Conor McGregor tvrdi da se uoči povratka više ne priprema samo za idealan scenarij, nego i za sve ono što u borbi može poći po zlu. Pet godina nakon teške ozljede noge protiv Dustina Poiriera, Irac kaže da je promijenio način na koji razmišlja o meču i da danas unaprijed traži odgovore i za najcrnje moguće situacije.
Bivši dvostruki UFC-ov prvak posljednji je put nastupio u ljeto 2021. godine na UFC 264 priredbi, kada je u trilogiji s Poirierom doživio jedan od najtežih trenutaka karijere. Slomljena noga nije mu tada samo odnijela borbu i seriju s “Diamondom”, nego je ozbiljno otvorila i pitanje može li se uopće vratiti na najvišoj razini. Sada ga čeka revanš s Maxom Hollowayem, koji će 11. srpnja predvoditi UFC 329 tijekom International Fight Weeka u Las Vegasu.
Zanimljivo, to neće biti prvi put da McGregor uoči ili tijekom borbe s Hollowayem prolazi kroz ozbiljan fizički problem. Još u njihovu prvom meču 2013. godine rano je pokidao prednji križni ligament, što ga je također odvelo na operaciju i dugu pauzu. Upravo zato nije teško razumjeti zašto danas na povratak gleda bitno drukčije nego prije.
Nakon dugog razdoblja potpune neaktivnosti McGregor se prije tri godine vratio treninzima za povratnički meč. U međuvremenu je prošao više kampova, bio i službeno zakazan za borbu s Michaelom Chandlerom u lipnju 2024., ali je i to propalo zbog slomljenog nožnog prsta. Sada, međutim, djeluje kao da prvi put nakon dugo vremena sve doista vodi prema stvarnom povratku.
U razgovoru s bivšim američkim marincem Robom O’Neillom, snimljenom u njegovoj matičnoj dvorani, McGregor je pojasnio kako danas gradi pripremu.
– Sada, kako sam postao puno iskusniji u ovom sportu, zapravo radim unatrag prema savršenom scenariju. Doživio sam lom uda u oktogonu i sada moram imati odgovor i na to.
Objasnio je da i dalje vidi idealnu verziju borbe, onu u kojoj protivnika ugasi u svom stilu, publika eksplodira i sve ode u smjeru koji želi. No danas, kaže, jednako ozbiljno razrađuje i ono što dolazi ako se stvari raspadnu već u prvoj rundi.
– Imam savršen scenarij, nokautiraš ga stražnjom rukom, publika urla. Ali onda imam i najgori mogući scenarij, rame iskoči usred prve runde, koji su mi mehanizmi? Koljeno iskoči u prvoj rundi, koji su mi pokreti, reakcije? Mijenjam li gard ili idem na leđa?
McGregor tvrdi da za sve takve situacije danas ima unaprijed pripremljene odgovore.
– Imam cijeli niz odgovora za najgore moguće scenarije. Ne sjedim i ne opsjedam se time, ne razmišljam previše o tome, ali jednostavno ih imam.
Po njegovu shvaćanju, upravo tu leži razlika između panike i preživljavanja.
– Ako ode gležanj, ako ode koljeno, ako ode rame, koji je moj odgovor? Jer borba nije gotova... Ako imaš manevar, možeš izdržati, možeš preživjeti unutra i raditi prema pobjedi.
Na kraju je sažeo i cijelu filozofiju kojom sada pristupa mečevima.
– Shvatio sam nakon loma noge, kako sam dobivao više iskustva u borilačkoj igri, da trebam raditi unatrag od najgoreg mogućeg scenarija prema najboljem mogućem scenariju. A onda se fokusirati i pripremati za najbolji mogući scenarij. Tu sam sada. Imam svaku situaciju koja se može dogoditi i svoje odgovore na njih.
Drugim riječima, McGregor više ne prodaje samo staru priču o samopouzdanju, eksploziji i nokautu. Ovaj put pokušava ostaviti dojam borca koji je kroz ozljede, stanke i propale povratke postao svjesniji vlastite ranjivosti, ali i ozbiljniji u načinu na koji joj pristupa. Hoće li to biti dovoljno protiv Hollowaya, ostaje za vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....