VIDEO ‘Meč je bio divlji! Kada je Bog uz mene nitko mi ne može ništa, pa ni 20 tisuća ljudi!‘

Nakon što je sinoć u grotlu vrele Beogradske arene ugušio domaći huk, obranio pojas i prisilio Aleksandra Ilića na predaju, Đani Barbir na službenoj je FNC-ovoj press konferenciji zvučao kao čovjek koji je i sam još pokušavao posložiti kaos kroz koji je upravo prošao. Izvana je to bio sjajan meč, pun naglih promjena, prijelaza i brutalne energije. Iznutra, kako sam kaže, sve je djelovalo daleko neurednije i divlje.

– Iz mog kuta to je bio pravi kaos. Ilić ima dobro kretanje i nisam mogao pronaći distancu, lako se navući na njegovu igru. Sve je bilo ludo, ni ja nisam kužio što se događa, radio sam na autopilotu. Ne sjećam se kada sam na treningu nekome izvukao armbar, rekao je prvak na samom otvaranju pressice.

U toj rečenici možda i najbolje leži objašnjenje onoga što se vidjelo u kavezu. Barbir nije do pobjede došao kroz sterilnu kontrolu ni kroz unaprijed iscrtanu dominaciju, nego kroz meč koji je zahtijevao da u njemu proradi onaj borilački instinkt. Upravo zato njegova završnica polugom na ruci djeluje još vrjednije, nije bila plod rutine, nego upravo tog instinkta, mirnoće usred zbrke i sposobnosti da u djeliću sekunde prepozna pravi izlaz iz potpune borilačke pomutnje.

Na pitanje našeg novinara Roberta Krnjića kako je doživio izlazak pred gotovo 20 tisuća ljudi koji su otvoreno bili protiv njega, Barbir je ponudio odgovor koji više govori o njegovoj pripremi nego o samoj atmosferi.

– Tri mjeseca sam se spremao za to da nikoga ne čujem kada budem izlazio. Tako je i bilo, nikoga nisam čuo, a ni vidio. Ispred mene je bio samo Aleksandar Ilić.

Takva vrsta fokusa teško se glumi. U večeri u kojoj je cijela dvorana čekala njegov posrtaj, Barbir je očito unaprijed znao da će morati potpuno isključiti sve što nije čovjek ispred njega. U tome je i uspio. Beogradska arena nije za njega bila pozornica, nego buka koju je morao izrezati iz vlastite glave.

Pobjedu pritom nije pokušavao pretvoriti u privatni trijumf nad čovjekom s kojim je godinama bio u otvorenom sukobu. Nakon svega, ton mu je bio smireniji nego što bi mnogi očekivali.

– Ova pobjeda bila je za moj tim, moju obitelj i mene samoga. Što se mene i Ilića tiče, što je bilo, bilo je, to je sada iza nas. Ušli smo unutra i potukli se. Neću se više vraćati na njega, to je sada stvar prošlosti.

To je bio možda i najupečatljiviji trenutak njegova obraćanja. Nakon svega što se među njima nakupilo tijekom godina, nakon svih tenzija, javnih prozivki i osobnog naboja, Barbir je upravo nakon najveće pobjede dosadašnje karijere odlučio zatvoriti tu priču, bez dodatnog dolijevanja ulja na vatru i bez potrebe da verbalno nastavi ono što je već dovršio u kavezu.

Kada je govorio o pritisku publike, ponovno je zazvučao potpuno mirno i sigurno.

– Može protiv mene biti ne 20 tisuća ljudi, nego i sto milijuna ljudi, ali ja znam da je Bog uz mene i da mi onda nitko ne može ništa.

Barbir nije zatvorio vrata ni eventualnom revanšu s “Jokerom”.

– Što se tiče revanša s Jokerom, prihvatio bih to. Sjesti ćemo i dogovoriti se.

No jednako je jasno dao do znanja da ne namjerava stati niti birati lakši put sada kada drži pojas u rukama.

– Ide brzo i Arena Zagreb, u devetom mjesecu, također i Andi Vrtačić je tu. Nikog ne planiram izbjegavati.

Tim je riječima praktički odmah nakon obrane naslova poslao poruku da ne razmišlja kao prvak koji želi mirno čuvati ono što ima, nego kao borac koji pojas vidi kao početak još težeg razdoblja, a ne kao zaklon. Uostalom, otvorio je i dodatnu mogućnost, onu o prelasku među poluteškaše.

– Što se tiče kategorije do 93 kilograma, također smatram da bih i tu bio i više nego konkurentan.

Đani Barbir sinoć nije samo pobijedio Aleksandra Ilića i obranio pojas u najtežem mogućem ambijentu čime je utišao 20 tisuća ljudi koji su gromoglasno navijali protiv njega. Na press konferenciji zvučao je kao prvak koji vrlo dobro zna da se prava težina tek sada spušta na njegova leđa. Ilić je za njega, po svemu sudeći, završena priča.