A sada Dar(io)-Mar(io)! Kako bi košarka stigla tamo gdje je nekada bila!

Tvrtko Puljić

Još u četvrtak reprezentacija se probudila u Opatiji, pa je nakon doručka Tomislav Mijatović naredio polazak za Zagreb, gdje će još dva puta do podbacivanja u petak od 20 sati izbornik trenirati sa svojim pulenima. Sve što je bilo planirano učiniti od nedjelje navečer naovamo, Mijatović je sa stručnim stožerom obavio.

Krenulo je ono dugo iščekivanje, onaj neobični nemir kad znate da vas čeka veliki izazov, kad ste svjesni da u njemu imate i šansu, a i sve govori u prilog tome da će se u Zagrebu upriličiti nešto čega u košarci, barem kad govorimo o natjecateljskoj zbilji, dugo nije bilo.

Ali, krenimo redom. Kako je izbornik zadovoljan s određenim poslom posljednjih dana uoči dvomeča s Nijemcima?

- Sve skupa bilo je jako dobro. Od činjenice da je svaki igrač posve prihvatio situaciju u kojoj se nalazimo, do toga da je svatko od njih ovih dana napravio sjajan posao. Imali smo, rekao bih, lijep radni učinak. I da, svatko je svjestan činjenice što su nam prioriteti. A to je skupljanje bodova. Počevši već od petka i utakmice s Njemačkom.

Naravno, sve zanima Dario Šarić i njegova forma. Znamo da je kapetan posljednju utakmicu, a i tada je minutaža bila na kapaljku, odigrao prije više od dva mjeseca, u međuvremenu ga nije bilo u natjecateljskom pogonu. I svi su se morali zapitati kakav će se pojaviti u Opatiji. Mijatović ne krije oduševljenje...

- Dario je doista sjajan, ali takvi su svi dečki koje vodim. Njegov dolazak je veliko pojačanje za nas, ali već sam to naglasio, Dario Šarić bi bio pojačanje za svaku reprezentaciju, za svaku momčad. Jednostavno, riječ je o igraču koji druge čini boljima. Naravno, bilo bi idealno da je u posljednja dva mjeseca Dario imao natjecateljski ritam, ali to je samo taj dio priče, jer što se tiče njegova fizičkog stanja, ono je perfektno. I uopće ne dvojim u to da će Dario već u petak biti u maksimalnoj minutaži koja bude potrebna.

Mario Hezonja jedini nije bio u Opatiji, jer je Real Madrid imao produženi program, u četvrtak navečer je igrao posljednji meč s Bayernom. No, Mijatović zna da su sve predradnje provedene, da je sa strane Saveza sve poduzeto da se Hezonja pojavi u Zagrebu i zaigra u petak. I izbornik u to ne sumnja.

- Vjerujem da će Mario igrati u petak. Naravno, čim dođe, morat ćemo napraviti njegovu analizu stanja, jer sam svjestan da će imati veliku potrošnju večer prije. Razgovaramo uoči tog meča Reala i Bayerna, ali kako je Hezonja prvi igrač Reala, očekujem da će igrati trideset minuta u četvrtak. Jasno je da ćemo poštivati taj napor, ali isto tako sam svjestan da kad Hezonja igra, on se uvijek maksimalno troši, on igra u fulu. Na sve računamo, o svemu ćemo voditi brigu...

S reprezentacijom su ovoga puta bila i dva igrača koja Mijatović do sada, ni prošlo ljeto, a ni u studenom nije pozivao. Ipak, Antonio Jordano i Lovro Gnjidić su svojim partijama za Split, odnosno Dubravu ove sezone skrenuli na sebe pažnju i opet su u reprezentativnom okruženju. Kako su se dopali izborniku?

- Ono što sam vidio na obje trening- sjednice jasno mi govori da će obojica, ako nastave igrati kako su igrali do sada za svoje klubove, a u to ne dvojim, i dalje biti na svakoj akciji s nama. Riječ je o igračima čiji nam igrački profili trebaju, o modernim bekovima koji mogu odgovoriti na različite segmente igre i, kažem, sigurno će i dalje biti s nama.

I sad smo stigli do onog najtežeg dijela. Tomica Mijatović morat će se odlučiti za četvoricu prekobrojnih uoči meča s Nijemcima. Na popisu ima 16 ljudi, s Marijom Hezonjom, a samo je 12 dresova za utakmicu.

- To nisu brige, ni slatke brige, to su jednostavno odluke koje moraš donijeti, a moraš to napraviti u nekom zadanom vremenu. Svi igrači jako dobro znaju da su dio ovoga, da je ovo što gradimo njihovo i da je svatko od njih važan. Možda je najbolji primjer na koji se želim vraćati ona utakmica protiv Izraela u Rigi. Tada je izvan momčadi ostao Mateo Drežnjak, a riječ je o igraču koji je znao biti i u udarnoj petorci koja je startala utakmice. Odluka koja bude donesena bit će u najboljoj namjeri, a onih 12 koji budu u dresu će, posve sam siguran, dati najbolje što mogu.

Kakve su posljednje informacije što se tiče Nijemaca? Alex Mumbrú ih je spremao u Münchenu, roster smo vidjeli, što čeka Hrvatsku?

- Nema tu previše tajni, riječ je o reprezentaciji koja je dugo vremena zajedno, koja poštuje svoj sustav. OK, neću poput noja zabijati glavu u pijesak i prodavati šuplju priču poput one "svejedno je jesu li tu Schröder ili Franz Wagner". Naravno da nije svejedno i ja nisam takav. Međutim, isto tako sam svjestan da je i dalje isti sustav igre, da je tu i dalje sedmorica igrača koja su okusila što znači igrati u Euroligi, kroz Bayern, Real ili nekada Albu. No, i naša je reprezentacija sastavljena od igrača koji su sazreli, od igrača koji imaju jako važne uloge u svojim klubovima i igraju na visokoj razini. Pratim Nijemce, znam što se tamo događa, ali moj je fokus na našoj reprezentaciji.

Na popisu Nijemaca nalazi se i Justus Hollatz, možda i jedini klasični play u njemačkoj vrsti. Hollatz je svojedobno bio i u Mijatovićevu Efesu, a upravo mu je naš izbornik, dok je bio prvi trener Efesa, davao i najveću priliku.

- Vidio sam nešto u Justusu. To je dečko sjajnih radnih navika, odličan obrambeni igrač, agresivan i, da, jedini klasični play na popisu Nijemaca. Ali, puno je tu igrača koji su combo, kombinacija pozicija jedan i dva, a takve i mi imamo. Vjerujem da ćemo pronaći najbolju moguću kemiju i taktiku koja će nam pomoći.

Dolaskom Darija Šarića, onaj "hrvatski bully-ball", čiji smo dio vidjeli u Rigi, sada bi još više mogao doći do izražaja. Mogu li Nijemci u ovom sastavu, bez najboljih ljudi, odgovoriti na našu dominaciju snagom, moći? Izrael to nije mogao...

- Svaka će momčad nastojati odgovoriti na one zahtjeve koje ponudi protivnik, utakmica. Vidjet ćemo, kad se krene igrati, tko će na što moći odgovoriti. Ali, siguran sam da se Nijemci spremaju za nas, kao i mi za njih.

I za kraj, nećete vjerovati, ali Tomislav Mijatović će u dvorani gdje je, praktički, sve važno u košarci za njega počelo, prvi put nakon 23, da, dobro ste pročitali, nakon 23 godine voditi samostalno jednu utakmicu. U svom gradu, u najvažnijoj dvorani. Zadnja je bila iz finala doigravanja 2003., kada je Aco Petrović kao prvi trener Cibone bio kažnjen, pa je njegov tadašnji pomoćnik Mijatović morao voditi kontra Splita. I tada je dvorana bila krcata, opet će biti. Dakle, 23 godine kasnije...

- O tome kako ću voditi tu utakmicu ispred krcate dvorane prvi sam se put uhvatio u razmišljanju u srijedu. Ali, pokušavam to ostaviti sa strane. Jer, sigurno ću uživati, jer će sigurno ugođaj biti divan. A, da, eto, 23 godine su prošle...

Ponekad, kad uđeš u neke godine pa vrtiš memoriju, onda je najbolje vratiti film u te dane. Pa u računicu staviti 23 godine. Recimo, sjećate se toga što je bilo prije 23 godine? OK, onda oduzmite od tog vremena, od te 2003., novih 23 godine. Znate li gdje smo sada? Na Igrama u Moskvi 1980.

Eto, toliko je to davno. Ali, nije važno. Za ovu priču nikako. Košarka se vratila u Zagreb, oko reprezentacije je šušur, možda nikada i nije bio veći kad su se igrale kvalifikacije. Jer, dok je to još bio velik sport, te su se kvalifikacije prolazile, kako-tako, ali jesu.

Sada, kad smo počeli zapinjati, kad smo počeli ne odlaziti na velika natjecanja, svaka je utakmica velika i važna.

Posebno kad se igra protiv Njemačke, svjetskog i europskog prvaka. I kad se bori za plasman na SP 2027. u Kataru, a na SP nas nije bilo od 2014. Dvanaest velikih godina. Znate li što je bilo 12 godina ranije od te 2014., kad smo posljednji put igrali na SP-u? Pa, Janica je osvajala medalje u Salt Lake Cityju...

A sada Dar(io) – Mar(io)! Kako bi košarka stigla tamo gdje je nekada bila.