‘Sada imam mali trbuh i težak sam, ali uskoro ću biti stroj! Postajem sve snažniji i opasniji‘

Težina Alexa Pereire već se mjesecima mijenja iz tjedna u tjedan, a ono što je nekoć bilo gotovo nezamislivo danas je posve realna slika. Nekadašnji borac koji je u UFC ulazio kao srednjaš, s tijelom formiranim za limit od 84 kilograma, sada se sprema za nastup u teškoj kategoriji i trenutačno se, prema vlastitim riječima, kreće oko 115 kilograma. To je više od 30 kilograma iznad težine s kojom je godinama ulazio u najveće mečeve, a i na prvi pogled jasno je da se Pereira više ne nalazi u tijelu starog srednjaša. Masa raste, trup se puni, lice se zaoblilo, a cijeli proces vodi prema jednom vrlo konkretnom cilju.

Pred Brazilcem je, naime, jedan od najvažnijih izazova karijere. 14. lipnja na UFC-ovoj priredbi u Bijeloj kući čeka ga obračun s Cirylom Ganeom, borba za privremeni pojas teške kategorije i prilika da uđe u povijest na način kakav nitko prije njega nije uspio. Ako pobijedi, postat će prvi borac koji je osvojio UFC-ove titule u tri različite težinske kategorije. Upravo zato cijeli ovaj proces nabacivanja kilograma ne izgleda kao estetska promjena ni kao usputna transformacija, nego kao vrlo svjesno građenje tijela za nešto što nadilazi običan prelazak u višu diviziju.

I sam Pereira dao je naslutiti kako trenutačno izgleda ta faza priprema, a mentor mu je kao i inače bivši UFC prvak i legendarni sunarodnjak Glover Teixeira.

– Sada sam težak i imam mali trbuh. Uskoro ćete vidjeti moju transformaciju. Izgledat ću kao stroj. Sada moje tijelo postaje snažnije, rekao na vlastitom YouTube kanalu.

Ta rečenica možda zvuči jednostavno, ali vrlo dobro otkriva logiku cijelog procesa. Pereira ne pokušava samo dobiti na kilaži, nego gradi funkcionalnu snagu za diviziju u kojoj se sve kažnjava drukčije, gdje udarci teže više, gdje klinč troši intenzivnije, a svaka fizička slabost postaje veći problem nego u nižim kategorijama. Zato ovo nije samo priča o masi, nego o prilagodbi cijelog organizma na novu stvarnost.

U svemu tome posebno je zanimljivo što Brazilac fanovima vrlo otvoreno pokazuje dijelove tog puta. Snima treninge, dokumentira kamp, otvara vrata svakodnevice i daje uvid u proces koji ne uključuje samo sparinge i rad u dvorani, nego puno širu sliku njegova svijeta. Kod Pereire pripreme nikada ne djeluju sterilno ni mehanički. U njima ima i jahanja, i rada oko konja, i boravka u prirodi, i onog prepoznatljivog osjećaja da se oko njega ne gradi samo kamp za jednu borbu, nego čitava mala borilačka kultura s vlastitim ritmom, identitetom i hijerarhijom.

A ono što dodatno fascinira jest da ga ni nova masa nije pretvorila u tromog teškaša. Iako je danas daleko iznad kilaže na kojoj je nekad rušio srednjaše, Pereira i dalje trči, i dalje izgleda pokretljivo i i dalje ostavlja dojam čovjeka koji ne želi biti samo velik, nego opasno funkcionalan. U njegovim pripremama ne radi se samo o tome da “napuni” tijelo, nego da pritom zadrži ono što ga je dovelo ovdje, osjećaj za distancu, tajming, pritisak i hladnu, proračunatu brutalnost koja ga je pretvorila u jednu od najvećih zvijezda UFC-a. Hoće li se to nastaviti i u teškoj kategoriji, ostaje da vidimo.