Ono što se danas naziva ABA ligom, krenulo je prije četvrt stoljeća pod radnim nazivom Jadranska liga, a jedan od ključnih ljudi u formiranju zajedničke lige na prostoru u kojemu se samo koju godinu ranije ratovalo bio je sudac. Tada itekako utjecajni Danko Radić, ujedno i glavni čovjek hrvatske košarke. Pri tome je bilo nevažno je li on bio u poziciji formalnog predsjednika ili vukao sve konce naše košarke iz sjene.
Utjecaj Radića u formiranju nove lige bio je iznimno važan i u svemu što se događalo kasnije. Naime, suci su odmah, a bilo je tako, sjećamo se, i u hrvatskoj košarci, imali privilegiraniji status od ostalih aktera. Svakako su bili moćniji od trenera, recimo. Sve to skupa otvorilo je razne oblike sumnjivih odnosa pojedinih sudaca s klubovima koji su željeli staviti šapu na cijelo natjecanje, a ništa se nije promijenilo, štoviše, postalo je i gore nakon što su klubovi oduzeli vlasništvo Lige iz ruku privatnih osoba.
Iako su na papiru svi klubovi koji su bili vlasnici imali jednake udjele, odmah se uspostavio model po kojemu su bili oni važni i oni manje važni. Otprilike, to je izgledalo u posljednjih deset godina tako da je Zvezda imala kontrolu i nad sudačkom organizacijom, barem dok je u sedlu predsjednika bio Nebojša Čović. Postali su sve značajniji Budućnost, Cedevita Olimpija i Partizan, a u okviru ta četiri kluba i danas se donose sve važne odluke. Prevedeno, ovisno o tome o kojem se dijelu odluka radi, netko od ova četiri kluba, iz svojih interesa, lobira kod ostalih klubova, manje važnih vlasnika.
Tako je bilo i kad se uoči ove sezone trebao izabrati novi povjerenik za suce. Srđanu Dožaiju je istekao mandat i on se kandidirao za novi, ali svoju je kandidaturu predao i dugogodišnji španjolski sudac Miguel Angel Perez. Sve ostale odluke bile su kozmetičke, jer su se oko ove podijelili moćnici u regiji. Krenula su lobiranja, a na kraju je Dožai tijesno preglasan, pa je Perez postao sudački šef.
Samo nekoliko dana nakon te odluke, koja nije pala s neba, nego je netko kome je stalo da to bude baš Perez kroz njega želio kontrolu, stigao je odgovor sudaca ABA lige. Dok je Dožai bio u sedlu, kao netko tko im je dojučer bio kolega, suci nisu bili glasni, ali sada su poslali prema ABA ligi dopis u kojemu traže povećanje svojih honorara. Za sada to stoji ovako: za utakmice osnovnog dijela suci bi trebali dobivati 630 eura, a 650 eura za utakmice osam najboljih i play-ina. Četvrtfinale bi se honoriralo sa 700 eura, polufinale s 1.100, a finale s 1.500 eura.
Suci su, pak, tražili 1.200 eura za prvi dio natjecanja, 1.400 za drugi dio, za četvrtfinale 1.600, 1.800 za polufinale i 2.000 za finale.
Nesrazmjer ponude i potražnje bio je velik i stvar je eruptirala kada je liga objavila javni poziv za nove suce. Mogao se prijaviti tko je želio, a Perez je time poslao poruku sucima kako, ako budu pametovali, mogu ostati bez financijskog kolača koji im je posljednjih četvrt stoljeća ionako fino punio džepove. Sudit će neki drugi.
Odmah je uslijedio odgovor u kojemu su ABA suci ustvrdili da njihov prijedlog nije bio ultimatum, nego samo prijedlog za diskusiju, a posebno ih je zasmetalo jer su se bolji uvjeti davali, za sada fiktivnim, novim kandidatima koji bi ih zamijenili.
Nova sezona počinje u petak, a trenutačno rješenja nema. Miguel Angel Perez, ali i oni kojima je bilo iznimno stalo da on preuzme sudačke uzde, sada su na sto muka kako pomiriti ovu situaciju.
Suci iz ABA lige su u međuvremenu stekli prilično dobru reputaciju u okviru Eurolige, koja je ponekad nevjerojatna i nespojiva s repovima koji, za iste ljude, ostaju godinama iza arbitriranja u ABA ligi.
Nisu, naravno, pomogle ni prisilne suspenzije dva ugledna suca, jednog (Matjaž Boltauzer) koji je ‘zaboravio platiti parfeme‘ na beogradskom aerodromu i jednog (Uroš Nikolić) koji je optužen lani da je pripadnik Vračarskog klana u Srbiji. To su, međutim, samo dva primjera korupcije koja vrište. U napadima ludila Nebojše Čovića proteklih godina moglo se doznati kome su i gdje plaćane prostitutke, regija je brujala o tome kako su pojedini suci ušli u ozbiljne osobne probleme s kockom, a izvlačili su ih iz gabule, pazite, klubovi, a još početkom lige su bile velike priče o tome kako su se gotovo sustavno štimali rezultati za klađenja na Dalekom istoku...
Možda je najbolji primjer onaj s jednog od time-outa prije par godina. Kamera je bila uključena na klupu Mornara, a igračima se dao naputak da ne okušavaju sreću i šutiraju s vanjskih pozicija, "idite na prodore, imamo suca."
Priča oko honorara je, čini se, samo priča o pozicioniranju moći s dolaskom novog povjerenika. Ako Miguel Angel Perez postavi granice od starta, bit će mu kasnije lakše popravljati jednu od najkorumpiranijih liga na svijetu. Jer, ta se kvalifikacija mogla iščitati iz gotovo svake rasprave na sjednicama Skupštine ABA lige, s obzirom na ono o čemu su govorili sami vlasnici, klubovi.
Ako, pak, Perez odmah u startu popusti, isti čas će postati pudlica kojom će upravljati upravo oni koji su ga postavili.
Sudačko pitanje je, stoga, samo pitanje moći. Bez utjecaja hrvatskih klubova, naravno. S dosta uključenih hrvatskih sudaca. Ali, znate kako to ide s njima. Mario Hezonja, recimo, zna tko je trebao suditi na njemu faul na šutu za tri poena u završnici finala Eurolige, ali je progutao zviždaljku...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....