovića pod svoje može uzeti i Justin Roberson, a možda će Cibona koristiti i model koji je upražnjavao Split u posljednje vrijeme kad bi igrao kontra Zadra, a to je da Mihailovića čuva viši, ali i agilniji igrač, poput Antonija Sikirića. Taj model, na kraju sada, donio je Splitu i trofej u finalu Kupa Krešimira Ćosića.

Prevedeno u Ciboninu zbilju, Mihailovića bi mogao čuvati Luka Skorić, koji se u majstorici kontra Splita napunio samopouzdanjem i dao je neophodnu energiju, ali i poena, njih čak 15, svojoj momčadi. Skorić je Mihailovića, i to vrlo pristojno, čuvao u lanjskom polufinalu, kad je Zadar u dvije utakmice prošao Cibonu, ali nisu to bile lagane šetnje kasnijeg prvaka protiv već raspadnute Cibone tada.

Sigurno će biti uzbudljivo - posljednji dvoboj Borne Kapuste i Justina Robersona

RONALD GORSIC Cropix

Cibona i Zadar su posljednji put u finalu igrali baš te 2022. godine i tada je Cibona slavila u petoj, odlučujućoj utakmici finala. Kad su se Zadar i Cibona sastajali u finalima, samo je jednom, i to još 2005. godine, prije, dakle, 21 godinu, do naslova stigao - Zadar. U ostalih 12 hrvatskih finala slavila je - Cibona.

Podvučeno; Zadar je favorit uoči nedjeljnog početka finala doigravanja, ali daleko od toga kako Cibona ima namjeru u ovom finalu služiti kao dekor za novu zadarsku feštu. Provlačili su se Vukovi i kroz četvrtfinale s Dubravom, kao i u polufinalu kontra Splita, ali u tim teškim prolascima narasli su kao momčad. Sve ono što je Zadar već četvrtu uzastopnu sezonu.

Pa, uživajmo...