Cibona - Split 78:76 (14:21, 25:21, 21:23, 18:11)

ZAGREB Dvorana Dražena Petrovića. Gledatelja 2.500. Suci: Hadžić, Vulić i Vovk.

CIBONA: Palokaj 9, Lončar 14p, 5s, Radovčić 3s, Burek, Skorić 15, Bart, Čakarun, Serdarušić 2, Katanović, Šiško 13p, 7s, 11a, Roberson 21p, 7s, Hepa 4p, 3s.

SPLIT: Sikirić 12p, 3s, Wiggins 13p, 9s, Anticevich, Jordano 7p, 3s, Perasović, Kučić 2, Svoboda, Drežnjak 24p, 3s, Dragić 4s, Stephens 4, Marinelli 5p, 3s, 3a, 3il, Cosey 9p, 4a.

Cibona se nakon 2022. godine, a tada je bila i prvak, plasirala u finale doigravanja, pa je tako pobjedom nad Splitom u majstorici polufinala (78:76) prekinula trogodišnji dalmatinski finalni ogled, u kojemu je Zadar redovito pobjeđivao Žute.

U majstorici se odigrala i kvalitetno najbolja utakmica u seriji, a kako su i prve dvije utakmice odlučene u posljednjoj minuti, i ovoga je puta moralo biti tako. Cibona je lovila minimalnu prednost Splita cijelo drugo poluvrijeme, zapravo, osim jednog intervala u drugoj četvrtini, gotovo je u cijeloj utakmici gost bio u prednosti. Do 75 sekundi do sirene, kad je Markus Lončar u svojoj najboljoj izvedbi za Vukove poentirao za Cibonino vodstvo (74:73). Nakon minute odmora, Damajeo Wiggins je iskoristio asist Paola Marinellija i vratio Split u vodstvo (75:74), da bi na 44 sekunde do kraja Jan Palokaj pogodio tricu za 77:75. Pokušao je vratiti na drugoj strani Glenn Cosey, a Palokaj je zaradio faul i pogodio jedno bacanje za 78:75. Nakon što je stavio do tada 24 poena, od čega je bilo pet trica, Dario Drežnjak je pokušao izjednačiti, no nije pogodio, ali su Žuti odnijeli skok u napadu, a četiri sekunde do sirene je Antonio Jordano završio na crti. Pogodio je prvo, drugo je namjerno promašio, čak se u jednom trenutku učinilo da će loptu iskontrolirati Drežnjak, no nije uspio, lopta je izašla u aut, a Vukovi su završili u finalu.

U sparnu Draženovu dvoranu stiglo je oko 2.500 navijača i oni su bučno proslavili Cibonin ulazak u finale. Ukupno, u tri utakmice, Cibona je bila prisebnija u dvije završnice i to je na kraju presudilo. Ovoga puta su na štih došli neki neočekivani junaci Ivana Rudeža, kao što su to Markus Lončar, ali i Luka Skorić, čija je energija bila neophodna za pobjedu. No, ključeve utakmice držao je ponovno Žan Mark Šiško, koji je ubacio 13 poena, držao Cibonu poenima iznad vode u prvom dijelu, ali je sedam puta skočio te podijelio 11 asista. Justin Roberson, pak, nije počeo u petorci, ali čim je stupio na teren, bio je agresivan po koš i davao je Ciboni napadačku mirnoću te je zaključio utakmicu s 21 poenom.

Cibona je na koncu stigla do trijumfa iako je ostala bez poena Krešimira Radovčića, koji je u samo 14 minuta igre ostao na šutu 0-6. Jan Palokaj je dao svoje, Kamaka Hepa je ostao dužan, ali tko pita kad su Vukovi u finalu. Nakon četiri pune godine.

- Presudilo je naše zajedništvo, a jako je pomogla i publika, a pokazalo se i koliko je bilo važno kroz ligaški dio izboriti drugo mjesto - sažeo je svoje misli Žan Mark Šiško, dok su njegovi suigrači s publikom slavili prolaz u finale.

Sretan je bio i Cibonin trener.

- Dizali smo se kao momčad kroz sezonu i bila bi šteta da nismo završili u finalu - zahvaljujući se publici, konstatirao je Ivan Rudež.

Finalna serija kreće u nedjelju, prve dvije utakmice igraju se u Zadru.

U taboru Žutih slika je bila puno tmurnija.

- Cibona je zasluženo pobijedila, a mi znamo zašto smo izgubili, jer je nedopustivo u ovako tijesnim utakmicama promašiti toliko slobodnih bacanja - kazao je Miodrag Rajković, Splitov trener.

Žuti su s crte šutirali u majstorici 11-23, a od toga je Wiggins, kojega su Vukovi i svjesno slali na penale, bio iznimno skroman s tek 3-13 s linije slobodnih bacanja. Glenn Cosey nije bio previše, opet je bolje odigrao na playu Paolo Marinelli, Vito Kučić je pokušao pomoći, a Zoran Dragić se nije upisao. Jacob Stephens bio je u igri tek nešto više od sedam minuta, Antonio Jordano je ostao na šutu 2-8, od čega je za tri šutirao 0-5.

Nije ovo bila sezona Splita. Ispali su iz ABA lige, nisu nakon tri uzastopna domaća finala stigli u okršaje za naslov. Ostat će im u vitrinama osvojen Kup Krešimira Ćosića, kao neka utjeha. Iako, za sve ono što je pokazala družina koju je neuspješno vodio Miodrag Rajković u finišu sezone, ali i s obzirom na to kako se vodio cijeli klub, teško je naći neko opravdanje.