FNC 32 u Osijeku polako poprima obrise jednog od kvalitetom najdubljih cardova koje je "matchmaking" kuharica Ante Jurića ikada proizvela!. Kako se popis mečeva puni, sve je jasnije da priredba zakazana za 20. lipnja u Dvorani Gradski vrt egzistira na osnovu konkretne dubine rostera. To je možda i najtočniji pokazatelj gdje se FNC trenutačno nalazi. Jer kada organizacija za event koji kalendarski ne nosi etiketu “apsolutno najvećeg” može upariti ovakva imena, tada više nije riječ o povremenom bljesku, nego o organizaciji koja se zasluženo etablira u lidere europske MMA scene.
Naravno, najviše pozornosti zasad privlači glavna borba između Filipa Pejića i Vladimira Šikića, i to s razlogom. Ne samo zato što je riječ o dvojici prepoznatljivih imena hrvatske odnosno njemačke MMA scene, nego i zato što taj meč sa sobom vuče jasnu i neugodnu pozadinu. Njihov okršaj prvotno je bio zakazan za FNC 27 u Münchenu, ali do njega tada nije došlo. Umjesto Šikića uskočio je Eduard Kexel, koji je nokautirao Pejića, a zatim vrlo brzo na FNC 29 u Ljubljani otišao i do pojasa u perolakoj kategoriji.
No card ne staje na tome. Marcin Prachnio (17-9) protiv Toma Breesea (20-8) jedan je od onih parova koji odmah otkriva koliko je FNC-ov roster trenutačno širok. Prachnio nije samo ime s UFC popisa, nego borac koji je godinama kružio ozbiljnim razinama poluteške kategorije i dijelio kavez s imenima poput Magomeda Ankalajeva, Dustina Jacobyja, Philipea Linsa i Modestasa Bukauskasa. To je iskustvo koje ne zvuči impresivno samo na papiru, nego znači da u Osijek dolazi čovjek koji je već dugo naviknut na tvrde i neugodne mečeve. S druge strane stoji Breese, borac kojeg je pratila reputacija jednog od tehnički najdarovitijih britanskih talenata svoje generacije. U UFC-u je znao izgledati vrlo ozbiljno, pobjeđivao je Cathala Pendreda, Keitu Nakamuru i KB Bhullara, a čak i kada mu karijera nije išla pravocrtno, iza njega je ostajao dojam borca koji zna i može mnogo više od prosječnog veterana velikih organizacija. Istine radi, određene neopreznosti su ga često koštale, pa i pod FNC-ovim reflektorima, ali neosporno se radi o čovjeku koji i dalje može parirati europskom vrhu.
Jednako zanimljiv, samo na drukčiji način, djeluje i okršaj Agyja Sardarija (21-5) i Karomatulla Sufieva (12-1). Sardari je borac kojeg regionalna publika više ne promatra kao “zanimljivo strano ime”, nego kao čovjeka koji itekako pripada vrhu FNC-ove lake kategorije. Njegovo iskustvo iz Cage Warriorsa, kao i činjenica da je dijelio kavez s nekim vrlo ozbiljnim imenima europske scene, daju mu onu vrstu težine koju ne stvara marketing, nego "borilačka kilometraža". Sufiev, pak, donosi posve drukčiji naboj, svježiji, gladniji i siroviji. U FNC-u se pojavio na FNC 27 u Münchenu i odmah ostavio dojam borca koji nije došao skupljati nastupe, nego tražiti prostor među najopasnijim ljudima divizije.
Tu je i domaći miljenik te ponajbolji hrvatski kickboksač Andrej Kedveš (25-4) protiv Vadima Lungua (18-5) u formatu Ultimate Kickboxinga do 68 kilograma. Taj par nosi drukčiji tip energije, manje taktičke zadrške, više sirovog ritma. Kedveš se vraća pred slavonsku publiku i to samo po sebi već ima težinu, ali ni Lungu nije doveden kao ime koje treba poslužiti domaćem trenutku. Riječ je o dvostrukom BAC svjetskom prvaku i WKAF europskom prvaku, dakle čovjeku s konkretnim referencama u stojci. Kada se takvom borcu preko puta stavi Kedveš, koji i sam voli mečeve bez previše skrivanja, dobiva se vrlo izgledan kandidat za jedan od najžešćih udaračkih sudara večeri.
Na cardu su još i Laureano Staropoli protiv Jakuba Bahníka, dvoboj koji već sam po sebi sugerira otvoren meč s ozbiljnim potencijalom za vatromet, zatim Mario Žgela protiv Denija Mirnića, kao i Selver Mahmić protiv Aleksandra Mihailovića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....