UFC nikome ne daje milostinju, ali nije ni stroj koji baš svakog nakon tri posrtaja automatski izbacuje kroz stražnja vrata. Ponekad upravo ona borba u kojoj više nemaš pravo na pogrešku postane trenutak u kojem se najjasnije vidi od kakvog si materijala napravljen. Upravo u takav trenutak uskoro ulazi Ivan Erslan (14-6), kojem je za 16. svibnja u Las Vegasu zakazan okršaj protiv Georgea “Tuco” Tokkosa (11-5). Za hrvatskog poluteškaša to neće biti samo 21. profesionalni nastup, nego večer u kojoj bi borac iz Obrovca mogao pokušati zaslužiti nastavak svoje UFC priče.

Tri nastupa, tri poraza. Na papiru to zvuči surovo, gotovo neumoljivo. No, papir često ne govori sve. Erslan nije djelovao kao čovjek koji je zalutao na veliku scenu, niti kao borac koji je ondje bio samo da popuni broj. Protiv Iona Cutelabe bio je dovoljno konkurentan da ostavi dojam kako tu ima materijala za nešto više. Protiv Navaja Stirlinga nije se raspao, nego je jednostavno ostao korak iza. Tek je poraz od Jimmyja Crutea bio onaj u kojem je i sam Erslan priznao kako je bivšeg člana Top 10 ljestvice jednostavno podcijenio. Upravo zato će obračun u Las Vegasu biti iznimno važan. Ne zato što je sve dosad bilo bezvrijedno, nego zato što u UFC-u, ali i općenito borilačkom svijetu često vrijedi jedno pravilo: ljudi te najviše pamte po onome što si zadnje pokazao.

A Erslan sada mora pokazati da nije prolazna epizoda, nego borac koji pripada eliti. To je suština cijele priče. Ne mora on protiv Tokkosa proizvesti čudo, ne mora ispisati senzaciju koja će ga preko noći dovesti na naslovnice svjetskih portala. Dovoljno je da učini ono najvažnije, a to je da pobijedi u trenutku kada su mnogi već počeli sumnjati. UFC-ovi mat ne traži savršenstvo, ali traži znak života, traži otpor, traži dokaz da borac nije pukao onda kada se kavez počeo sužavati.

Dobra stvar za Erslana jest to što preko puta neće stajati nepobjedivi čovjek u naletu. Tokkos nije ime koje u ovaj meč ulazi s aureolom nezaustavljivosti. I on je morao progutati gorčinu na početku svog UFC puta. I on je osjetio kako izgleda kada te organizacija drži na rubu i čeka da pokažeš jesi li doista vrijedan ostanka. Nakon poraza od Oumara Syja i Navaja Stirlinga uspio je uhvatiti prijeko potreban dah pobjedom nad Juniorom Tafom, što znači da u ovaj meč ulazi s malo više zraka, ali ne i s luksuzom potpune sigurnosti. Drugim riječima, ni s njegove strane neće biti opuštanja. I on zna da ovakvi mečevi znaju odrediti sudbinu više nego oni protiv zvučnijih imena.

To Tokkosa ne čini lakim protivnikom. Naprotiv. Riječ je o iskusnom borcu, čovjeku s europskim i američkim putem iza sebe, Daniel Gracie ga je okitio crnim pojasom u brazilskoj jiu-jitsi. Radi se o borcu koji zna iskoristiti priliku kada mu se protivnik otvori. Njegova pobjeda nad Tafom nije došla slučajno i dovoljno govori o tome da Erslan ne smije ući ni sekundu labavo, ni taktički neuredno, niti mentalno raspršeno. No isto tako, Tokkos nije profil borca bez mana. Nije netko tko gazi sve pred sobom, nije netko tko je već dokazao da pripada gornjem domu divizije. On je, baš kao i Erslan, borac koji se i dalje pokušava izboriti za stabilnije mjesto pod UFC-ovim reflektorima.

"Dobar, loš, zao"

"Tuco" je, naime, nadimak preuzet iz kultnog klasika Sergija Leonea "Dobar, loš, zao". U tom antologijskom vesternu Tuco je bio figura odmetnika - bandit, varalica i bjegunac, ali istodobno i iznimno karizmatičan, duhovit te snalažljiv lik. Upravo zato ostaje nada da će Ivan Erslan u ovom meču utjeloviti ono što je predstavljao Eastwoodov Blondie: hladniji, pribraniji i racionalniji pristup, onaj koji u kaosu ne gubi glavu, nego pronalazi put do pobjede.

I upravo tu leži Erslanova prilika. Ovaj meč nije zamišljen kao smaknuće, nego kao sudar dvojice boraca koji se još uvijek bore za prostor, za potvrdu i za novo povjerenje organizacije. A u takvim mečevima često presudi onaj tko se bolje nosi s pritiskom, tko jasnije osjeti trenutak i tko uspije nametnuti vlastitu borbu prije nego što ga protivnik odvuče u svoju. Erslan ovdje ne ulazi kao čovjek bez šanse, nego kao borac kojem se i dalje pruža mogućnost da preokrene priču. To je velika razlika.

Vrijedi podsjetiti i da UFC kroz godine nije jednom pokazao kako tri uzastopna poraza ne moraju nužno značiti kraj. Bilo je boraca koji su upravo pobjedom u takvoj situaciji kupili sebi novi prostor, novi ugovor i novu percepciju. U toj organizaciji često nije presudno samo koliko si puta pao, nego kada si se uspio podići. Jedna pobjeda u pravom trenutku zna promijeniti cijeli narativ. Odjednom više nisi borac s tri poraza u nizu, nego čovjek koji je preživio najgori val, odbio nestati i natjerao UFC da ga ponovno shvati ozbiljno.

Zato bi bilo pogrešno Erslana već sada promatrati isključivo kroz hladne brojke. Brojke jesu tu i nisu nimalo ugodne, ali ne pričaju cijelu priču. One ne mjere koliko je netko bio blizu, koliko je naučio i koliko ga je poraz promijenio. Ne mjere ni to koliko jedan borac može postati opasniji upravo onda kada ostane bez sigurnosne mreže. A upravo takvog Erslana mogli bismo gledati u svibnju, tvrđeg, svjesnijeg i odlučnijeg nego dosad.

To će biti trenutak u kojem Ivan Erslan mora izboriti pravo i šansu da UFC-ovi čelnici razmotre novu šansu u vidu novog ugovora, a ne da sve ostane na kratkoj noti u almanasima UFC-ove poluteške kategorije. Ako svlada Tokkosa, priča se više neće vrtjeti oko tri poraza. Vrtjet će se oko toga da je hrvatski borac, kada mu je bilo najteže, napokon odgovorio onako kako pravi borci odgovaraju, a to je pobjedom. Uostalom, u slučaju da se i nakon eventualne pobjede Erslanova priča u najelitnijoj svjetskoj MMA promociji završi, hrvatski bi se borac tada s ponosom mogao oprostiti od iste te ubrati plodove svoje dugogodišnje karijere na sve vrućoj i atraktivnoj FNC pozornici.