Arnold Allen (21-4) odbio je prepustiti vlastiti prostor mlađem izazivaču i na UFC Fight Night 276/UFC Vegas 117 priredbi upisao prijeko potrebnu pobjedu, svladavši Melquizaela Costu (26-8) nakon pet rundi glavne borbe večeri. Bio je to meč u kojem je Englez, stisnut nizom lošijih rezultata i suočen s protivnikom koji je u kavez ušao s ozbiljnim zaletom, morao pokazati hitrinu i iskustvo, a bome i živce.
Allen je od prvih sekundi nastupio agresivnije nego što smo ga gledali u nekim prethodnim nastupima. Nije čekao da se borba sama otvori, nego je odmah krenuo pritiskati Costu prema žici i vrlo rano uspostavio ono što će se provlačiti kroz cijeli meč, lijevi direkt, odnosno preciznu lijevu ruku koja je Brazilcu stvarala probleme iznova i iznova. Već u prvoj rundi upravo je tom lijevom rukom ozbiljno uzdrmao Costu i poslao ga na pod, nakon čega je nasrnuo serijom udaraca i laktova, pokušavajući odmah zaključiti posao.
Costa se, međutim, nije raspao. Uzvratio je vlastitim oružjem, prvenstveno kickovima, i pokušavao kroz ritam i volumen vratiti borbu u ravnotežu. No Allen nije upao u zamku pasivnog čekanja. Gurao je kroz Costine napade, ostajao u prostoru i nastavljao ga pogađati lijevom rukom, ne dopuštajući mlađem suparniku da potpuno uhvati kontrolu nad tempom. Kako je borba odmicala prema kasnijim rundama, sve se više osjećalo da Englez pliva u poznatijim i mirnijim vodama. Tu je veteran preuzeo punu komandu, bolje je miješao segmente borbe, birao kada će stati, kada potegnuti i kada protivniku oduzeti dah.
Do kraja je bilo prilično jasno da je Allen napravio dovoljno, a kada je odluka potvrđena, i sam je dao do znanja koliko mu je dosta neizvjesnosti na sudačkim karticama.
– Je*eš ove odluke, čovječe. Toliko su me puta s*ebali tim odlukama i pun mi ih je k**ac. Mislio sam da će me opet zeznuti. Ali imam ja još neke revanše. Movsar (op.a. Evloev), osvoji taj pojas, hoću te opet, dečko!
Ako je glavna borba večeri ponudila kontroliranu, taktički zrelu i rezultatski važnu izvedbu, sunaslovna je donijela puno siroviji i brutalniji obrat. Doo Ho Choi (17-4-1) zaustavio je Daniela Santosa (13-3) nokautom udarcem u tijelo u drugoj rundi i time upisao treću uzastopnu pobjedu prekidom, uz još jednu večer koja je podsjetila zašto je “Korean Superboy” i dalje jedno od zabavnijih imena u lakšim kategorijama.
A nije počelo dobro za Južnokorejca. Štoviše, prva runda pripala je Santosu, koji je vrlo živo, eksplozivno i drsko otvorio borbu. Brazilac je zasuo Choija nizom snažnih udaraca, izgledao je brže, opasnije i djelovao kao čovjek koji će protiv još jednog južnokorejskog borca nastaviti svoj niz uspjeha. U tih prvih pet minuta Choi je uglavnom morao trpjeti i preživljavati.
No onda se slika naglo okrenula. U drugoj rundi Santos je počeo padati u ritmu, a Choi je postupno preuzimao prostor, mirnije čitao situaciju i sve više uspostavljao kontrolu. Završnica je stigla kada je preciznim i razornim udarcem u tijelo doslovno presavio Santosa. Brazilac se slomio, a Choi je time zaključio još jednu vrlo dojmljivu pobjedu. Nakon meča odmah je prozvao Patricia Pitbulla, što samo dodatno govori o tome koliko je samouvjeren nakon novog naleta forme.
U sjeni glavne i sunaslovne borbe ostatak priredbe imao je vlastiti, tiši ritam, bez pretjerane pompe, ali ne i bez razloga za praćenje. Ketlen Vieira i Macy Chiasson odmjerile su snage u meču koji možda nije nosio veliku medijsku buku, ali jest imao konkretnu vrijednost za bantam kategoriju, dok su Cody Brundage i Andre Petroski ponudili onaj poznati, tvrdi i fizički zahtjevni sudar srednjaša u kojem se svaki centimetar prostora morao zaslužiti.
Iz naše perspektive, međutim, najveća se pozornost ipak vezala uz četvrti UFC nastup Ivana Erslana i njegovu prvu pobjedu u najelitnijoj svjetskoj MMA organizaciji. Hrvatski poluteškaš ušao je u borbu s Georgeom "Tucom" Tokkosom pod pritiskom koji nije trebalo posebno objašnjavati, ali upravo zato njegova je izvedba ostavila dojam dodatne zrelosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....