VIDEO FNC ne štedi ponajvećeg hrvatskog MMA talenta, ali time mu upravo rade i najveću uslugu

Marka Ančića ove subote u Zadru čeka ispit koji se ne može svesti na još jednu stepenicu u otvaranju profesionalne karijere. Neporaženi Splićanin, trenutačno na 4-0, na FNC 30 priredbi ulazi u kavez protiv Ronalda “Freestylea” Ferreire, brazilskog borca s ozbiljnom kilometražom, omjerom 14-4-1, nizom od tri uzastopne pobjede i iskustvom nastupa u notorno zahtjevnom Jungle Fightu, promociji koja se u Brazilu odavno smatra jednim od najtvrđih filtara za borce koji žele izaći na međunarodnu scenu.

Ferreira nije protivnik čije se ime stavlja na nečiji skor tek da bi se nastavila lijepa statistika. Fizički je vrlo impozantan za perolaku kategoriju, iskusan, natjecateljski "uštiman" na pravim mjestima i dovoljno opasan da Ančiću pokaže onu drugu stranu profesionalnog MMA-a, onu u kojoj talent više nije dovoljan sam po sebi. Upravo zato ovaj meč ima posebnu težinu. Ne samo zbog Brazilčeva životopisa, nego i zbog činjenice da FNC Ančića očito ne želi voditi kroz plitku vodu.

Splićanin je jedan od najvećih hrvatskih MMA potencijala, ali način na koji mu se slaže put govori da organizacija u njemu ne vidi samo mladog borca kojeg treba zaštititi, nego projekt koji se mora kaliti protiv sve ozbiljnijih protivnika. To je, koliko god bilo rizično, jedini pravi put ako se želi stvarno etablirati na europskoj sceni. Lakši mečevi mogu produžiti niz, ali ovakvi mečevi stvaraju borca.

Ančić u ATT-ju već dugo nosi reputaciju jednog od najvećih radnika u dvorani. To nije ona floskula koja se izgovara za svakog mladog borca prije nego što mu se podigne vrijednost u najavi, nego dojam koji se ponavlja iz treninga u trening. Došao je iz grapplerske pozadine, ali ono što je u posljednjim nastupima posebno vidljivo jest koliko je napredovao u cjelokupnom MMA dijapazonu. U njegovu se kretanju, tranzicijama, udarcima, kontroli pozicija i načinu na koji povezuje faze borbe sve jasnije vidi borac koji ne želi ostati zatvoren u jednoj specijalnosti, a o tome može više pročitati i u našem intervjuu.

I sam Ančić često ističe da želi biti kompletan. Ne želi biti tek "grappler" koji udara dovoljno da dođe do rušenja, niti borac koji će živjeti od jedne jake strane dok ostatak igre ostaje nedovršen. Trudi se zaokružiti cijeli paket, raditi na svakom segmentu i graditi identitet borca koji se može snaći gdje god borba ode. Ono što je najvažnije, taj se rad ne vidi samo u izjavama, nego u samoj borbi.

Najbolji primjer toga bio je njegov prethodni nastup, u kojem je protiv Ahmada Tahaha Sadiqpoura pokazao nešto što često više govori o borcu od same pobjede. Afganistanac je na vagi bio gotovo šest kilograma pretežak, pozlilo mu je u sauni tijekom skidanja kilograma, htio je otkazati meč, a Ančić je svejedno inzistirao da se borba održi. U vremenu u kojem mladi neporaženi borci s razlogom paze na svaki detalj svoje karijere, prihvatiti takav rizik protiv znatno težeg protivnika nije bila formalnost, nego ozbiljna poruka o mentalitetu.

Sam meč potom nije bio lagana šetnja prema očekivanom raspletu. Sadiqpour je otvorio eksplozivno, odmah ušao u razmjenu, brzo pogodio rušenje i pokušao nametnuti fizički kaos, upravo ono što pretežak protivnik u takvoj situaciji najčešće želi napraviti. Ančić se morao izvlačiti, dizati, okretati pozicije i pritom ostati miran u borbi koja je od prvih sekundi imala neugodan ritam. No, kako je runda odmicala, Splićanin je sve više preuzimao kontrolu, dolazio do boljih pozicija, prijetio gušenjima, preuzimao gornju poziciju, udarao laktovima i na koncu zaključao armbar doslovno u posljednjim sekundama prve runde.

Bila je to pobjeda koja je pokazala više od same tehnike. Pokazala je prisebnost, tvrdoglavost i sposobnost da se preživi neuredan početak, prihvati borba koja nije idealna i svejedno pronađe put do završnice. Upravo takve pobjede mlade borce guraju iz kategorije “talenta” prema nečemu ozbiljnijem.

Protiv Ferreire, međutim, Ančića čeka još zahtjevniji zadatak. Brazilac dolazi s većim iskustvom, pobjedničkim nizom i profesionalnom rutinom kakvu ne možeš glumiti. To je borac koji je već prošao dovoljno neugodnih večeri da ga sama atmosfera FNC-a ili status protivnika ne bi trebali impresionirati. Za Ančića je to zato idealna, ali i opasna provjera. Protivnik koji ga može natjerati da pokaže koliko je stvarno napredovao, koliko dobro povezuje grappling s ostatkom igre i koliko je spreman za razinu na kojoj se pogreške plaćaju brže nego u ranijim fazama karijere.

Prednost u ovoj priči ipak ide prema Ančiću, ali ne zato što je neporažen niti zato što nastupa pred publikom koja će biti na njegovoj strani, nego zato što se kod njega iz borbe u borbu vidi konkretan pomak. Nije riječ o mladom borcu koji samo čuva nulu u omjeru i čeka lakši put prema većoj pozornici, nego o potencijalu koji se razvija kroz sve ozbiljnije testove. Došao je iz grapplerske baze, ali više ne izgleda kao borac koji ovisi isključivo o jednom segmentu. Sve bolje povezuje faze borbe, sve sigurnije ulazi u razmjene i sve jasnije pokazuje da kompletnost o kojoj govori nije tek ambiciozna formulacija, nego smjer u kojem stvarno ide.

Zato je Ferreira upravo protivnik koji mu u ovoj fazi karijere ima smisla. Dovoljno je iskusan da mu ne dopusti lagodan nastup, dovoljno fizički neugodan da ga natjera na ozbiljnu prilagodbu i dovoljno kvalitetan da pobjeda protiv njega ne bude samo još jedna brojka na savršenom omjeru. Ako Ančić u Zadru prođe Brazilca, njegovih 5-0 više neće zvučati kao uredan skor perspektivnog domaćeg borca, nego kao dokaz da FNC-ovo postupno dizanje letvice ima pokriće. Organizacija ga očito ne štedi, ali to je za njega možda i najbolji mogući put. Ako se želi etablirati na europskoj sceni, ne treba mu "zaštita", nego protivnici koji će mu odmah pokazati gdje stvarno stoji. Ferreira je upravo takav ispit, a mi vjerujemo kako će žilavi Splićanin pokazati da hrvatski MMA u budućnosti može računati na to da je sposoban doseći one najviše razine slobodne borbe.