‘Samo neka laje, lova mi kapa na račun! Nakon što ga prebijem ne želim više čuti za njega‘

Hamzat Čimajev možda ne podnosi gotovo ništa od onoga što je Sean Strickland posljednjih dana izgovorio uoči njihove borbe na UFC 328 priredbi, ali postoji jedna stvar koju itekako zna cijeniti, sav taj cirkus, kaže, vrlo mu lijepo puni bankovni račun.

Napetost između dvojice srednjaša već je odavno izašla iz okvira običnog promotivnog prepucavanja. Strickland je, u svom prepoznatljivo sirovom stilu, posegnuo za gotovo svakom mogućom uvredom kako bi pogodio Čimajeva, dok je aktualni prvak s druge strane uglavnom ostajao miran, hladan i suzdržan, barem na površini, uz stalnu poruku da će pravi odgovor dati onda kada se vrata kaveza zatvore.

Ipak, usred svega toga Čimajev ne skriva da mu je Stricklandova galama, koliko god mu išla na živce, financijski itekako korisna.

– Volim ga. Ne znam za njega, ali mene dobro plaćaju zbog njega. To je najvažnije. Nikada prije nisam zaradio ovoliko novca. To je dobro.

U toj jednoj rečenici zapravo je sažeta cijela pragmatična strana ove priče. Koliko god među njima bilo animoziteta, Čimajev vrlo dobro razumije da Strickland svojim ustima dodatno napuhuje meč i time cijeloj borbi diže i komercijalnu vrijednost. A kada se podigne vrijednost borbe, raste i njegov honorar. Drugim riječima, ne mora ga voljeti kao čovjeka da bi znao cijeniti ono što njegova buka donosi.

UFC je, s druge strane, očito vrlo ozbiljno shvatio koliko je sve ovo zapaljivo. Organizacija čini sve da ih drži podalje jednog od drugoga prije nego što dođe vrijeme za službeni susret na konferenciji za medije i vaganju, a angažirano je i dodatno osiguranje kako ništa ne bi izmaknulo kontroli prije same borbe.

No Čimajev tvrdi da ni s njegove strane nije nedostajalo interesa da vidi gdje mu je protivnik.

– Neka dođe. Mislim da su ga odveli u neki drugi hotel. Tražio sam ga, ali to nije toliko osobno. Tip jednostavno previše priča, rekao je Čimajev okupljenim novinarima nakon sinoćnje UFC pressice.

Potom je dodao i da u stvarnosti ne vjeruje kako će do nekakvog većeg incidenta uopće doći, ne zato što među njima nema tenzije, nego zato što UFC vrlo pažljivo kontrolira svaki njihov korak.

– Mislim da se tako nešto teško može dogoditi. Ne dopuštaju mi ni da vidim tog tipa.

Posebno je zanimljivo bilo kada se dotaknuo Stricklandovih ranijih prijetnji, onih u kojima je bivši prvak govorio da bi sa sobom nosio pištolj ako bi procijenio da mu prijeti neka zasjeda ili ružna situacija tijekom fight weeka. Koliko god takve riječi zvučale ekstremno, Čimajev ih je dočekao bez imalo straha, gotovo s ravnodušnošću koja graniči s mračnim prkosom.

– Gdje je on? Tri dana sam ovdje u predvorju, a tip je rekao da će me upucati. Hajde. Učini to. Bit ću sretan umrijeti.

U nastavku je dodatno pojasnio koliko malo težine pridaje takvim prijetnjama.

– Mislite da me briga što on priča? Kad dođe vrijeme da umrem, bit ću sretan. Cijeli život slušam takve stvari. Nije me briga za ta sranja.

A s obzirom na to koliko je cijela priča između njih zatrovana, teško je vjerovati da će subotnji meč donijeti ikakvo smirivanje odnosa. Kada su ga pitali vidi li ikakvu mogućnost da nakon borbe pruži Stricklandu ruku i ostavi sve iza sebe, Čimajev je na samu ideju reagirao gotovo s podsmijehom.

– Koja je poanta u tome hoću li se rukovati s njim ili ne nakon borbe? Istučem ga, možda ga više nikada ne vidim. Onih drugih 15 tipova koje sam pobijedio, gotovo nijednog više nisam vidio. Nije me briga za njegov život. Briga me za moj život.

U tome i leži konačan ton njegove poruke. Za Čimajeva ovo nije priča o pomirenju, međusobnom poštovanju ili nekoj naknadnoj normalizaciji odnosa. Ovo je posao, velika borba, velik novac i protivnik kojeg želi prebiti, a nakon toga, barem po njegovim riječima, više ga uopće ne zanima što će biti sa Stricklandom ni kamo će njegova priča otići.