Prije točno 15 godina u UFC-u se pojavio skromni mladić s hrvatskom šahovnicom, sve ostalo je povijest

Kroz Fight Siteovu rubriku "Na današnji dan" nastavljamo vas podsjećati na značajne datume u povijesti borilačkog sporta, na kolosalne trenutke u oktogonima i ringovima diljem svijeta, odnosno na mečeve i nokaute koji su zaslužili posebno mjesto u borilačkoj antologiji.

Ovoga smo puta komandnu ploču našeg zamišljenog vremenskog stroja podesili na datum 8. listopada 2011. godine - dan kada je u to doba široj javnosti relativno anonimni mladić - imena i prezimena Stipe Miočić - prvi puta zakoračio u UFC-ov oktogon.

Prije točno 15 godina, naime, održana je UFC 136 priredba u Houstonu (Texas, Sjedinjene Američke Države), koju je predvodio trilogijski okršaj Frankieja Edgara i Greyja Maynarda, a na preliminarnom dijelu "fight carda" nalazila se i borba Miočića i Joeyja Beltrana.

Stipe je u kavez najjače svjetske MMA organizacije stigao s borilačkim životopisom u kojem su se nalazili zapaženi nastupi u najjačoj hrvačkoj diviziji američke sveučilišne asocijacije (NCAA), osvajanje clevelandskog izdanja Golden Glovesa, odnosno nastup u četvrtfinalu Golden Glovesa na nacionalnoj razini, te šest uzastopnih profesionalnih pobjeda i naslov teškaškog prvaka NAAFS organizacije. Beltran je, s druge strane, već bio član UFC-a, u kojem je prethodno odradio pet mečeva, pri čemu je pobijedio Rollesa Gracieja Jr.-a, Tima Haguea i Aarona Rosu, dok je gubio od Matta Mitrionea i Pata Barryja. Bio je to solidan test za Stipu u prvom nastupu na velikoj pozornici, a američko-hrvatski teškaš ga je uspješno apsolvirao.

Od samog početka borbe Miočić je nametnuo svoj ritam, zauzeo centar borilišta i u potpunosti gospodario situacijom u oktogonu. Prvu je rundu lakoćom stavio u džep zahvaljujući brojnim "kickovima" te dominaciji u boksačkom i hrvačkom dijelu borbe. Drugu je rundu otvorio novim rušenjem i "ground and poundom", a potom i kontrolom iz gornje pozicije, te pokušajem "Americane".

Nakon što su se ponovno našli na nogama, Beltran je revolveraški krenuo na Stipu širokim krošeima, a Miočić ga je uhvatio u klinč i pokušao raditi koljenima, no "Mexicutionerovo" kretanje prema naprijed dovelo je do njegovog pada na leđa. Bila je to pomalo nespretna i neiskusna Stipina reakcija koju je platio primanjem Beltranovog "ground and pounda", ali zadržao je mirnoću, obranio se, pridigao na noge, istrgnuo iz protivnikovog zagrljaja i nastavio borbu.

Četrdesetak sekundi kasnije, teškaš iz Clevelanda uhvatio je "single leg" i lakoćom još jednom srušio Beltrana, te ga kažnjavao laktovima prije nego se ovaj uspio dići na noge. Miočić je u tim trenucima pokazivao vidljive znakove umora, no kretao se prema naprijed, bacao "kickove" i u više navrata pogađao godinu dana starijeg suparnika teškom desnicom.

Treću rundu je Stipe otvorio ponovno prikazujući klasu u boksačkom segmentu, pogađao je Beltrana u većini izmjena, kontrolirao ga uz žicu, te ga rušio i dominirao u parteru. Petnaest sekundi prije kraja borbe, nakratko je došao u "full mount" poziciju, a onda i uzeo leđa Beltranu, te ga kažnjavao udarcima u glavu sve do zvuka posljednjeg gonga.

Unatoč malim problemima u drugoj rundi, u kojima se našao prvenstveno zahvaljujući svome tadašnjem neiskustvu, Stipe je isporučio dominantnu izvedbu i pred sucima, u konačnici, nije bio težak zadatak. Sva tri suca (29-28, 30-27, 29-28) jednoglasno su mu dodijelila pobjedu i označila njegov UFC debi uspješnim.

Bio je to Miočićev prvi ples na najglamuroznijoj svjetskoj MMA pozornici, a brojni ljubitelji slobodne borbe nakon te večeri zapamtili su hladnokrvnog teškaša s hrvatskom šahovnicom na hlačicama koji plijeni svojom snagom, smirenošću i "bombama" u rukama.

Ovaj samozatajni i skromni vatrogasac/medicinski tehničar na mala je vrata ušao među MMA elitu, a onda narednih godina nepovratno promijenio odnose moći u UFC-ovoj teškoj kategoriji.

Zahvaljujući spartanskom radu, borilačkim kvalitetama, sjajnoj genetici i borilačkoj inteligenciji, nezaustavljivo je rastao meča u meč, te zadominirao kraljevskom divizijom kao nijedan borac prije njega, zacementiravši na koncu svoj status najuspješnijeg teškaša u povijesti vodeće svjetske MMA organizacije, s dvostrukim osvajanjem titule (prvi put protiv Fabricija Werduma, a drugi u revanšu s Danielom Cormierom), odnosno četiri obrane pojasa (Alistair Overeem, Junior Dos Santos, Francis Ngannou i trilogijski meč s Cormierom), od čega tri uzastopne (Overeem, JDS i Ngannou).

Toga 8. listopada 2011. Stipe je, mogli bismo reći, ispisao prvo poglavlje svoje veličanstvene priče na najvišoj pozornici - priče koja je vremenom poprimila monumentalne razmjere - i osigurala mu mjesto u panteonu UFC-a, slobodne borbe, ali i borilačkog sporta uopće.