‘On je pravi ljigavac i ovisnik! Ozljeda se nije mogla dogoditi prikladnijoj osobi, sve se vraća‘

Dustin Poirier i Conor McGregor dijele previše zajedničke povijesti da bi Poirier na Irčev novi slom mogao reagirati ravnodušno. Tri borbe, dva Poirierova trijumfa, McGregorov prijelom noge u njihovoj trilogiji, uvrede upućene njegovoj supruzi Jolie i godine netrpeljivosti stvorile su odnos u kojem određeno poštovanje postoji, ali nikada nije izbrisalo gorčinu.

Zato Poirier nije tražio blage riječi kada su ga pitali za McGregorov povratak na UFC-u 329. Irac se nakon pet godina pauze vratio protiv Maxa Hollowaya, ali borba je završila već nakon 69 sekundi. McGregor je na samom početku pokušao izvesti skok i udarac nogom, nezgodno doskočio, ozlijedio koljeno i ostao bez mogućnosti nastavka.

Poirier je na podcastu Deep Waters reagirao oštro, gotovo bez cenzure.

– Nije se moglo dogoditi prikladnijoj osobi. Ta ozljeda nije se mogla dogoditi prikladnijoj osobi. Ranije ovog tjedna vidio sam da je rekao kako je “karma ogledalo” i definitivno jest. Taj tip je ljigavac, rekao je Poirier.

Njegova opaska o karmi odnosila se na McGregorovo nedavno gostovanje u kojem je komentirao Poirierovo uhićenje zbog pijanstva u javnosti. McGregor tada nije propustio priliku suditi čovjeku s kojim dijeli jednu od najosobnijih trilogija u modernoj UFC povijesti, a Poirier mu sada očito nije ostao dužan.

Posebno mu je nejasan bio način na koji je McGregor otvorio borbu. Nakon meča pojavile su se informacije da je početni skok s udarcem nogom bio planiran i uvježbavan tijekom kampa, ali Poirier teško razumije zašto bi netko borbu na pet rundi započeo toliko rizičnim potezom.

– Ne znam je li to bila nervoza, ne znam zašto bi netko tako započeo borbu. Govore da je bilo planirano otvoriti meč na taj način. Postoje snimke na kojima trenira taj početni skok i udarac nogom, ali ja jednostavno ne razumijem zašto bi to napravio. To je potez na sve ili ništa. Započinješ borbu od 25 minuta potezom očajnika. Ne razumijem što se tu događalo, rekao je Poirier.

Ipak, u razgovoru kod Teddyja Atlasa Poirier je zvučao drukčije. Nije povukao osobni animozitet, ali odbio je prihvatiti teoriju da je McGregor ušao u borbu s unaprijed pripremljenim alibijem ili da je namjerno izveo potez koji bi mu omogućio lakši izlaz.

– Ako je to bio scenarij, ako je znao da je ozlijeđen i rekao sebi: “Ili ja ili on u prvoj minuti, netko će pasti, idem mu ući u lice i bacati dok jedan od nas ne padne”, zar to ne bi napravio rukama? Zašto bi to radio ozlijeđenim oružjem, upitao je Poirier.

Zatim je povukao granicu koju, unatoč svemu što misli o McGregoru, nije želio prijeći.

– Proveo sam puno vremena s Conorom u posljednjih 12 godina i jednostavno ne mislim da je on tip koji bi tako odustao. Ne znam je li to kod njega uopće moguće. Ako je želio ugrađen izgovor, priču koja se sama napiše i na kraju sve prebaci na nogu, napraviti nešto glupo, ne znam je li on takav tip. Reći ću svašta loše o njemu, ali da je netko tko bježi iz borbe, u to nisam siguran. On je pravi natjecatelj i želi pobijediti. Ne vjerujem ni da mu je trebao novac. Nije to situacija u kojoj je rekao: “Moram ovo odraditi i ući u kavez ozlijeđen jer trebam novac.” Tip ima novac. Nije se pojavio samo zbog honorara. Stvarno ne razumijem što se dogodilo. Nemam pojma, rekao je Poirier.

U tome je Poirierova analiza zanimljivija od same uvrede. McGregora osobno ne štedi, ali mu ne oduzima ono što mu je uvijek priznavao, natjecateljski instinkt. Poirier očito ne vjeruje da je McGregor tražio izlaz. Više ga zanima sve ono što je dovelo do toga da njegovo tijelo ponovno popusti u trenutku kada se očekivao veliki povratak.

Posebno se osvrnuo na McGregorov izgled i način života tijekom petogodišnje pauze. Irac je u tom razdoblju govorio o problemima s alkoholom, a tijekom građanskog postupka u kojem je u studenome 2024. proglašen odgovornim za seksualni napad priznao je i konzumaciju kokaina. Poirier smatra da takav život ostavlja trag, čak i kada tijelo na fotografijama izgleda spremno.

– Definitivno je izgledao napuhnuto. Lice mu je izgledalo sjajno, područje ispod očiju puno, obrazi puni. To može biti zato što je živio nezdravim načinom života. Istina, borio se u velter kategoriji, što je oko sedam kilograma više od njegove uobičajene kategorije do 70 kilograma, ali ne mislim da bi ti samo tih sedam kilograma toliko napuhnulo lice. Ne znam što se događa. Tijelo mu je izgledalo spremno, lice nezdravo, rekao je Poirier.

Zatim je tu sliku povezao s mogućnošću ozljede.

– Kada ne živiš zdravo, tijelo postaje podložnije ozljedama. Sve slabi kada živiš nezdravo, pa je i to moglo biti dio priče. To sjajno, otečeno lice možda nam je cijelo vrijeme govorilo da ovaj tip u ovo ne ulazi na sto posto, dodao je.

McGregor je nakon UFC-a 329 najavio operaciju koljena, rehabilitaciju i povratak za posljednju borbu iz aktualnog UFC ugovora. Ako nakon toga postane slobodan borac, otvorit će se pitanje što uopće želi raditi dalje. Poirier se nada da odgovor neće biti niz egzibicija koje bi McGregorovo ime pretvorile u putujući spektakl bez prave sportske vrijednosti.

– On je jedinstvena osoba, takva se pojavljuje jednom u životu. Dok god se natječe, ljudi će ga htjeti gledati uživo. Mislim da će uvijek imati dio toga. Ali mora se pitati što radi. Skoro mu je 40 godina. Nije se borio pet godina. Ako mu je koljeno stradalo, to je još jedna godina. Uz karijeru kakvu je imao, bilo bi mi grozno gledati ga kako postaje borac za cirkuske mečeve i pojavljuje se samo u egzibicijama. Ne želim to gledati. To za mene nije borba, rekao je Poirier.

Na kraju se vratio pitanju koje McGregora prati otkako je zaradio novac koji je promijenio njegov odnos prema sportu. Može li čovjek koji više ne mora trčati po mraku, ulaziti u neugodne dvorane i gurati se kroz rutinu koju nitko ne vidi ponovno postati borac koji je sve to radio jer nije imao drugog puta?

– To je veliko pitanje. Kada imaš sigurnosnu mrežu novca koji si zaradio i karijere koju si imao, morao je u jednom trenutku tijekom ovih pet godina, dok je planirao povratak, pogledati se u ogledalo i pitati: “Što ja dovraga radim? Zašto ovo radim?” Pametan je tip. Morao je u nekom trenutku u posljednjih pet godina ili tijekom ovog kampa biti iskren prema sebi i pitati se što radi, rekao je Poirier.

Poirier smatra da odgovor možda više nije u samoj borbi.

– Vjerujem da je odgovor taj da je ovisan o svjetlima pozornice. Ovisan je o tome da ljudi govore o njemu. Ovisan je o naslovnicama. Ne znam je li još ovisan o samoj borbi, to je veliko pitanje. Je li ovisan o borbi? Ako jest, pronaći će način da se vrati u prljavu dvoranu i odradi onaj stari posao koji nitko ne želi raditi. Ustati i trčati kilometre. Natjerati se otići ondje kamo ne želiš. Puno je teže to raditi kada više ne moraš, zaključio je Poirier.

U Poirierovim riječima ima neobične mješavine zlobe i poštovanja, te osobne povijesti i hladne procjene. McGregoru ne oprašta ono što je ovaj godinama govorio i radio, ali ga ni ne svodi na čovjeka koji je tražio izlaz iz borbe. Njegova poruka na kraju je možda i brutalnija od početne uvrede. McGregor, prema Poirieru, možda još želi pažnju koju borba donosi, ali pitanje je želi li i dalje živjeti onako kako borba od njega traži.