‘Narkobosovi dolazili su u grad i tjerali bi ih da se bore za sladoled. Henry Cejudo odrastao je na takvim borbama‘

Henry Cejudo možda ne pripada kategoriji najomiljenijih MMA boraca na svijetu, ali nitko ne može osporiti da se radi o legendarnom borcu. Proširimo li vidike izvan MMA-a, Henry Cejudo ima argumente za najvećeg sportaša u povijesti borilačkih sportova.

2008. godine okitio se olimpijskim zlatom u hrvanju slobodnim stilom, a kasnije je kao MMA borac osvajao UFC-ov pojas u dvije različite težinske kategorije. Cejudo je porazio i nekoliko legendarnih boraca među kojima se ističe Demetrious Johnson, a tu su još Dominick Cruz, T.J. Dillashaw, Marlon Moraes...

Ipak, osvajanje olimpijskog zlata u hrvanju vjerojatno je najveći i najposebniji trenutak Henryjeve bogate sportske karijere. Tada 21-godišnji Cejudo na Igre u Pekingu došao je kao totalni autsajder, nitko ga nije svrstavao među kandidate za medalju, pogotovo ne za onu najsjajniju. Cejudo je pak redom izbacivao Bugara Radoslava Velikova, Gruzijca Besariona Gochashvilija, a zatim i Azerbajdžanca Namiga Sevdimova. Radoslav Velikov 2006. godine osvojio je zlato na SP-u, ali u Pekingu se oprostio od turnira već u prvom kolu. Cejudo je u finalu svladao Japanca Tomohira Matsunagu i tako se posve neočekivano okitio zlatnom olimpijskom medaljom.

Henry Cejudo sin je ilegalnih meksičkih doseljenika koji su iz Meksika doselili u Los Angeles. Cejudov otac bio je nasilni alkoholičar i na majci je preostalo da odgaja i uzdržava sedmero djece. Cejudo je dobar dio svog odrastanja proveo na ulici, a na koncu je ipak dogurao do statusa ponajvećeg sportaša u povijesti borilačkih sportova. Svoju životnu priču od djetinjstva do olimpijskog zlata, prepričao je u knjizi pod nazivom "American Victory". Ta knjiga vjerojatno je ostavila traga na mnogima, a jedan od od impresioniranih bio je i Andre Petroski, danas UFC-ov borac srednje kategorije. Petroski je također nekoć bio hrvač i hrvao je od četvrte godine svog života. Trenutno je UFC-ov borac i upisao je devet nastupa u UFC-u (7-2-0). 15. veljače (drugi mjesec) čeka ga okršaj s Rodolfom Vieirom, a ususret nastupu, Petroski je odradio intervju za Home of Fight. U jednom dijelu razgovora Petroski se dotaknuo upravo Cejuda koji je jedan od njegovih sportskih uzora. Uspoređujući tko je bolji grappler u MMA okvirima, Kamaru Usman ili Henry Cejudo, Petroski je odgovorio:

"Ja sam subjektivan kad je u pitanju Henry Cejudo, jer ja sam odrastao u njegovoj (hrvačkoj) eri. Pročitao sam njegovu knjigu i ta knjiga je nevjerojatna. Prepričat ću nabrzinu svoju omiljenu priču iz te knjige.", započeo je Petroski i zatim se bacio na prepričavanje dijela Henryjeve knjige.

"Henry Cejudo je otišao na Olimpijske igre i sad ću možda pogriješiti s brojkama, ali on je bio otprilike 30. hrvač svijeta. Borio se protiv drugorangiranog tipa u četvrtfinalu ili u polufinalu Olimpijskih igara, nisam siguran. Henry ga je pobijedio i odrađivao je intervju nakon meča, a oni su ga pitali kako se nosio s pritiskom dok je bio tako velik autsajder. Sada prelazimo na Henryjevu priču iz knjige. Dok je Henry odrastao, mislim da je to bilo u New Mexicu (u Kaliforniji, op.a.). Cejudo je imao puno braće i prijatelja, a razni narkobosovi dolazili bi u grad i tjerali bi ih da se bore, a pobjednici bi dobivali sladoled. Cejudo tu prepričava kako su se on i njegova braća ponekad međusobno borili, a ponekad s drugima itd. Višestruko puta bi se borili kako bi dobili što više sladoleda. I tako kada su intervjuirali Henryja na Olimpijskim igrama i pitali ga kako se nosio s pritiskom, on je rekao: ‘Ja se samo borim za sladoled‘. To je moja omiljena Cejudova priča i ja sam bio njegov ogroman fan još prije sve ove ‘Triple C‘ priče. Još uvijek sam njegov fan, ali volio bih da je ostao umirovljen. Teško je gledati heroje dok su u padu, ali čini se da je život jednostavno takav.", rekao je Petroski, jako zanimljiv sugovornik u ovom intervjuu od strane Home of Fight portala/stranice.