Kada fanovi gledaju svoje sportske uzore, nerijetko vide samo površnu sliku njihovoj cjelokupnog karaktera i općeg stanja. Često se naši "junaci" čine sretni, nepokolebljivi i generalno prezadovoljni svojim životima. Zdravi su, bogati i popularni, zašto bi bili nesretni?
Nažalost, stvari nisu tako jednostavne. Nebrojeni su primjeri uspješnih javnih osoba, ne samo sportaša, koji su tonuli u depresiju, padali u očaj, a neki bi tražili izlaz i kroz ono najgore rješenje, oduzimanjem vlastitog života. Suicidalne misli prolazile su i glavom Jona Jonesa, vjerojatno najvećeg borca u povijesti MMA-a. Odrađujući nešto dulji intervju za ALF Global, Jones se detaljno otvorio na tu temu.
- Prošao sam kroz taj jedan period kada je sve išlo u krivom smjeru. UFC me suspendirao, majka mi je umrla (2017. godine), bio sam optužen za uporabu steroida, a uginula su mi i dva psa. Sve se to dogodilo unutar, recimo, jednog kvartala. Dotaknuo sam dno, osjećao sam se kao da više ne želim živjeti. Moja majka bila je osoba kojoj bih se uvijek povjeravao, razgovarali bismo o svemu, ona bi mi uvijek govorila da ću biti dobro itd. Kad je ona umrla, osjećao sam se kao da sam sam na ovom planetu, bez potrebne podrške. Moj otac uvijek je bio odličan otac, braća su mi bila velika podrška, ali mama je ta koja me slušala na nekoj emocionalnoj razini.
- Imao sam dan kad sam plakao, bio sam jako depresivan i imao sam pištolj kraj sebe. Samo sam plakao, ali duboko u sebi znao sam da ipak želim biti ovdje. Bio je taj glas u meni koji mi je govorio: "Bolji si od ovoga!". Osjećao sam se mizerno i tužno, samo sam sjedio i plakao, a onda sam dobio poziv svog prijatelja.
Jones u nastavku navodi kako mu je taj poziv vjerojatno spasio život.
- Videpozivom me nazvao prijatelj s kojim jako dugo nisam razgovarao. Odmah me pitao: "Što nije u redu?" i počeo je plakati sa mnom. Ne sjećam se kako je taj razgovor dalje tekao, ali probudio sam se nekoliko sati kasnije i bio sam okej. Nikada prije nisam se osjećao tako tužno. Vjerujem da je Bog poslao mog prijatelja da me nazove nakon što godinama nismo razgovarali. Nazvao me putem "FaceTimea" i spasio mi je život. Samo sam trebao nekoga s kime bih plakao i na koga bih se oslonio. Zahvalan sam zbog te situacije jer duboko u sebi znam da nisam htio počiniti samoubojstvo. Mi kršćani vjerujemo da nije dobro počiniti samoubojstvo i drago mi je da se to nije dogodilo.
- Sve to dalo mi je osjećaj empatije. Nikada ne znate kroz što drugi ljudi prolaze. Zato volim odvojiti vrijeme za druge ljude, pogledati ih u oči i pitati ih kako su, kako se osjećaju. Pokušavam slušati ljude i ne biti razlog njihove boli. Zahvalan sam zbog tog iskustva jer se lakše povezujem s drugim ljudima po pitanju boli, depresije i mentalnog zdravlja.
Jones se očito izborio s crnim mislima, nadvladao je to stanje i nastavio je sa životom. Njega je spasio prijatelj, a uvijek su na raspolaganju i službe specijalizirane za pomoć ljudima koji se nađu u sličnim situacijama. Ukoliko smatrate da se vi trenutno nalazite u takvom stanju, posegnite za telefonom i potražite pomoć (LINK na kojem možete potražiti kontakte službi za mentalno zdravlje). Oduzimanje vlastitog života nikada nije adekvatno rješenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....