‘Puno su teža bila s*anja u mom životu, nego ova borba u UFC-u! Ljut sam jer sam izašao iz prve runde‘

Brando Peričić nastavio je vrlo snažno graditi vlastitu UFC priču, a najnovija postaja na tom putu bila je pobjeda protiv Šamila Gazijeva na UFC Fight Night 275 priredbi u Perthu. U teškaškom obračunu na glavnom cardu publika je doista dobila ono što je tražila, sirovu razmjenu, težinu u udarcima i meč koji je s punim pravom ponio epitet borbe večeri. No kada se dim razišao, upravo je Peričić bio taj koji je iz svega izašao s najvažnijim kapitalom, nokautom gotovo četiri minute nakon početka druge runde.

Za Peričića je to bila još jedna potvrda obrasca koji ga već neko vrijeme prati. Sada je na omjeru 7-1, a sve svoje pobjede ostvario je prekidom. Još je dojmljivije to što je u manje od osam mjeseci upisao i treću UFC pobjedu, ponovno na način koji ne ostavlja puno prostora za različita tumačenja. Ne skuplja bodove, ne gradi pobjede kroz oprez i kalkulaciju, nego ulazi s vrlo jasnom namjerom da slomi čovjeka ispred sebe.

Ipak, nakon meča nije zvučao kao netko tko je potpuno zadovoljan svime što je napravio. Dapače, prvo što je istaknuo bila je ljutnja zbog toga što posao nije zaključio već u prvoj rundi.

– Ljut sam što sam ga pustio da preživi prvu rundu. Trebao sam ga završiti već tada. Ali prošli smo kroz dosta problema u ovom kampu i drago mi je da sam ipak došao do završnice.

U toj rečenici dosta se dobro vidi mentalitet australskog Hrvata. Pobjeda mu očito nije dovoljna sama po sebi ako iza nje ne stoji dominantan dojam kakav želi ostaviti. A kada je nastavio pričati, još je jasnije dao do znanja kakav identitet pokušava graditi unutar UFC-a.

– Nisam ovdje da idem na sudačke kartice. Nisam ovdje da ispipavam situaciju i kružim. Ovdje sam da se potučem i uzmem pobjedu. Drago mi je što je borba otišla u drugu rundu, da pokažem da sam spreman i za pet rundi, rekao je za UFC poslije press konferencije.

To je vrlo važan detalj, jer Peričić očito ne želi da ga se doživljava samo kao teškaša koji rano eksplodira, nego kao borca koji može zadržati istu opasnost i kada meč ode dublje. Upravo zato mu je ovaj nastup, koliko god bio fizički zahtjevan, očito poslužio i kao dodatna potvrda vlastite širine.

Posebnu težinu njegovim riječima daje i ono što je govorio o vlastitom životnom putu. Peričić je nakon pobjede otvoreno rekao da mu sve što je prošao prije MMA karijere pomaže da drukčije doživljava ono što danas ima u UFC-u. Štoviše, otišao je toliko daleko da je poručio kako mu je upravo MMA spasio život.

– Kada izađem tamo, želim predstavljati sve borbe kroz koje sam prošao i to dati publici, dati im taj veliki nokaut. S*anja kroz koja sam prošao u životu, to je prava borba. Ovo je lako. Uopće nisam imao nervozu. Ne bi me bilo briga ni da je tamo stajao prvak, napravio bih isto.

To su riječi koje ne zvuče kao prazna samouvjerenost, nego kao nešto što dolazi iz puno dubljeg mjesta. I možda baš zato Peričić u kavezu djeluje tako rasterećeno i opasno, jer očito mečeve ne doživljava kao najveću prijetnju koju je morao preživjeti.

Borac iz City Kickboxinga, čije je podrijetlo iznjedrilo i nadimak “Balkan Bear”, već sada gleda prema sljedećoj velikoj prilici. Posebno ga privlači mogućnost da nastupi na UFC-ovom debiju u Srbiji, jer je priredba u Beogradu zakazana za 1. kolovoza, a takva bi pozornica za njega imala i dodatnu emocionalnu težinu.

Ako ovako nastavi, teško je vjerovati da će dugo ostati izvan ozbiljnijih razgovora u teškoj kategoriji. Tri pobjede u UFC-u u manje od osam mjeseci, sve prekidima, uz ovakav gard i ovakvu vrstu nastupa, to više nije samo dobar početak. To je već vrlo ozbiljna najava da je Brando Peričić stigao u UFC s namjerom da ostavi trag.