Uroš Medić pred beogradskom publikom odradio je savršenih 30 sekundi. Daniela Rodrigueza uzdrmao je gotovo odmah, poslao ga na pod udarcem u tijelo i završio “ground and poundom” prije nego što je Amerikanac uopće stigao uhvatiti ritam glavne borbe večeri. Izvana je sve izgledalo kao večer bez pukotine. Iza kulisa, međutim, Medić je do oktogona došao kroz tjedan u kojem mu je nastup ozbiljno visio o koljenu.
Problem se pojavio u ponedjeljak, nekoliko dana prije UFC Fight Night 283 priredbe u Beogradu. Nije riječ bila o sparingu, rušenju ili nekoj kaotičnoj sekvenci na treningu, nego o rutinskom zagrijavanju koje se odjednom pretvorilo u najneugodniji mogući početak “fight weeka”.
– Iskreno, samo smo se zagrijavali i koljeno mi je iskočilo iz mjesta. Pomislio sam: “Što je ovo?” Pokušao sam ispružiti nogu i vratilo se natrag. Odmah se počelo puniti tekućinom i oticati. Nisam znao što se događa. Otišao sam na pregled kod UFC-ovih liječnika i rekli su mi da je prednji križni ligament u redu, ali da najvjerojatnije izgleda kao ozljeda meniskusa, rekao je Medić za ugledni MMA Junkie.
Za borca koji je čekao povratak pred svoje ljude, u prvoj UFC-ovoj priredbi u Srbiji, takav trenutak nije mogao doći u gorem terminu. Umjesto završnog brušenja forme, Medić je morao prolaziti tretmane, skidati kilograme, skrivati ozljedu i paziti da informacija ne dođe do samog Rodrigueza.
Od odustajanja, tvrdi, nije bilo ni govora.
– Uplašilo je mene, uplašilo je sve. Samo smo sjedili i rekao sam im: “Ljudi, slušajte, ulazimo u ovu borbu čak i ako to znači s jednom nogom. Borit ću se. Prošao sam pakao da bih se vratio u svoju zemlju i ulazim unutra”, dodao je.
Medić kaže da mu je UFC-ov Performance Institute pomogao praktički iz dana u dan, dovoljno da ponovno stane na nogu i izdrži sve obveze do borbe. No najveći strah nije bio samo hoće li koljeno izdržati, nego hoće li netko primijetiti da nešto nije u redu.
– U tjedan borbe ušao sam šepajaući i samo sam molio Boga da ljudi to ne vide, jer sam znao da bi odmah završilo u vijestima. To bi protivniku dalo dodatnu informaciju i samopouzdanje. Za mene je taj tjedan bio prava borba. Sam meč bio je ono što radim najbolje, rutina. Ali tjedan prije toga bio je paklen, rekao je Medić.
Zbog koljena nije mogao trenirati kako je planirao. Grappling je morao potpuno izbaciti, a sve se događalo paralelno sa skidanjem kilograma. Ipak, Medić ne želi da priča zvuči kao naknadno heroiziranje ozljede, nego kao realnost posla u kojem borci često ulaze u kavez daleko od idealnog stanja.
– Bilo je stresno. Skidao sam kilograme, nisam mogao raditi trening kakav inače radim, nisam mogao pomišljati na borbu u parteru. Ne kukam, to je normalno u našem poslu. Vidio sam borce s gorim ozljedama i infekcijama kako prolaze kroz tjedan borbe. Primjera radi, Carlos Ulberg osvojio je pojas s potrganim koljenom. Sve to ide uz ovaj posao, poručio je.
Kada je borba počela, ništa od toga nije se vidjelo. Medić je odmah ušao u Rodrigezov prostor, otvorio štetu i završio posao u pola minute. Upravo zato sada cijela izvedba dobiva drukčiju težinu. Ono što je izgledalo kao hladnokrvna egzekucija zdravog borca, zapravo je bilo završno poglavlje tjedna u kojem je najprije morao sakriti ozljedu, smiriti paniku i uvjeriti tijelo da izdrži još jednu večer.
Sada ga čeka liječnički nastavak priče. Prema prvoj procjeni, operacija će biti potrebna, ali ne bi trebala biti dugog oporavka.
– Doktor je rekao da treba operacija, ali riječ je o manje invazivnom, artroskopskom zahvatu. Oporavak bi trebao trajati oko mjesec dana. Još se moram naći s ortopedskim kirurgom. Vraćam se u ponedjeljak i vjerojatno ću to napraviti što prije kako bih se odmah oporavio i pokušao se vratiti prije kraja godine. Trebao bih moći, ali korak po korak, dan po dan, zaključio je Medić.
Beograd mu je donio najveću pobjedu karijere i četvrti uzastopni trijumf, ali sada je jasno da se iza tih 30 sekundi krila puno teža priča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....