Ponio titulu MVP-a pa poručio: ‘Trener nam je rekao - zaj***te te priče, moramo biti prvi‘

Kad je postalo jasno da Panathinaikos neće završiti na Final Fouru, kad se znalo da se Olympiacos, iako se igralo u Panathinaikosovu grotlu, OAKA-i, pretvorio u prvog favorita, ostala je u zraku lebdjeti priča o prokletstvu osvajanja prvog mjesta na koncu osnovnog dijela sezone.

Mogao je Olympiacos u posljednjim kolima taktizirati, poštedjeti se priče po kojoj ne osvaja onaj tko je zaključio sezonu kao prvi, ali Giorgos Bartzokas o tome nije želio ni čuti...

- Naš trener je kazao: "Zajebite te priče, moramo biti prvi." I to smo napravili, zato je sada još slađe - govorio je Evan Fournier, Francuz koji je tek primio nagradu za MVP-a.

Olympiacos je sredio Real, svladao ga je 92:85, u utakmici u kojoj je Real imao Treya Lylesa koji je ludovao u prvom dijelu i Marija Hezonju koji je nudio nadu na kraju. Konačno, ideja Olympiacosa koji je imao poduplane pozicije, koji je imao ponekad i tri kvalitetno slična igrača za svako mjesto u momčadi, napravila je razliku. Real je ostao kratak u kontroli skoka, jer nije moglo biti drugačije kad si finale odigrao bez tri startna centra. Walter Tavares i Alex Len otpali su prije Atene, a Usman Garuba se ozlijedio u polufinalu. Stoga 20:10 u skoku na odmoru, pa konačnih 49:26, moralo je napraviti razliku.

Te dvije petorke, sustav kojim je Bartzokas lomio sve protivnike, na kraju su odlučile i finale. Olympiacos je prvi put na pobjedničkom postolju nakon 2013. i četvrti put uopće. I u OAKA-i je bilo crveno ludilo, nikada se ranije pola Pireja nije sjatilo u neprijateljsku dvoranu, a sve su uz teren ponosno gledali vlasnici, braća Giorgos Angelopoulos i Panagiotis Angelopoulos.

Koji su sušta suprotnost huliganu u fotelji, kakav je Dimitris Giannakopoulos, gazda Panathinaikosa. Koji je nakon Final Foura uspio reći: "Mogli smo dovesti i Jokića, ali sve bi bilo isto."

I dok se Atenjani vole hvaliti kako su oni nešto drugo u odnosu na društvo iz Pireja, puno je više gospodštine u - Olympiacosu. Ta gospodština je znala da mora odgovoriti na bačenu rukavicu Panathinaikosa, na naslov prvaka Europe iz 2024. godine, na bezobrazne izjave koje su slali Giannakopoulos i trener Ergin Ataman. Dinastija kakvu je nekada uspostavio Željko Obradović nije dolazila u obzir i Olympiacos je otvorio kesu. Vratio je iz NBA lige Sašu Vezenkova, razbudio je ugaslu NBA karijeru Evana Fourniera, uvijek su slagali beton na centarskim pozicijama i vlasnici su vjerovali u Bartzokasa. Iako je gubio finala, iako su mnogi držali da je onaj naslov iz 2013. godine, do nedjelje posljednji Olympiacosov, spoj slučajnosti i da je tada Bartzokas samo nastavio ono što je izgradio Duda Ivković.

Ovo je bio njegov potpis.

- Trenutak je ovo za igrače, trener tu treba ostati u drugom planu. Posvećujem ovaj trofej vlasnicima, ali i igračima, jer smo srušili mit o prokletstvu prvog mjesta. Bili smo blizu i ranijih sezona, ali sada je sve došlo na naplatu - kazao je grčki trener.

Evan Fournier je primao čestitke, jer je finale okončao s dvadeset poena, pet skokova i četiri asistencije. Još uoči sezone ostavio je otvorenom opciju kako bi mu ovo mogla biti posljednja sezona, no Francuz će u listopadu napuniti 34 godine i teško je vjerovati kako će stati.

- Znam samo da želim karijeru završiti ovdje. Kad sam 2022. bio u Knicksima, mislio sam da je povratak u Europu nemoguć. No, to je tako, jedan dan rušiš rekorde, drugi dan nemaš ugovor - još je kazao.

Za to je vrijeme Real brinuo svoje brige. Unatoč visinskom hendikepu, Sergio Scariolo je složio taktiku s kojom se madridski klub nosio s protivnikom koji je imao na klupi više oružja. Kad je Mario Hezonja pogodio s deset metara, Real je kupio nadu. Onda su uslijedile dvije odluke, faul Campazza i faul Feliza, oba daleko od koša, oba u bonusu, oba koja se nisu trebala suditi, ako pitate bilo koga u Madridu. Olympiacos je pobjegao na 88:80 i posve se spetljao u zadnjoj minuti, pa je Real stigao na 85:88 dvadeset sekundi do sirene, s posjedom. Andres Feliz je opalio tricu, iako je trebao, bez obzira na to što je Mario Hezonja promašio prethodne dvije trice, proslijediti loptu. Jer iznad vrha reketa, okomito na koš, na najboljoj mogućoj poziciji, stajao je hrvatski superstar posve sam. Da je Feliz proslijedio loptu, tko zna kako bi se pisala povijest.

Mario Hezonja je okončao finale s 19 poena, četiri skoka, pet asistencija i četiri osvojene lopte. Kad se ti brojevi kombiniraju s onime što je učinio u polufinalu, ispada kako je hrvatski reprezentativac odigrao Final Four na 22 poena, 5,5 skokova i 4 asistencije u prosjeku. I nema dvojbe, bio bi Hezonja prvi hrvatski MVP Final Foura nakon 1993. i Tonija Kukoča, tada u dresu Benettona. Koliko je Hezonja bio dobar u Ateni, svjedoči i činjenica da je postojala nada kako bi, unatoč porazu u finalu, kao što je to bio slučaj s Kukočem prije 33 godine, Hezonja mogao svejedno biti izabran za MVP-a.

- Izuzetno sam ponosan na svoje suigrače, izuzetno sam ponosan na svaku osobu u ovom klubu. Još jednom smo pokazali što znači nositi dres najboljeg kluba na svijetu. Igrali smo sa srcem, sa svom mogućom energijom. I imali smo ih. Ali, Olympiacos zaslužuje čestitke, bili su najbolji i u osnovnom dijelu sezone, imaju sjajnog trenera, jak roster - pričao je Mario Hezonja nakon poraza, pa nastavio...

- Bilo je u završnici nekih čudnih odluka, ali nema veze. Ovo moramo iskoristiti kao motivaciju. Osjećaj je grozan, frustrirajuće je, jer ovo je treće finale koje smo izgubili ove sezone. I sve to moramo iskoristiti za ono što slijedi, jer sam siguran kako ćemo se vratiti po ovaj trofej - završio je Mario Hezonja.

I tako je Olympiacos ponio krunu, a krenulo se već sa skiciranjem sljedeće sezone. Euroliga trenutačno ima 21 klub na papiru, a mjesta je samo 20 za iduću sezonu. Usto, sezona koja slijedi bit će posljednja uoči novog miješanja karata, jer od jeseni 2027. ništa više neće biti kao prije. Tada u Europu stiže NBA.