Cibona može i u Ligi prvaka i to mora biti prioritet, barem dok se ne krenu dijeliti domaći trofeji

Ako su postojali upitnici oko toga što bi trebao, barem u prvom dijelu sezone, primarni cilj Cibone, onda je otvaranje Lige prvaka, domaćinstvo jednom od favorita natjecanja, Galatasarayu, momčadi koja želi baš kroz Ligu prvaka do NBA Europe, sve objasnilo. Cibona je zasjala, Cibona je pregazila Galatasaray (96:76), u loži je bio direktor BCL-a, Patrick Comninos, a Europa je objeručke prihvatila Vukove pitajući se, kao i svi mi, gdje to ona bila posljednjih 15-ak godina.

Možemo, naravno, o tome da je Galatasaray bio očajan pod Tornjem, bez energije, bez obrane, bez skautinga, bez trčanja, ali sve to neće umanjiti predstavu Vukova koju je predvodio Khalif Battle s 32 poena. Amerikanac za kojega nema obrane ako ga se dobro ne prostudira, jer na izolacijama ima klasu, bio je okidač, a Ciboninu nadmoć uokvirila su dva Hrvata. Lovro Mazalin bio je svestran na obje strane parketa, Roko Badžim nemilosrdan u kažnjavanju protivničke obrane.

Vukovi su izgledali kao pušteni s lanca, šutirali su za tri fantastičnih 14-23, od čega Battle 6-7, a Badžim 5-6, kombinirano, dakle njih dvojica gotovo nevjerojatnih 11-13.

Ivan Rudež je promijenio neke stvari u odnosu na utakmicu u Ljubljani koja nije bila blistava. Tamo je već do devete minute izrotirao 11 igrača, sada je odigrao cijelu utakmicu s devetoricom. Pri tome je Rickey McGill bio jedini nominalni play, a kad je bio na klupi, Cibona je igrala bez statusnog playa, nego su teret organizacije igre podijelili Battle i Badžim. Usput, McGill je podijelio šest, a Battle pet asista, što je fantastično, s obzirom na realnu vrijednost obojice u kreiranju situacija za suigrače. Pomogla je u tim brojkama tranzicija i nesposobnost Galatasaraya u trčanju prema nazad, pa su neki od tih asista podijeljeni i u kontrama, a ne na postavljenu obranu, ali to neće umanjiti činjenicu da su obojica imali ideju tražiti igrača u boljoj poziciji.

I da, McGill je ostao samo na četiri poena, ali Ivan Rudež je, osim šest asista, pohvalio i činjenicu da mu primarni play nije izgubio niti jednu loptu.

Cibona je definitivno ovom predstavom poslala poruku kako neće biti prolaznik u Ligi prvaka, kako će zapeti do krajnjih granica ne bi li dohvatila Top 16 fazu ovoga natjecanja, a time kupila europske utakmice gotovo do proljeća. Već za dva tjedna pod Toranj će stići poljska Legia, koja je i financijski u okvirima Cibone, ista ona Legia koja je u prvom kolu teško stradala na gostovanju u Strasbourgu (62:100). Plus dvadeset Vukova iz prvog sraza s Galatasarayem nudi već neku matematiku. Jedna pobjeda je već na kontu, treba ići po obje nad Legijom i pokušati u nekom ludilu na tribinama zaskočiti u domaćoj utakmici i Strasbourg. Pa uhvatiti što se može uhvatiti na gostovanjima u Francuskoj i Turskoj. Otvaranje Lige prvaka, a uvodna skupina se igra u samo šest utakmica, dalo je Vukovima za pravo nadati se i ozbiljnijem europskom iskoraku već ove sezone.

Naravno, još uvijek je teško maštati kako bi se Cibona mogla kao prva iz skupine plasirati u Top 16, ali sada ima u rukama prilično dobru situaciju za biti druga u skupini, a to bi značilo da će imati prednost domaćeg terena u razigravanju za Top 16 s trećim iz skupine A.

Iako su pod Tornjem strahovali od broja utakmica u Ligi prvaka, jer se domobranski zaključilo, "što ćemo kad odigramo prvih šest utakmica i ispadnemo već do Božića iz Europe", ovakav rasplet Ciboni nudi mogućnost odigravanja šest utakmica u prvom krugu, moguće razigravanje u tri meča, pa u slučaju prolaza još dodatnih šest utakmica Top 16 faze. Ukupno bi to bilo 15 utakmica. Složit ćete se, nije malo. Gotovo cijela jedna liga...

Međutim, Ivan Rudež je svjestan da ova momčad mora još i te kako rasti i da posao s njom niti približno nije gotov. Galatasaray je veliko ime, pet je puta skuplji od Vukova, ali ta je turska momčad odigrala blijedu utakmicu. Ciboni je cilj biti ozbiljna momčad spremna za zgrabiti šansu i nad skupljim momčadima kad one budu u svoj svojoj snazi.

Za tako što će Rudežu i njegovim momcima trebati vremena. Za tako što će pomoći utakmice poput ove u kojoj će McGill i Battle dobiti na samopouzdanju, pa će se lakše odlučivati i na pokušaje neke kreacije na postavljenim obranama, kao što će, posebno Battle, morati naučiti davati i kad se obrane protivnika budu koncentrirale na njega i kad će iz utakmice u utakmicu natjeravati po terenu najbolji obrambeni igrači u protivničkim dresovima.

Cibona će morati posložiti obranu do kraja, morat će defanzivni skok funkcionirati iz utakmice u utakmicu. I morat će dobiti kemiju, koja se dala iščitati u utorak u kontinuitetu.

Upravo će tu biti najveća zamka za Ivana Rudeža. Kemija se gradi kroz utakmice, a Cibona u rasporedu s tri natjecanja i utakmicama svaka tri dana jednostavno nema mogućnost stvoriti kemiju unutar optimalnih osam, devet igrača u rotaciji. Morat će se roster širiti, morat će igrati svi od prijavljenih 14, a kad se oporavi Palokaj i 15 igrača. I u takvom će se procesu kemija, fiksna, nalik na ovu koja je tek pokazala kakva može biti protiv Galatasaraya, teže dobiti.

I za kraj, Cibona je dobila spoznaju što je primarni cilj. Liga prvaka će biti osnovno natjecanje, u domaćem prvenstvu će se nastojati klasom držati vrha, a u ABA ligi?

Pa što bude. Ako nešto treba žrtvovati, onda je regionalna liga ta koja ionako nigdje ne vodi i ništa osobito ne predstavlja.

Godine prosječnosti, blata u kojemu se kupala Cibona, imaju poneki razlog i u godinama igranja ABA lige. Koja je i poprilično prorijedila broj gledatelja na tribinama. Samo dvije tisuće gledalo je Cibonino razbijanje Galatasaraya, a već protiv Legije, jer su navijači dobili pozivnicu, bit će tribine punije.

Cibona je ipak europski klub. Godinama patnje usprkos. I nema toga koji će ove sezone doći pod Toranj, osim Splita, koji je više puta bio europski prvak od Cibone. To se ponekad zaboravi. Do večeri poput ove u utorak.