Habib je predvidio neuspjeh Hamzata Čimajeva: ‘Ja sam rušio 100 puta ako treba, a on odustaje‘

Habib Nurmagomedov ispao je prilično proročanski precizan nakon što je Sean Strickland u Newarku srušio Hamzata Čimajeva i po drugi put postao prvak UFC-ove srednje kategorije. Ono što je “The Eagle” govorio još prije devet mjeseci, u glavnoj borbi UFC 328 priredbe dobilo je vrlo konkretnu potvrdu.

Čimajev je u svoj prvi nastup kao prvak ušao kao izraženi favorit, ali je već nakon prve runde postalo jasno da stvari ne idu u smjeru koji je mnogima djelovao očekivano. Čečenski borac ponovno je otvorio meč u svom stilu, agresivno, s brzim pokušajima rušenja i jasnom namjerom da odmah nametne hrvanje. No za razliku od nekih ranijih nastupa, ovaj put nije uspio rano slomiti protivnika. Strickland je preživio na parteru, ostao sabran i potom postupno preuzeo borbu na nogama, što ga je na kraju i odvelo do pobjede na dvije od tri sudačke kartice.

Upravo je takav razvoj događaja ono na što je Nurmagomedov već ranije upozoravao. Govoreći o Hamzatovom pristupu, Habib je tada vrlo jasno secirao obrazac koji, po njegovu mišljenju, nosi ozbiljan rizik.

– Uvijek sam imao isti plan igre. Svodio sam borbu na pod. I pokušao bih 100 rušenja ako treba. Ali to ne vidiš u Hamzatovim borbama. Obično krene punim hrvanjem, a kada to ne uspije, počne stajati i razmjenjivati udarce s tim tipovima dok je već potrošen, rekao je legendarni Habib za Adama Zubajrajeva.

Ta rečenica danas zvuči gotovo kao sažetak onoga što smo gledali protiv Stricklanda. Čimajev jest pokušao rano uspostaviti svoju igru, ali kako se borba odmicala, a potpuna kontrola nije dolazila, sve više je ostajao u stojci. Problem za njega bio je u tome što je ondje već djelovao osjetno potrošenije nego na početku, dok je Strickland upravo tada počeo rasti.

Nije to prvi put da se taj obrazac nazire u Hamzatovim mečevima. Već ranije znao je prolaziti kroz teške dionice protiv boraca poput Gilberta Burnsa i Kamaru Usmana, kada bi nakon eksplozivnog početka morao živjeti s posljedicama vlastitog tempa. Protiv Stricklanda mu se to vratilo u najgorem mogućem trenutku, u prvoj obrani pojasa.

Zato se nakon meča dio kritika prelio i prema ljudima zaduženima za njegovu kondicijsku pripremu, jer je dojam bio vrlo jasan, nakon snažnog početnog pritiska Čimajev je ponovno počeo padati kako je borba odmicala. A protiv borca poput Stricklanda, koji voli kada meč ode u duže, tvrđe i mentalno iscrpljujuće vode, to je bio recept za ozbiljan problem.

Na kraju je Strickland izdržao ono najopasnije, preživio ranu prijetnju i onda natjerao Čimajeva da vodi borbu u zoni u kojoj više nije izgledao kao nepobjediva sila. A Habibova stara analiza time je dobila težinu kakvu rijetko koja prognoza dobije, ne samo da je prepoznao slabost, nego je točno pogodio i kako bi jednog dana mogla biti kažnjena.