(VIDEO) Renato Moicano deklasirao Chrisa Duncana, a potom je ponovno uzeo mikrofon u ruke: ‘Tko vas j*be‘

Renato Moicano nije se u glavnoj borbi UFC Vegas 115 priredbe vraćao samo po pobjedu, nego i po osjećaj kontrole nad vlastitim narativom. Nakon dva uzastopna poraza, Brazilcu je trebao nastup koji će utišati priču o padu i ponovno ga smjestiti ondje gdje sebe vidi, među relevantne figure uvijek neugodne UFC-ove lake kategorije. Protiv Chrisa Duncana dobio je upravo takvu večer.

Već u prvoj rundi bilo je jasno da je Moicano došao s vrlo čistom idejom. Duncan je rano pokušavao graditi ritam kickovima, posebno napadajući Brazilčevu prednju nogu i koljeno, ali Moicano mu nije dopuštao da se razmaše. Svaki put kada bi Škot pokušao uhvatiti korak naprijed, dočekao bi ga dugi, oštri direkt ili pravovremeni “check”. Upravo je taj prednji direkt bio udarac oko kojeg se počela graditi cijela borba. Nije služio samo za mjerenje distance, nego za prekidanje Duncanova ritma.

Borba se povremeno selila i uz ogradu, gdje je Moicano također djelovao zrelije i tvrđe. Duncan je pokušavao kratkim koljenima i radom iznutra razbiti klinč, jednom ga je pogodio i prenisko, no Brazilac nije tražio predah ni izgovor. Ostajao je čvrsto zalijepljen za svog protivnika, gurao ga prema žici, prijetio promjenama razine i usput ga kažnjavao kratkim udarcima i koljenima. Kada bi se odvojili, Moicano bi se odmah vratio onome što mu je donosilo prednost, direktu po sredini Duncanovog garda kojeg bi sve češće probijao.

Kako je prva runda odmicala, Duncanovo lice počelo je nositi tragove meča. Kickovi su mu sve češće ostali pročitani, pokušaji da kombinacijama probije gard završavali su u prazno, a Moicano ga je sve više tjerao da radi iz nelagode. Nije to bila dominacija u jednom naglom naletu, nego postupno zatvaranje prostora. Brazilac mu je oduzimao opcije jednu po jednu.

Druga runda donijela je ono što je prva nagovijestila. Duncan je pokušao otvoriti nešto odlučnije, iza nekoliko ručnih kombinacija i low kicka, ali u toj potrebi da napravi više ostavljao je još više prostora. Moicano je to osjetio gotovo instinktivno. Još jedan čisti direkt, pa novi kratki kroše, a zatim i sekvenca udaraca koja je Duncanu potpuno razbila nos i otvorila mu lice. Krv je počela teći iz obje nosnice, a s njom i Duncanove šanse u ovom meču. Škot je još pokušavao držati gard i ostati aktivan, ali više nije izgledao kao borac koji diktira išta, nego kao čovjek koji pokušava preživjeti val koji se ne povlači.

Prijelomni trenutak dogodio se kada je Moicano s dvije teške kontre srušio Škota na pod. Nije bilo oduševljenog zalijetanja ni prazne panike. Odmah je skočio na leđa, zaključao “body triangle” i počeo raditi ono po čemu je godinama među najopasnijim grapplerima divizije. Kratko je zaprijetio i “face crankom”, više kao sredstvom prisile nego kao finalnim rješenjem, a onda nastavio mrviti protivnika udarcima i pritiskom. Duncan se branio koliko je mogao, skrivao vrat, pokušavao kupiti koju sekundu, ali je već bio duboko u meču koji više nije mogao vratiti pod svoju kontrolu.

Moicano je radio strpljivo. Nije jurio “highlight”, nego pravoremenu završnicu. Kad je osjetio da se Duncan konačno dovoljno otvorio, zaključao je gušenje preko čeljusti te je Duncan vrlo brzo tapkao, a Herb Dean prekinuo borbu nešto malo manje od dvije minute prije kraja runde.

Ono što ovu pobjedu čini vrijednom za Moicana nije samo činjenica da je prekinuo niz poraza, nego i dojam da je ponovno izgledao kao punokrvni borac iz svojih najboljih večeri. Udarao je precizno, branio se racionalno, nije se nepotrebno trošio i u parteru je bio točno onoliko okrutan koliko je situacija tražila. Duncan je u meč ušao kao borac na zaletu, s četiri pobjede u nizu i legitimnom ambicijom da preko poznatijeg timskog kolege napravi veliki iskorak, ali ovdje je vrlo brzo postalo jasno da je naletio na puno tvrđeg, pametnijeg i tehnički kompletnijeg protivnika nego što mu odgovara.

Nakon borbe Moicano je najprije pokazao poštovanje prema suparniku.

- Samo ljubav za ovog čovjeka. Nikakvo nepoštovanje prema trenerima. Morao sam se vratiti nakon dva poraza. Borio sam se protiv jednog od najboljih ikad, Islama Mahačeva, a Beneila Dariusha nisam htio nokautirati, zato je i pobjegao, rekao je uvijek rječiti Brazilac.

Potom je, u svom već poznatom stilu, vrlo brzo skrenuo u sasvim drugom smjeru i poslao poruku UFC-u i publici:

- Je**š fanove. Volim vas, ali je**š vas sve. Dajte mi nekoga laganog tko je rangiran. Inače ću se umiroviti. Ne želim se boriti s nekim bezveznjakom. Zarađujem puno novca na YouTubeu. Zapratite me na YouTubeu.

Takav mikrofonski kaos gotovo je savršeno zaokružio večer. Moicano je u kavezu izgledao sabrano, proračunato i precizno, a izvan njega ostao ono što već dugo jest, borac koji rijetko bira riječi, a kada se sjetimo njegovog govora iz Pariza 2024. godine zaključimo da ovaj čovjek još rjeđe pokušava biti uglađen. No iza svega toga ostaje najvažnija stvar. Protiv Duncana nije samo upisao pobjedu, nego je ponovno izgledao kao čovjek koji još uvijek ima što ponuditi u gornjem domu UFC-ove lake kategorije.