Čakarun: Mislio sam da je kraj karijere, boli me, ali nema plakanja, idemo po finale!

Bio je 17. travnja kad je Marjan Čakarun na Gripama sletio na nogu Glenna Coseyja i sredio gležanj do te mjere da su se zgražali i ljudi iz medicinske službe Cibone. Naime, takvo stanje gležnja, a iskrenuće gležnja je uobičajena, gotovo serijska ozljeda košarkaša, nisu vidjeli desetljećima.

Cibona je, usprkos činjenici da je Marjan Čakarun tada igrao odlično, znala dobiti tu utakmicu na Gripama, ali je morala, činilo se i do kraja sezone, računati da im neće pomoći stožerni centar, čovjek kojega su doveli iz Samobora na pola sezone kao ozbiljno pojačanje koje bi trebalo raditi razliku.

Onda se Marjan Čakarun pojavio u zapisniku na četvrtfinalu protiv Dubrave, ali kako je Cibona skidala 11 igrača do tada, doimalo se da je to samo iz razloga da iskusni 36-godišnji centar svojim iskustvom pomogne momčadi na - klupi. Međutim, iako bez treninga, Marjan Čakarun je već u prvoj utakmici polufinala bio na terenu sedam minuta, onda je na Gripama već bio u ozbiljnoj rotaciji i u tom statusu bit će i u četvrtak, kad će od 19 sati Cibona i Split odlučivati tko će biti suparnik Zadru u velikom finalu.

Marjan Čakarun je za SN uoči utakmice odluke podijelio svoja razmišljanja...

- Kad se dogodila ta ozljeda na Gripama, shvaćajući u kakvom mi je stanju gležanj, pomislio sam i da sam zaključio karijeru. Gotovo 12 punih godina nisam niti jednom iskrenuo gležanj, nisam imao ozbiljno uganuće. I dogodilo se sve u času. Šutirao sam poluhook, Cosey je prolazio pokraj mene, a ja sam u doskoku, pod čudnim kutom, sletio na njegovu nogu i sve je puknulo. Profesionalac sam 18, 19 godina i nikada, baš nikada nisam vidio da neki gležanj mog suigrača, a bilo je puno takvih ozljeda, izgleda kao moj. I onda dan po dan, nekako sam prvo zamislio da izvučemo osnovni dio sezone na drugom mjestu, pa da se ja zaliječim kako znam i umijem do doigravanja. Nije bilo lako, stisnuo sam zube i zaigrao...

Već u Splitu bio je to u ozbiljnoj rotaciji, što je privilegij na koju nije mogao računati niti trener Ivan Rudež.

- Moram odmah reći kako nisam zadovoljan kako smo odigrali prvu, ali niti drugu utakmicu. Tek sam počeo hvatati ritam, ali ne mogu se zadovoljiti svojim izvedbama. Svi mi želimo da to izgleda i lijepo i efikasno, svi vole gledati individualni učinak, ali svi mi koji smo dugo u sportu znamo da momčad uvijek iznese pojedinca. Osobno, mislim da sam u stanju odigrati bolje nego u prvoj i drugoj utakmici, iako sam praktički zaigrao bez treninga.

Što će biti ključno u ovoj seriji, kad će sve stati u 40 minuta za pobjedu, za plasman u finale?

- Igra se majstorica. Svi naši međusobni dueli bili su zanimljivi, a sada ćemo igrati i kod kuće, što je važna stvar. Zaslužili smo to kroz sezonu, a kako je Cibona navijački klub, očekujem i da ćemo imati dobru podršku s tribina. I vjerujem u naš plasman u finale, a onda će se nanovo miješati karte.

Ali, prije toga, opet pitamo, kako preskočiti Split?

- Bez obzira na rezultat u završnici sezone, kad su ispali iz ABA lige i izgubili drugo mjesto na ljestvici, Split je i dalje posložena, jako profilirana momčad. Na svim pozicijama imaju talenta, na svim pozicijama su im neki od najboljih igrača u našoj ligi. Možda do sada u sezoni nisu uspjeli kliknuti, ali to se može okrenuti u času i na to moramo biti spremni. I mi smo imali perioda kroz sezonu kad nismo bili zadovoljni našim igrama, ali nekako sam znao da će momčad prije ili kasnije kliknuti. I ne gledam toliko na Splitove kvalitete ili mane, više se fokusiram na nas, na to da budemo na sto posto u četvrtak navečer.

A što je s ozlijeđenim gležnjem, boli li on, smeta li ili je Čakarun toliko iskusan da zna da se mora fokusirati samo na utakmicu...

- Nema mjesta za razmišljanja o ozljedi, nema tu plakanja, samo želja da napravimo ono što želimo. I nije to samo kod mene, tako je s cijelom momčadi. Jednostavno, osjećam to, mi ne možemo dočekati da krene utakmica u četvrtak. I to je isto tako normalno, jer to je razmišljanje svakog sportaša.

A Marjan Čakarun je ozbiljan frajer i ozbiljan sportaš. U Cibonu nije došao da to bude samo crtica pri kraju njegova životopisa, nego pod Tornjem želi ostaviti trag. Kud će bolje prilike od doigravanja za prvaka. A gležanj, koliko god bio bolan, onda tu pada u drugi plan.

I to je jedan od talenata koji u sebi mora imati svaki istinski sportaš. Tolerancija na bol spada u vrh talenata, recimo...