U zdanju Boksačkog kluba Leonardo, skrivenog u srcu zagrebačke Dubrave, Hrvoje Sep izgleda upravo onako kako biste očekivali od čovjeka s tolikim iskustvom koji se sprema za najneobičniji meč svoje karijere, smiren, sabran i pomalo nestrpljiv da konačno prestane pričati i počne udarati. Četrdesetogodišnji boksač iz Vinkovaca, Hrvat s dvije bronce na europskim prvenstvima, olimpijac iz Rija, čovjek koji je dijelio ring s Arturom Beterbijevom i Julijem Cesarom la Cruzom, stoji pred debijem u profesionalnom MMA-u. Zvuči kao neobična rečenica, ali cijela ova priča i jest takva te zbog toga generira toliko pozornosti.
Sukob Sepa i Vase Bakočevića tinja još od 2023. godine, kada je Crnogorac prvi spomenuo Sepa, pa je Sepov dugogodišnji trener i enciklopedija hrvatskog boksa Leonard Pijetraj javno predložio da se dvojica boraca nađu u tri različite discipline - boksu, boksu bez rukavica i MMA-u. Bakočević je prihvatio uz karakterističnu nonšalanciju, Sep je odgovorio s jednom rečenicom "Bilo gdje i bilo kad", ali do meča nikada nije došlo. Uslijedile su Instagram prozivke, javne poruke i medijske provokacije Crnogorca koje su s vremenom samo rasle u intenzitetu, sve dok FNC konačno nije krajem travnja potvrdio ono što je regija čekala i o čemu je Fight Site ekskluzivno prvi izvijestio - 30. svibnja u Beogradu, na FNC 31 priredbi, boksač ulazi u kavez, a MMA veteran se vraća iz mirovine. Sepov profesionalni MMA debi nasuprot Bakočevićevu 70. meču u karijeri, onaj nekadašnji "old school" sukob stilova koji je borilačke sportove učinio onime što jesu.
Sep nas je dočekao u svom trenažnom okruženju, između teških vreća i dva ringa, spreman razgovarati o svemu, od priprema koje su ga odvele na nepoznat teren, preko boksačke karijere koja ga je nosila od Pariza preko Kazahstana do Brazila, razloga zašto je pristao ući u Bakočevićev svijet i pritom ostao čvrsto uvjeren da će iz njega izaći kao pobjednik.
Već na samom početku razgovora Sep želi nešto razjasniti. - Za Fight Site uvijek moram odvojiti vremena, kaže, - Vi ste medij koji je uvijek bio posvećen nama borcima.
O ozljedama ne želi previše, sve ide po planu i neće, kako sam kaže, ništa "pokvariti" nesmotrenom izjavom. Ono o čemu je spreman opširnije govoriti jesu pripreme koje se u svojoj suštini razlikuju od svega što je dosad proživljavao u ringu.
- Pripreme su uvijek slične što se tiče kondicijske komponente, ali ovdje je bitno drugačija tehničko-taktička priprema. Učim tehnike koje nikad nisam radio, utvrđujem one koje znam, objašnjava Sep i odmah naglašava koliko mu je esencijalan odnos s fizioterapeutima i maserima koji mu diktiraju intenzitet kako se ne bi ozlijedio. Za čovjeka koji je cijelu karijeru gradio na preciznosti i disciplini, kontrola tijela nije samo navika, to je elementarni preduvjet svega, pogotovo u poznijim godinama karijere.
Kamp vodi u ATT-u Zagreb, pod budnim okom glavnog trenera Luke Jeličića, uz stalne članove trenerske postave Gorana Borovića i Stipu Todorića. No kada Sep progovori o osobi koja je najviše redefinirala njegov pogled na MMA, glas mu dobije gotovo drukčiju notu. - Ono što je meni najbitnije, tamo se nalazi i Francisco Albano Barrio, poznatiji kao ‘Croata‘. Radi se o jednom od najboljih hrvača na ovim prostorima, a ne trebam pretjerano pojašnjavati zašto mi je to bitno, kaže uz smiješak. - On najviše utječe na mene i moje poimanje MMA sporta.
Razlog je očigledan. U meču protiv Bakočevića, čovjeka koji je u kavezu proveo gotovo sedamdeset profesionalnih borbi, upravo će "grappling" biti teren na kojem Sep mora preživjeti, a ima li boljeg čovjeka za to čije su hrvačke tehnike glavna specijalnost i koji je već dva puta pobijedio Vasu pod MMA pravilima.
Kada razgovor skrene na analizu samog meča, Sep ne bježi od objektivnosti. Boksačke tehnike su mu, kaže, glavni forte, uboksaniji je, brži, refleksi su mu bolji. - Zanimljivo je to što ja ne moram pretjerano oštriti svoje ruke, moram se samo posvetiti tom ‘grapplerskom‘ dijelu, priznaje otvoreno. A na pitanje što bi bilo najveće iznenađenje u borbi, odgovor je istodobno lucidan i iskren: - Da me Vaso završi u stojci ili ja njega u tom hrvačkom dijelu, polugom odnosno gušenjem. MMA je, pojašnjava, inherentno kompleksniji sport, daleko zahtjevniji u smislu onoga što možeš anticipirati od protivnika. - U boksu nije baš tako, ali smatram da ako si koncentriran, ništa te ne može iznenaditi.
Ta koncentracija, ta sposobnost da se ne izgubi glava ni kada su ulozi najviši, proizvod je karijere kakvu rijetko tko u regiji može staviti na stol. Sep je boksao u preko četrdeset zemalja diljem svijeta, iskusio gotovo sve škole boksa koje postoje, od europskih do azijskih, od afričkih do južnoameričkih. Bio je član Paris Uniteda i Astana Arlansa u kultnom WSB-u, živio dvije godine u Francuskoj i tri u Kazahstanu, u vremenima kada su klubovi investirali u boksače, a na njima je bilo da to opravdaju na najtežim mogućim gostovanjima. - Mene su ti dani izgradili, rekao je Sep s nostalgijom u glasu, trezveno i konkretno. - Vodio nas je Leonard Pijetraj, a tu je bio i Filip Hrgović.
Na tom putu stekao je bronce na Europskim prvenstvima u Ankari 2011. i Samokovu 2015., učinak koji ga danas čini jednim od uspješnijih hrvatskih amaterskih boksača. Dijelio je ring s najboljima koje je ovaj sport imao ponuditi, ali jedno ime Sep izdvaja s posebnim respektom.
- Cruz je sjajan boksač, nikada nisam vidio nešto takvo, kaže o Juliju Cesaru la Cruzu, višestrukom svjetskom i olimpijskom prvaku, čovjeku koji je bio i ostao sinonim za kubansku školu boksa. - Boksali smo tri puta, nisam ga uspio pobijediti iako sam ponudio značajan otpor. Sepovo objašnjenje zašto je kubanski stil toliko destruktivan zvuči gotovo poetski za nekoga tko inače govori krajnje pragmatično: - Te kretnje te pojedu psihološki, a onda fizički. Teško ih je pogađati, jednostavno plešu po ringu.
No kada ga upitamo o svojevrsnoj dekadenciji kubanskog boksa u novije vrijeme, o činjenici da rezultati erodiraju i dominacija postupno blijedi, Sep nudi objašnjenje koje nema veze s taktikom ni s tehničkim regresijama. - Morate shvatiti da su oni siromašan narod. Kada dođu vani i dočepaju se većih novaca, ponese ih to, kaže bez osude, s razumijevanjem čovjeka koji je i sam proveo godine daleko od kuće. - Sjećam se da su njima pizze i burgeri bili pojam. U jednoj rečenici Sep praktički kondenzirao cijeli socioekonomski kontekst koji stoji iza pada jedne boksačke velesile.
Od amaterskih vrhunaca razgovor se organski seli prema profesionalnoj karijeri, konkretno prema engleskom poglavlju koje je obilježila jednaka mjera frustracije koliko i ponosa. U lipnju 2024. Sep se našao na kultnom Selhurst Parku u Londonu, stadionu Crystal Palacea, gdje je u osam rundi održao boksačku školu Danu Azeezu, da bi na kraju sudačkom odlukom meč bio proglašen neriješenim. -Dovoljno je reći da je kultni BoxRec bodovao meč u moju korist, kao i većina utjecajnijih engleskih boksačkih ‘pundita‘, konstatira Sep bez gorčine, ali s lucidnim razumijevanjem dinamike koja vlada profesionalnim boksom za boksače iz, uvjetno rečeno, manjih zemalja. - Ponude iz Engleske stalno dolaze, ali kada se trebaju finalizirati, nestanu. Jasno je meni da medijski ne donosim puno, a svi znaju da tamo dolazim poginuti i ugroziti njihovog boksača.
Ono što ga tješi, i što čini temelj njegove samopouzdanosti uoči Beograda, jest činjenica da tijelo i dalje odgovara identično kao i prije desetljeća. - Meni je brzina jednaka kao i prije deset godina, željan sam dokazivanja, tako da je sve još otvoreno što se tiče moje profesionalne boksačke karijere.
Pitanje koje se neminovno nameće jest može li taj golemi boksački dijapazon, olimpijske igre, europske medalje, WSB liga, gostovanja po cijelom svijetu, prevagnuti nad Bakočevićevim iskustvom akumuliranim u gotovo sedamdeset MMA mečeva. Sep ne oklijeva ni trenutka. - Smatram da je to puno veće iskustvo, a ako netko sumnja u to, neka me demantira, kaže kategorično. -- Nisam razmišljao ni sekunde o ovom meču. To mogu potvrditi ljudi iz FNC-a. Ja sam borac i borim se, ne razmišljam o tome kako ću i što ću. Moraš to imati u sebi, ili jesi ili nisi.
Tu se razgovor prelama i skreće prema onome što ovaj meč čini nečim većim od pukog sportskog događaja, prema sukobu dviju ličnosti, dviju dijametralno suprotnih filozofija, dvaju pogleda na to što uopće znači biti borac.
- I ovo je za mene dokazivanje. Želim dokazati da mogu pobijediti Vasu Bakočevića, započinje Sep, a zatim artikulira genezu sukoba sa svoje strane.
- U ovome nisam završio svojom voljom, odnosno jer ne dam na sebe. On je verbalno dominantan, ljudi teško dolaze do riječi kada se sukobe s njim. Ja sam čovjek koji nikome ne šuti.
Prozivke, kaže, nemaju smisla, jedino što vrijedi jest ono što se dogodi u ringu ili kavezu. Nikada ga, tvrdi, nije prvi spominjao niti se volio petljati u tuđe živote. - On je spomenuo da bi me prebio u golorukom boksu, on sebe valjda smatra kraljem te discipline. FNC-ovi organizatori mogu potvrditi kako sam potvrdu za ovaj meč dao u roku od par sekundi. Želim se boriti, a ne prozivati.
Ipak, meč nije isključivo stvar sportskog rivaliteta. Sep otvoreno govori o tome zašto ga Bakočevićevo javno ponašanje iritira na osobnoj razini. - On je mene vrijeđao, ja njega neću. Vaso je utjecajan čovjek i lako diktira puls mlađim generacijama, a to nije dobro s obzirom na to kako se ponaša, kaže ozbiljno. Smatra da Bakočević traži meč jer se nalazi u rezultatskoj krizi i jer je procijenio da nema lakšeg izazova nego da mu dovedu boksača u MMA kavez. - Naletio je na tvrd orah, prevario se tu.
Sep ne mari za show ni nonšalanciju, ali priznaje da sve ima svoju granicu. Ono što mu najviše smeta jest raskorak između potencijala i stvarnosti. - Za prave rezultate i sam svjetski vrh moraš se posvetiti radu, a ne lajanju. Jedini naši borci u UFC-u su Ante Delija i Ivan Erslan. Zašto? Zato što grizu i rade, to nije slučajno. Poanta je nedvosmislena, talent bez discipline je samo anegdota, a Bakočević je, sugerira Sep, odabrao biti zvijezda umjesto šampion.
No upravo tu dolazi do izražaja Sepova elokventnost, kvaliteta koju ne biste nužno očekivali od čovjeka koji zarađuje za život udarcima u glavu. Kada ga upitamo priznaje li Bakočeviću ikakve zasluge, odgovor je neočekivano odmjeren. - Vaso je neosporno legenda MMA sporta, nisam rekao ništa negativno za njega. Nisam ga ni vrijeđao, kaže, a zatim pojašnjava jedinu točku prijepora: - Jedino je kao uvredu mogao shvatiti to što sam rekao da je idiotizam kada je izjavio da bi nokautirao invalida u kolicima ako mu se plati. Smatram da je to logika i zdrav razum, nikakva uvreda. Ima puno bolesnih ljudi s poteškoćama, i reći nešto takvo što će čuti toliko ljudi je po meni čisti idiotizam. To nije normalno. Borim se za te slabije i ljude koji ne daju na sebe.
Sep Bakočeviću ne osporava ni ono što je učinio za sport. - On je napravio par odličnih stvari za MMA sport. Bistar je i poznaje kako funkcioniraju mediji, propagira sebe i svoje mečeve. On je zabavan gledateljima i nema tu ništa loše, priznaje bez zadrške, ali tvrdi da bi Bakočević svoju popularnost mogao kanalizirati u puno boljem smjeru.
Poruka onima koji će ga pratiti 30. svibnja u Beogradu je kratka, ali itekako jasna: - Borit ću se kao lav, do zadnje kapi krvi. Vaso, samo budi zdrav i pojavi se u ringu. Idemo vidjeti tko je luđi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....