Malo je tko mogao očekivati da ćemo u dvije utakmice u veljači imati na dispoziciji Darija Šarića, kao što bi se malo tko okladio da će Hrvatska dobiti zagrebački sraz s Nijemcima, pa i u ukupnoj razlici biti bolja od svjetskog i europskog prvaka, usprkos porazu u Bonnu.
U ponedjeljak ujutro su u raznim smjerovima put svojih odredišta krenuli hrvatski reprezentativci. Dario Šarić, jedini bez kluba nakon otkaza u NBA ligi, kretao je za Šibenik, David Škara za Ljubljanu, a Krešimir Radovčić je ostao u Zagrebu.
Kapetan je, pak, vrtio film unatrag. Nije bio jedini nekako prazan. Super je dojam, super je i pozitivna koš-razlika na našoj strani, ali nekako svi su svjesni da se u Bonnu moglo sve. Kad se vodi 15 u 26. minuti i deset u 37. minuti, onda se ima za čim žaliti...
- Sigurno je da je šteta. Meni se činilo da su Nijemci odigrali u Zagrebu tako da ne mogu bolje i tu smo dobili pet poena viška. Onda smo u Bonnu imali 15 plusa, ali Nijemci su se držali u utakmici, držao ih je napadački skok, da budemo precizniji.
Svih pet idu na taj skok i to je snaga Njemačke, ne samo ove postave, nego i onda kad su im sve vedete na broju.
- Jest, svih pet idu na skok u napadu, a s obzirom na to da smo mi preuzimali, naši niži igrači ostali bi na skoku s njihovim visokima, dok bi naši viši bili izvan reketa. Nismo niti dobro zagrađivali, pa su Nijemci uporno vraćali. U posljednje tri minute Škara stavi tricu za deset, oni vrate, misliš da si dobio, a ono produžetak...
I tu se osjetio fizički pad s naše strane.
- Da, tu smo i mi malo pali sa snagom. Bilo bi lijepo da smo uspjeli upisati dvije pobjede nad Njemačkom i stoga je šteta. S druge strane i dalje smo u jako dobroj poziciji. Ali, nekako, moje je mišljenje da utakmice poput ove u Bonnu treba znati i završiti. Treba naučiti i pametno odigravati ovakve završnice. Ima dosta primjera u kojima neke reprezentacije baš znaju završavati ovakve tijesne utakmice. Mogli smo malo bolje reagirati, ali, eto, šteta...
Dario Šarić je, s obzirom na to da nije mogao biti u natjecateljskoj formi, odigrao blistavu prvu utakmicu i malo slabiju drugu. Doduše, i tu je u prvom dijelu bio jako dobar, a onda je moralo doći na naplatu to što nije bio u natjecateljskoj formi. Prva je i na svježinu bila možda i nerealno dobra, ali klasa je tu, to znamo...
- Jest, malo je bilo u Zagrebu sve na svježinu. Nisam želio da me povuku emocije u toj utakmici, želio sam je odigrati posve hladan. I to mi je uspjelo, da bi me na kraju emocije sputale u Bonnu. Kad sam shvatio da smo tu, pojavila se neka moja bespotrebna nervoza, možda zbog umora, možda zbog neigranja ovakvih utakmica dugo vremena. To je koštalo, pa sam uveo bez potrebe u nervozu i sebe, ali i sve ostale. Ali, kad podvučemo, moram reći da je to bilo ukupno OK. Nisam s loptom trenirao od onog dana kad su me trejdali, znači prvih dana veljače pa do dolaska u Hrvatsku prije deset dana. U petak sam došao u Šibenik, malo sam trčao, malo šutirao, pa u subotu odigrao basket, u nedjelju trčao i šutirao i od ponedjeljka bio u Opatiji na treninzima reprezentacije. I s obzirom na to, moram biti zadovoljan, iako sam od sebe očekivao da ću biti dobar. Uvijek očekuješ najbolju verziju sebe.
Kad se NBA priča završila, je li Šariću pao kamen sa srca, je li pomislio da će sada moći snivati u Europi neke veće snove, igrački konkretnije?
- Šteta je što neki ljudi u NBA, koji te dovedu, pričaju da ćeš imati priliku i da ćeš igrati, pa to ne ispoštuju, što se stvari promijene. Život složiš prema toj priči, dovedeš obitelj i bilo bi bolje da ti kažu još tamo u kolovozu "ne želimo te, idemo u drugom smjeru". I onda tako ja letim iz Šibenika, dolazim u San Francisco, vozim se dva sata do Sacramenta, zaspim od jet lega, probudim se u pet ujutro, obavim liječnički, pa opet do San Francisca i na let nazad za Europu. Na to su me natjerali, onda dođem poslije reprezentacije na početak kampa, a tamo smo samo rookie i ja, samo nas dvoje 25. kolovoza. I spreman sam, nije mi krivo, jer sam doista dao sve. Trenirao sam odmah nakon što sam dobio drugo dijete. Nisam im želio dati pravo da dobiju razlog da me se riješe. A oni imaju drugi plan. Meni nije jasno što su oni mislili u kolovozu, da sam ja Wemby, da ću sve braniti i da ću lijepiti blokade?! Valjda su znali tko sam. I to mi je čudno za tu razinu.
I nije to bilo prvi put.
- Bio sam u Golden Stateu, pa sam jedno vrijeme igrao, onda nisam. Onda je tu bio Denver. OK, nije mi odgovaralo, nisam se snašao, teško se vratiti u ritam. Pa tri mjeseca ne igraš, a on te stavi umjesto Nikole Jokića protiv Bostona. I što, sad ćeš nakon tri mjeseca igrati kao da ništa nije bilo? Teško je to, na razini NBA to ne ide. I nakon svega me dovedu Kingsi i kažu, OK, trebaš nam. Ali, to ne ispadne tako...
A sve je u tom NBA svijetu Darija Šarića krenulo nekako ukrivo nakon Sixersa. Gdje je trebao biti rookie godine, nemojte to zaboraviti. A onda su ga trejdali u Minnesotu...
- Možda bi bilo drugačije. Sve je tamo odgovaralo svima. U Sixersima se drugačije igralo, nisu na jedan i dva bili skoreri. Bili su tu Simmons, Redick, Covington, ja i Embiid. Imao si petorku u kojoj nisu bili bekovi koji izmišljavaju koševe. Ali, tako si mogao igrati i biti treći na Istoku. Onda su krenuli trejdovi, a nitko poslije nije zadržao tu razinu. Pao je i Simmons, Covington...
I nakon Sixersa je stigao Dario u neku ladicu...
- Tako se dogodilo. Odem u Minnesotu, kod Toma Thibodeaua, kod kojega su starteri na terenu 36, 37 minuta. Računam da ću ja biti unutra, ali to nije tako, nego drži druge. Gibson je igrao, Thibodeau ga je volio, a ja sam bio nezadovoljan jer igram dvadeset minuta. Da mi je ovo iskustvo, ja bih tada bio zadovoljan s tih dvadeset minuta.
I što sada? Koliko je realno da Dario Šarić prihvati neku ponudu, više ona ne može biti za Euroligu do konca sezone, ali može za euroligaše, za domaća prvenstva, ili će pričekati ljeto i tada potpisati?
- Čekam, ne znam što bih rekao. Nisam ni ja znao kako ću izgledati uoči ovih utakmica, niti sam želio tražiti neki ugovor na, ne znam, tri sezone. Ali sam želio ugovor do kraja ove sezone, uz još onu sezonu iza. Kako bih ušao u neki ritam, kako bih odigrao završnicu prvenstva i kako bih se spremio za iduću sezonu i pokazao jesam li taj ili nisam. To se, za sada, eto, nije dogodilo...
Neki si razbijaju glavu nakon što su vidjeli kako Dario izgleda kontra Njemačke, posebno u Zagrebu...
- Mogao sam nešto na silu, ono, sad ću ja svima pokazati, možda sam mogao tako, ali eto, nisam. Ponekad se u karijeri dogode ovakve situacije. Evo, nakon Golden Statea sam se želio vratiti u Europu, ali i supruga mi je govorila "daj si još priliku". I pojavi se Denver. Meni su tada rekli da ću igrati i na četiri i na pet. Igra Jokić 37, 38 minuta na pet, a ja ga tu mijenjam pet, šest minuta na pet i igram još dvadeset minuta na četiri. I to je OK. A onda to ispadne da me se stavlja dva puta po pet minuta. Ja se tu nisam mogao snaći...
I sada je ovdje, blizu nas. Hvala Bogu, za reprezentaciju je to OK. Bit će i za Darija. Možda već ovoga tjedna pronađe klub, možda to bude tek na ljeto. Nekako se čini kako je najmanje vjerojatno da će zaigrati u Šibenki ili Ciboni do konca sezone...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....