Bivši hrvatski reprezentativac: ‘Poludio sam kad su mi to napravili! Najveći na Balkanu? Više nema dileme‘

U Ljubljani je obilježena 25. godišnjica ABA lige, a bivši hrvatski košarkaški reprezentativac Damjan Rudež bio je jedan od moderatora na svečanim panelima. U razgovoru za portal Mondo Rudež se osvrnuo na svoju karijeru koja ga je preko Belgije, Slovenije, Hrvatske i Španjolske dovela do NBA lige, gdje je igrao za Indianu, Minnesotu i Orlando.

- Ne bih mijenjao ni jednu stvar u karijeri. Možda bih, da sam mogao birati, volio da sam više godina ostao u jednom klubu. Dosta sam često mijenjao sredine. Volio bih da sam našao klub u kojem bih proveo pet, šest ili sedam godina i doživio sve uspone i padove. Tek u takvoj, stabilnoj situaciji vidiš što stvarno možeš kao igrač. Kad stalno mijenjaš klubove, prva godina ode na prilagodbu, drugu igraš dobro, a već ideš dalje. Tako nikad ne ostvariš puni potencijal. Ali svaka pogreška i svaki poraz su me nečemu naučili, pa na kraju ništa ne bih mijenjao.

Rudež se prisjetio svog tradea iz Indiane u Minnesotu za Chasea Budingera koji je kasnije odustao od košarke i natjecao se na Olimpijskim igrama u odbojci na pijesku.

- Kada sam vidio da igra odbojku, poludio sam! Doslovno sam poludio, pomislio sam: "Je li moguće da se to meni dogodi zbog nekoga tko sada više ne igra košarku?". Budingera sam poštovao kao igrača, imao je fantastičan talent. Igrali smo jedan protiv drugog te sezone, ja u Indiani, on u Minnesoti. I stvarno je riječ o odličnom košarkašu, ali evo, taj smjer u kojem je on išao... Ne mogu reći da to nisam doživio na neki bolan način, posebno jer sam mislio kako bi bilo lijepo da sam ostao u Indiani.

Raduje ga povratak Cibone na staze uspjeha.

- Hrvatskoj košarci, ABA ligi, a i europskoj košarci treba jaka Cibona. Cibona je ipak, uz sve svoje probleme koje je imala posljednjih godina, jedan od najvećih hrvatskih sportskih brendova, definitivno najveći košarkaški. Fantastično je i za ABA ligu i za hrvatsku košarku da se Cibona polako stabilizira. I mislim da će se najbolje od Cibone pokazati u godinama koje dolaze. Jako je bitno da se iskoristi ovaj momentum koji imaju s osvajanjem titule, s dobrom financijskom potporom koju je klub dobio i mislim da to može voditi samo dobrim stvarima.

Hrvatska košarkaška reprezentacije je, pak, nakon 14 godina na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo.

- S ponosom gledam na to, apsolutno. Ja sam imao tu čast i zadovoljstvo da sam igrao i na Svjetskom prvenstvu, i na Olimpijskim igrama, i na tri Europska prvenstva. Znam što taj dres nosi, koliko je to i zadovoljstvo, ali na neki način i opterećenje u isto vrijeme, i koliko je toga u igri. Imamo fantastičnog izbornika u Tomislavu Mijatoviću, koji je svjetski trener, koji se obrazovao u San Antonio Spursima, koji je prošao najveće europske košarkaške pobjede u Efesu. Hrvatska košarka je u dobrim rukama i samo treba graditi na tome - rekao je.

Jedna od tema razgovora bio je i Nikola Jokić.

- On je najveći igrač koji je ikada došao s naših prostora. Oko toga nema dileme, mislim da je svaka rasprava čak i besmislena s obzirom na MVP nagrade koje je osvojio, s obzirom na titulu koju je osvojio. Da sada završi karijeru, on je najveći, uz dužno poštovanje svima ostalima koji su utrli put i njemu i nama ostalima koji smo došli u NBA. Ali mislim da je Nikola u svojoj kategoriji. Uživam gledajući njegovu košarku. On je čarobnjak s loptom, čovjek koji sve oko sebe čini boljima, čovjek koji je pobjednik i nadam se da će osvojiti još puno toga do kraja svoje karijere.

Nakon završetka igračke karijere Rudež je upisao fakultet menadžmenta i poduzetništva te se bavi poslovnim projektima vezanim uz sport. U slobodno vrijeme igra tenis, a kao sportaš i čovjek inspirira ga Novak Đoković.

- Đoković je apsolutna inspiracija i meni kao čovjeku, bio mi je inspiracija i kad sam bio aktivni sportaš. Taj čovjek može apsolutno biti samo inspiracija svim mladima, a i starijima, u načinu na koji živi svoj život i na koji se bavi sportom, na koji priča s ljudima... Jedan je od najvećih sportaša svih vremena. Što se tiče moje ljubavi prema tenisu, ona je krenula spontano. Tražio sam neki sport gdje ću moći potrošiti energiju nakon košarke. Jednostavno, rekreativna košarka u mojim godinama, s ovom slabom fizičkom spremom, nije nešto što mi je najugodnije, tako da, evo, sretan sam što sam otkrio tenis.

Naravno, velike zasluge za ljubav prema tenisu pripadaju Goranu Ivaniševiću.

- Svi mi Hrvati znamo gdje smo bili u trenutku kada je Goran osvojio Wimbledon. Znaš točno trenutak kada si vidio taj posljednji poen, to je nešto što je dio naše sportske povijesti i dio našeg identiteta - zaključio je.