‘Ne žalim jer sam se umirovio. Gledam kolege u dvorani kako se udaraju u lice, uopće mi ne fali‘

Vrlo česta pojava među MMA borcima jest odlazak u mirovinu i zatim brzi povratak sportu. Jako teško borci ostaju umirovljeni, a razloga je nekoliko. Prvi i najčešći svakako su financije.

Brojni borci gotovo kompletan svoj život posvetili su sportu i nema puno toga što znaju raditi, a da pritom donosi dovoljno novca. Mnogi među njima nisu zaradili naročito velik novac tijekom karijere, nisu se financijski u potpunosti osigurali i vrlo brzo potreban im je izvor prihoda. To ih navodi da se vrate u kavez ili ring i pokušaju osigurati još ponešto honorara prije konačnog odlaska u mirovinu.

Drugi razlog leži u tome što se psihički ne snalaze u mirovini. Dobar primjer je Dustin Poirier koji je otvoreno priznao kako mu je jako teško prihvatiti novi način života, a to ga je dovelo do problema s alkoholom. Dustin i dalje odbija vratiti se sportu, potražio je stručnu pomoć po pitanju problema s alkoholom, ali on je samo jedan od mnogih primjera.

Jednostavno im nedostaje sav taj natjecateljski naboj i osjećaj da su "živi". Teško je odjednom ostaviti ono uz što se vezao vaš identitet dugi niz godina i to je jedan od važnijih razloga zašto borci ne odolijevaju lako zovu povratka.

Neki se i prerano povuku pa naknadno to shvate i brzo im se vrati želja za povratkom, dok se neki povuku zbog manjka primamljivih ponuda i prilika za boriti se, a kad se neka nova vrata otvore, iskoriste ponuđeno.

No, jedan od nedavno umirovljenih boraca otvoreno priznaje kako nema ni najmanju želju za povratkom u kavez. Radi se o Gilbertu Burnsu, legendarnom brazilskom MMA borcu koji je posljednji nastup odradio u četvrtom mjesecu ove godine. Burns je izgubio od Mikea Malotta tehničkim nokautom u trećoj rundi borbe, bio je to njegov peti uzastopni poraz i dobar znak da je došlo vrijeme za okačiti rukavice o klin.

Ukupno 32 profesionalna nastupa odradio je Burns, ostvario je 22 pobjeda i 10 poraza, a pod okriljem UFC-a nastupao je gotovo punih 12 godina. Došao je kao mlad borac koji je iza sebe imao osam nastupa i unutar UFC-ovog kaveza kročio je 24 puta. Vrhunac karijere proživljavao je u periodu od 2019. do 2021. godine. Nakon dvije uzastopne pobjede u lakoj kategoriji, Burns je dobio "short notice" ponudu za meč u velteru. Prihvatio je i porazio je Alekseja Kunčenka.

Dobar nastup naveo ga je na ostanak u toj kategoriji i Burns je zaredao još tri pobjede. Porazio je neke zbilja dobre borce poput Demiana Maie, Gunnara Nelsona i bivšeg prvaka Tyrona Woodleyja, a taj niz priskrbio mu je napad na pojas. Burns se u drugom mjesecu, 2021. godine borio protiv timskog kolege Kamarua Usmana, ali meč je izgubio nokautom u trećoj rundi. Još nekoliko godina Burns je proveo pri vrhu kategorije, ali nikada nije došao do pojasa. Unatoč tome što je titula izostala, Burns tvrdi kako nema razloga za žal nakon odlaska u mirovinu.

- Pripremao sam se za nastup na RAF i gledao sam sve te tipove kako treniraju u Kill Cliffu. Gledajući kako spariraju, nimalo mi ne nedostaje sve to. Jedan tip je uzdrman udarcem u tijelo, drugi je udaren u lice, treći je primio udarac koljenom u tijelo, a ja si mislim kako mi ništa od toga ne fali. Sretan sam što hrvam i grapplam, a sve ostalo mi ne nedostaje. Dobar sam prijatelj s Alexandreom Pantojom. Gledao sam njega kakav je rat imao s Joshuom Vanom i tu sam također mislio kako mi ne fale takve stvari - započeo je Burns za MMA Junkie.

- Jako sam sretan sa svime što sam ostvario u karijeri. Borio sam se za titulu, odradio sam nekoliko velikih mečeva, predvodio sam priredbe i to je to, sretan sam s ostvarenim. Nedostaju mi prijatelji koje sam viđao svaki dan, ali trening kao trening mi ne fali. Nisam željan primanja udarca koljenom u tijelo, "low kickova" i ostalog, ni najmanje. Jako sam sretan jer sam umirovljen.

Preostaje nam vidjeti hoće li Burns zadržati tu sreću i ustrajnost ili će se želja s vremenom ipak vratiti.