Nerijetko se posljednjih mjeseci govori o "silaznoj putanji" UFC-a. Gledajući iz financijske perspektive, UFC neprekidno raste, potpisali su basnoslovni ugovor s Paramountom, posluju izvrsno i organizacija sama po sebi svake godine vrijedi sve više i više.
No, gledajući iz nekih drugih perspektiva, dalo bi se raspravljati o tome raste li UFC ili su ipak u svojevrsnom padu. Brojni fanovi i analitičari, pritom mislimo na analitičare koji nisu UFC-ovi zaposlenici, složni su da UFC gubi nekadašnju "draž". Nostalgično se prisjećamo vremena kada su nastupali Jon Jones, Conor McGregor, Habib Nurmagomedov, Anderson Silva, Georges St-Pierre, Daniel Cormier, Israel Adesanya, Stipe Miočić i brojni drugi velikani nekih ranijih UFC-ovih era.
Dojam je da je uzbuđenje jednostavno dosezalo neku višu razinu. Konferencije za medije bile su znatno interesantnije, uzbuđenje uoči evenata bilo je veće, a i sami borci bili su nekako karizmatičniji, živopisniji i unikatniji. Danas nerijetko svjedočimo lošim kopijama Conora McGregora, znatno manje interesantnim personama, a dojam je da se negdje zagubila i energičnost Dane Whitea. Kompletan ambijent oko organizacije jednostavno nije na nekadašnjoj razini.
U prilog tome ne idu ni bezlični eventi koje UFC učestalo održava u Apexu, bez prisutnosti šire publike i ambijenta koji neki gradovi jako dobro stvaraju. Međutim, ono što UFC večeras sprema uvelike podsjeća na te "najbolje dane" i dugo nije vladalo ovako uzbuđenje uoči UFC-ove priredbe. Neki će reći kako cjelokupna atmosfera podsjeća na rivalstvo Conora McGregora i Habiba Nurmagomedova te na taj sada već legendarni UFC 229 event.
Zasluge za sav taj "hype" pripadaju Hamzatu Čimajevu i Seanu Stricklandu. Upravo ovaj dvojac predvodit će večerašnji UFC 328 event koji će se održati u Newarku. Ulog je titula prvaka u srednjoj kategoriji, a Strickland ima priliku postati prvim borcem koji je porazio Hamzata Čimajeva. Čečen je u gotovo svim dosadašnjim nastupima izgledao kao borac koji "operira" na nekoj posve drugoj, za ostale nedostižnoj razini. Tek su nam Gilbert Burns i Kamaru Usman ponudili naznake da je i Hamzat "samo čovjek", borac s određenim nedostacima, ranjiv kao i svi ostali koji kroče u kavez. No, ni oni ga nisu uspjeli poraziti.
Činjenica da se radi o neporaženom borcu ovaj put ipak pada u drugi plan. Glavna priča ovog eventa jest tenzija, napetost, možda čak i mržnja koja postoji među ovom dvojicom boraca. Prije nekoliko godina Čimajev i Strickland odradili su nekoliko zajedničkih treninga pod okriljem Xtreme Couture Gyma u Las Vegasu i među njima nisu vladale tenzije. Strickland mu je čak iskazivao poštovanje, nazivao ga je "najboljim borcem" u dvorani i zamolio ga je da odrađuje sparinge s drugim borcima u nešto manjem intenzitetu.
No, kako je vrijeme odmicalo, tenzije su se polako razbuktavale. Strickland bi u nekima od svojih intervjua nazivao Čimajeva "nasilnikom", govorio bi kako Hamzat svjesno bira neiskusne borce, ponekad i amatere, fizički znatno manje od sebe, te se zatim "iživljava" na njima. S vremenom su Čimajevu zasmetali i neki Stricklandovi "tvitovi" te intervjui u kojima ga je Sean nazivao "teroristom". Posebno žestok bio je Sean osuđujući Hamzatovo prijateljstvo s čečenskim vođom Ramzanom Kadirovim.
Sean bi nazivao Čimajeva "Kadirovljevom kujom", govorio bi kako se Čimajev prodao "diktatoru" te da je dopuštao njemu i njegovim sinovima da ga tuku i dominiraju na sparinzima. Osuđivao ga je i zbog višestrukih promjena države koju predstavlja, a sve to razbuktalo je tenzije među njima. Prozivali su jedan drugog putem društvenih mreža i raznoraznih intervjua, a nakon što je Hamzat postao prvak i nakon što je Strickland pobijedio Anthonyja Hernandeza, otvorila se prilika da ih UFC upari u meču za titulu prvaka.
"Matchmakeri" i svi ostali zaduženi za uparivanja nisu mogli ispustiti ovu priliku. Znali su da im treba nešto ovakvo, posebno na počecima suradnje s Paramountom kada se trebaju u što boljem svjetlu prikazati novim poslovnim partnerima, ali i novoj publici koja dolazi uz Paramount. Meč između Čimajeva i Stricklanda "golica" maštu fanova, podsjeća na ta najveća rivalstva, a Dana White u intervjuu s Ninom Dramom rekao je kako je ovo, po njemu, treće "najužarenije" rivalstvo u povijesti UFC-a. Conora i Habiba stavio je na prvo mjesto, Jona Jonesa i Daniela Cormiera na drugo, a Strickland i Čimajev zatvaraju top 3.
Ovo je jedan od onih tipičnih mečeva o kojem će se raspitivati ljudi oko vas koji inače ne gledaju ovaj sport, a okršaj Conora i Habiba možda je posljednja borba zbog koje su se probudili kako bi popratili UFC-ov event. Hamzat i Sean pobuđuju taj svojevrsni "FOMO" (‘Fear of missing out‘) efekt i jednostavno ne smijete propustiti ovu borbu.
Ostatak eventa također je vrhunski!
Ono što dodatno podiže uzbuđenje među fanovima jest činjenica da ovo nije jedan od onih evenata koji ima vrhunsku glavnu borbu večeri, ali ostatak "carda" debelo kaska. Ne, UFC 328 zaista je vrhunski event od ranih "prelimsa" pa sve do glavne borbe večeri.
Već u prve četiri uvodne borbe moći ćemo pogledati odlične borce poput Romana Kopilova, Pata Sabatinija, Williama Gomisa, Baisangura Susurkaeva itd.
Nakon toga slijedi drugi dio "prelimsa", odnosno još četiri meča. Tu dolazimo do još poznatijih i zanimljivijih imena. Grant Dawson uparit će rukavice s Mateuszom Rebeckim, a znamo da Poljak nikada ne pruža dosadne mečeve. Jaroslav Amosov po mnogima je jedan od najboljih velteraša današnjice, ali tek je jedan nastup odradio u UFC-u i trenutno je u procesu dokazivanja. Španjolac Joel Alvarez poslužit će kao sjajan test Ukrajinčevih mogućnosti.
Tu su i Ateba Gautier, takozvani "Ngannou srednje kategorije", kojeg čeka meč protiv Osmana Diaza, te UFC-ov rekorder po broju nastupa, Jim Miller. Veteran će odmjeriti snage s Jaredom Gordonom.
Nakon osam preliminarnih mečeva, na red će doći "main card" sačinjen od ukupno pet borbi. King Green i Jeremy Stephens otvorit će taj dio programa. Ovaj meč vjerojatno će se odvijati na nogama od prve do posljednje sekunde, a velike su šanse da neće dogurati do sudačke odluke.
Poslije Greena i Stephensa, mjesta u kavezu zauzet će Sean Brady i Joaquin Buckley. Nemojte se iznenaditi ako po završetku eventa ovo bude meč o kojem se ponajviše priča. Joaquin Buckley definicija je eksplozivnosti. Nevjerojatno atletičan, građen poput akcijske figure, željan je iskoraka prema vrhu velter kategorije. Dosad je Buckley uglavnom "zapinjao" u mečevima protiv boraca iz gornjeg doma, a preostaje nam vidjeti je li podigao svoje vještine na višu razinu ili mu zastrašujuće fizikalije i dalje ostaju glavna odlika.
Sean Brady, s druge strane, elitni je grappler, ali borac koji ima problema kada se nasuprot njega nađu snažni udarači. Michael Morales deklasirao ga je u posljednjem nastupu, ali Brady u svom rezimeu ima pobjede nad borcima kao što su Leon Edwards, Kelvin Gastelum, Gilbert Burns itd. Recept za pobjedu je jasan, mora skratiti distancu što prije i odvesti borbu u parter. Buckley mu jako teško može parirati u tim segmentima borbe, kao što ni Brady nema prevelike šanse ako se borba zadrži na nogama.
Aleksander Volkov i Waldo Cortes-Acosta tu su da zadovolje ljubitelje teške kategorije. Obojica preferiraju borbu na nogama, često prezentiraju jako kvalitetne izvedbe, posjeduju nokautersku snagu, pretendiraju na sam vrh i ne bismo trebali dobiti još jednu teškašku uspavanku. Uvjereni smo da će ovo biti dobar meč.
Sada dolazimo do sunaslovne borbe večeri. Radi se o meču u kojem bi mogla biti ispisana povijest. Dvojica "next gen" boraca muha kategorije naći će se oči u oči. Joshua Van tražit će prvu obranu titule, a Tatsuro Taira borac je koji dolazi u ulozi izazivača i može se upisati u povijest.
Pomalo nevjerojatno zvuči da nacija poput Japana još uvijek nije imala UFC prvaka. Pokušavali su uglavnom kroz niže kategorije kao i ovaj put, a Taira bi konačno mogao donijeti UFC-ov pojas u Zemlju izlazećeg sunca. 26-godišnji Japanac u nizu je od dvije pobjede, a pod okriljem UFC-a dosad je ostvario osam pobjeda u devet nastupa. Kladionice ga vide kao favorita u ovom meču, ali nešto će se pitati i Joshuu Vana.
24-godišnjak iz Mjanmara ima jednu UFC pobjedu više nego Taira, a kad se radi o porazu, također je samo jedanput izgubio unutar kaveza vodeće svjetske MMA organizacije. Van je slavio u posljednjih šest uzastopnih mečeva, a krajem prošle godine porazio je Alexandrea Pantoju u meču za titulu. Nećemo ulaziti u to je li ga pomazila sreća. Van je te večeri pobijedio i zasluženo nosi titulu prvaka.
Mnogi će vam reći kako i ovdje imamo sudar stilova. Taira je vrhunski parteraš, nevjerojatno opasan kada protivniku uzme leđa, dok je Van ponajbolji udarač u muha kategoriji. No, Van i Taira puno su više od specijalista za jedan određeni segment borbe. Kao što smo rekli, radi se o borcima "nove generacije", potkovanim u svim segmentima borbe. Okršaj ovog azijskog dvojca trebao bi biti prava tehničko-taktička poslastica, MMA na najvišoj razini.
Gdje, kada i kako pogledati UFC 328?
Za kraj, red je da znate odgovoriti na pitanja svih onih "casual" fanova koji će vas ispitivati "kad se bore Strickland i Čimajev?". UFC 328 na rasporedu je večeras (9. 5.) s početkom u 23:00. Nakon četiri meča ranih "prelimsa", u 1:00 započet će ostatak preliminarnog dijela programa. "Main card" startat će u 3:00, a meč između Čimajeva i Stricklanda očekuje se između 5:30 i 6:00.
Osam preliminarnih mečeva možete pogledati putem UFC Fight Pass streaming platforme, a "main card" prenosit će se na Arena Fight TV kanalu.
Popis mečeva pogledajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....