Jedan od prvih "pickova" prijelaznog roka u Ciboni bio je Rickey McGill (29), američki playmaker koji je prošle sezone igrao za Patriote iz Levica, koji su s njim u momčadi osvojili peti uzastopni naslov prvaka Slovačke. Na putu do tog trofeja McGill je bio prvi strijelac (23,1), drugi asistent (5,9) i statistički najkorisniji (21,9) igrač tamošnje Extralige. Sezonu prije toga bio je pak MVP Sjevernoeuropske lige (ENBL) u kojoj posljednjih godina sudjeluju i naši klubovi, dok iza sebe ima sad već sedmogodišnje iskustvo igranja u Grčkoj, Engleskoj (triput), Estoniji, Mađarskoj, Novom Zelandu, Poljskoj i Slovačkoj.
Uglavnom, CV sugerira da Cibona nije kupila "mačka u vreći", dok će sam McGill o dolasku u Zagreb reći:
- Znam da je ovo dobar klub, da su bili prvaci prošle sezone i to je ono što sam želio, momčad s pobjedničkim mentalitetom. Igrat ćemo Ligu prvaka u kojoj sam nastupao i prošle godine s Levicama, tu me čekaju ukupno tri natjecanja, radujem se i ABA ligi, dok mi je jedini cilj donijeti Ciboni što više pobjeda.
Pred početak sezone u fokusu oko kluba je priča o tri natjecanja; Ligi prvaka, ABA ligi i Prvenstvu Hrvatske. Igrat će Vukovi u NBA ritmu, ali pod europskim uvjetima, što nikako ne zvuči dobro...
- Da, bit će to nešto novo za mene, ali ne mijenja na stvari, ja ću samo u svakoj utakmici pokušati igrati svoju igru. Što je to? Želim raditi sve, kreirati za suigrače, zabijati i igrati obranu. Ukratko, želim biti ono što jesam, playmaker sposoban zabiti, ali i obraniti se. Što se tiče momčadi, definitivno vidim potencijal da igramo košarku u visokom ritmu, imamo igrače koji dobro trče i vjerujem da će to ići na bolje kako se budemo upoznavali na terenu, shvaćali navike igrača između sebe.
McGill nije puno drukčiji od brojnih Amerikanaca koji dolaze u Europu, i on je došao iz siromaštva, malog gradića iz kojeg je teško bilo pronaći izlaz.
- Evo, ulazim u svoju osmu europsku sezonu, osjećam da starim, ali još uvijek sam mlad, 29 mi je godina. Za mene je blagoslov putovati svijetom, upoznati različite zemlje, kulture, zahvalan sam košarci na tome. Počeo sam igrati s pet, šest godina, ali košarka mi nije bila prvi sport, bio je to američki nogomet, tek kasnije sam počeo ozbiljnije trenirati. Ali što se tiče početaka, otac mi je dao loptu i od toga je krenulo. Istina je, dolazim iz okruženja u kojem nema puno ljudi koji su uspjeli, otišli daleko kao što sam ja. Zato mi je važno pokazati mladima kod kuće da se može postati profesionalac i iz Spring Valleyja. To vam je u predgrađu New Yorka, gradić od tridesetak tisuća ljudi.
Čim je spomenuo New York, odmah smo morali i Knickse...
- Jesam, navijač sam Knicksa, osvojili smo naslov prvaka ove godine. Moram reći da sam ga predvidio, bio je to blagoslov, čekalo se više od 50 godina. I nisu Knicksi sad vratili nadu, New York je uvijek imao nadu, naslov nam je donio dodatno samopouzdanje.
Prvi dojam je da njemu samopouzdanja ne nedostaje, ali nije uvijek bilo tako, pogotovo kad je prije sedam godina prvi put došao u Europu.
- Mojih prvih nekoliko mjeseci, recimo dva mjeseca u Ateni, gdje sam igrao za Panionios, bili su mi jako teški. Izašao sam s koledža, došao sam i morao se prilagoditi. Sjećam se da sam svaki dan zvao mamu i govorio joj: "Ne znam je li ovo za mene". Međutim, bilo je to korisno, naučio sam se boriti. Život je bio puno teži od košarke, prvo radi jezika, svi su govorili samo grčki. Onda su drukčije hrana, kultura... Ono što sam počeo raditi je šetati okolo, istraživati, isprobavati nove stvari, vidjeti što mi se sviđa, a što ne. I tako je krenulo. Upoznao sam neke prijatelje s kojima sam u kontaktu do danas i nakon toga je košarka postala lagana.
Koja od zemalja u kojima je igrao je ostavila najdublji trag na njega?
- Moram reći godina u Mađarskoj (Sopron, op. a.). Otišao sam tamo, igrali smo dobro i onda sam se ozlijedio, otišli su mi ligamenti koljena, prvi put u karijeri sam zaradio ozbiljniju ozljedu. To me očvrsnulo, naučilo ustrajnosti, mentalno sam postao jači. Ako ćemo o tome gdje sam najviše uživao, bilo je to u Ateni. Sjajan grad, razdoblje u Grčkoj mi je bilo najbolje. Imaju sjajnu hranu, plaže, otoke. Znate, i danas mi je bilo gdje najdraže jesti grčku salatu.
Do sada nije imao hrvatskih suigrača ili naših trenera...
- Ili nisam ili se ne sjećam, ali sad ih imam dosta, ha, ha. Prvi dojam mi je da su Hrvati dobri ljudi.
Što se dogodilo u kolovozu, zašto je McGill kasnio na pripreme za novu sezonu?
- Potpisao sam u srpnju, ali nakon toga mi je ubijen prijatelj iz djetinjstva i trebalo mi je vremena da to prebolim. Nisam htio dolaziti dok mi glava nije bila čista. Sad sam u redu, već neko vrijeme sam u redu, ali prošao sam kroz teške trenutke.
Kako bi opisao sebe kao košarkaša, s kime bi se usporedio?
- Svi oduvijek naglašavaju moju brzinu. Što se tiče usporedbe, ne bih volio reći Derrick Rose jer je on puno eksplozivniji od mene, mislim da je John Wall igrač čijem sam stilu najbliže. Puno brzine, fizikalnost, prodor do koša, šut, sve su to stvari koje nas povezuju.
Neobično za jednog Amerikanca, rekao je i sljedeće:
- Puno više gledam europsku košarku od NBA lige, najviše volim gledati igrače kao što su Mike James i Kevin Punter. Draže mi je to zbog navijača, čvršćeg stila. Posljednjih godina sam pogledao jako puno euroligaških utakmica.
Što je s igračima s kojima se susretao i koji su ostavili najjači utisak na njega?
- Dva najbolja protiv kojih sam igrao su danas umirovljeni, to su Tyrese Rice i Keith Langford, koji su me dočekali u Grčkoj. Po njima dvojici sam vidio koliko moram napredovati da bih uspio u Europi na najvišoj razini.
Je li tijekom karijere imao ponuda da nastupi za neku od europskih reprezentacija?
- Imao sam opciju uzeti slovačko državljanstvo i zaigrati za njihovu reprezentaciju, ali nakon što mi je poginuo prijatelj, to je propalo. Ako se slična prilika ponovo ukaže, tko zna, možda i u Hrvatskoj, definitivno je planiram iskoristiti - zaključio je Rickey McGill, uz iskreno priznanje da o Zagrebu i Hrvatskoj nije znao baš ništa prije dolaska.
- Od prvog dana mi je super, grad je odličan, a jedva čekam da krenemo s gostovanjima, da upoznam nove gradove i dvorane. Prije potpisa ugovora jedini informator mi je bio Kamaka Hepa, koji je ovdje igrao i prošle sezone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....