Borz na čečenskom znači vuk, to je simbol Čečenije, a ujedno označava hrabrog i karakternog čovjeka. Objašnjava nam tako etimologiju svog nadimka Ahmed Kagirov (3-0), jedan od najatraktivnijih i najuzbudljivijih boraca FNC-ovog rostera, koji posljednjih mjeseci sve više plijeni pažnju regionalne MMA publike, kako svojim vrhunskim borilačkim kvalitetama i impresivnim atleticizmom, tako i karizmom te osobnošću, odnosno golemim dozama adrenalina i "showa" koje kontinuirano ispoljava kad god se vrata oktogona iza njega zatvore.
Posljednji je put 28-godišnji član zagrebačkog American Top Teama gledatelje bacio u trans krajem veljače, na FNC 27 priredbi u Slavonskom Brodu, kada je uraganski prošao kroz Itala Santosa, prizemljio ga razornim desnim krošeom, a onda mu "presudio" pokerom silovitih "ground and pound" udaraca. Završio je Kagirov borbu sa spomenutim Brazilcem za samo 41 sekundu, a na račun najboljeg nokauta večeri je uprihodio i bonus od 5.000 eura, koji su mu više nego dobro došli za troškove života u Zagrebu.
- Santos je vrlo dobar borac, gledao sam njegove prethodne mečeve i primijetio da se najugodnije osjeća u parteru, tako da je moj zadatak bio pobijediti ga na nogama. Tako je na kraju i bilo, uspio sam ga brzo nokautirati i jako sam sretan zbog toga - ističe odlično raspoloženi Ahmed.
Spektakularna salta
Njegov performans u posljednjoj borbi, međutim, nije okončan usporedno s isporučenim nokautom, budući da je ovaj uzbudljivi čečenski borac sa zagrebačkom adresom pobjedu proslavio spektakularnim saltom unatrag kakvog se ne bi postidjeli ni elitni gimnastičari, a što je publika u Vijušu ispratila gromoglasnim ovacijama.
Izvodeći vrlo zahtijevni akrobatskiu element, međutim, Kagirov je ozlijedio stopalo pa smo ga u nastavku te večeru vidjeli kako pomalo šepa na jednu nogu…
- Prvi "backflip" sam napravio na FNC 25 priredbi u Varaždinu, nakon čega su mi se navijači javljali putem Instagrama i molili me da nastavim s tim. Kada napraviš obični salto unatrag, to je u redu i nije toliko teško, međutim, kada skočiš s oktogona prema naprijed i onda napraviš "backflip", to je već malo teže… Posljednji put sam to izveo prije osam godina, a u Brodu sam to odlučio ponoviti zbog fanova i, da, malo sam ozlijedio nogu tom prilikom, ali sada je sve u redu - govori nam Borz uz široki osmijeh pa otkriva kada bismo ga ponovno mogli vidjeti u akciji:
- Htio sam se boriti u svibnju u Zadru ali razgovarao sam s Draženom Forgačem i dogovorili smo se da nastupim u lipnju na priredbi u Osijeku. Tri mjeseca nakon toga, u rujnu, dolazi nam i FNC u Areni Zagreb te se nadam da ću se boriti i na tom spektaklu, i to pod hrvatskom zastavom!
Težak život u čečenskom selu
U nastavku razgovora vrpcu smo premotali dvadesetak godina unatrag, te od Zagreba, svjetala rasprodanih arena, klicanja razgaljene publike, profesionalnih ugovora i bonusa, otputovali do sjeverne strane Kavkaza - odnosno do Čečenije i sela Gehi - u čijoj je surovoj i tvrdoj zbilji naš karizmatični sugovornik stasao.
- Moj put nije bio lagan. Dolazim iz sela s oko 15.000 stanovnika, koje je 20-ak kilometara udaljeno od Groznog. Naši uvjeti za život i trening u Gehiju su bili poprilično teški, ali bez obzira na to, svi smo trenirali, i djeca, i odrasli. Nisam imao za tenisice i sportsku opremu, nismo imali ni pravu dvoranu, kao ni tuševe da se otuširamo nakon treninga, no bili smo ustrajni u tome što radimo jer smo tako odgojeni. Kako smo odrastali, tako smo postajali sve snažniji, a osobno sam radio i s ocem na našem poljoprivrednom gospodarstvu, gdje smo imali ovce i krave - prisjeća se Ahmed svoga odrastanja pa na naše pitanje o tome koje su mu najranije uspomene iz djetinjstva odgovara:
- Sjećam se rusko-čečenskog rata. Imao sam šest ili sedam godina i sjećam se da su nam Rusi upadali u kuće i uzimali sve što su htjeli. Bilo je teško, nakon toga se smirila situacija po pitanju rata, ali jednostavno i dalje nismo imali novca i teško smo živjeli.
Hrvanje u genetskom kodu
Unatoč svim otegotnim okolnostima kojima je bio okružen još kao dijete, Kagirov je odmalena trenirao hrvanje, a s 12 godina je osvojio i prvo (seosko) natjecanje. Nakon toga je nastupio na prvenstvu Čečenske Republike i u kategoriji do 35 kilograma osvojio treće mjesto. Na toj se razini natjecao i narednih godina, a s vremenom je stigao i do najviše stepenice pobjedničkog postolja. Sljedeća postaja bilo je regionalno prvenstvo Sjevernokavkaskog federalnog okruga (SKFO) kojeg čini šest republika; Čečenija, Dagestan, Ingušetija, Sjeverna Osetija - Alanija, Kabardino - Balkarija i Karačajevo - Čerkezija.
- Tamo sam bio treći, što me kvalificiralo za prvenstvo Rusije, gdje sam izgubio od kasnije trostrukog svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika (Tokio 2020.) u hrvanju slobodnim stilom, Zavura Ugujeva. Na prvenstvu Rusije sam ukupno nastupio četiri puta, a u svom posljednjem nastupu sam postao i državni U21 prvak u kategoriji do 61 kilograma - prepričava nam Borz.
Ako uzmemo u obzir da ruske republike na sjeveru Kavkaza, sa svojom borilačkom tradicijom, kulturom, genetskim i povijesnim naslijeđem, te geografskim položajem, predstavljaju svojevrsne tvornice najkvalitetnijih i najdominantnijih hrvača na planetu, kojima je hrvanje praktično već po rođenju utkano u DNK, kristalno je jasno koliko vrijede navedeni Ahmedovi rezultati. O tome što znači biti U21 prvak Rusije, suvišno je i govoriti. Nogometni ekvivalent bi, primjerice, bio da baš u Hrvatsku dođe kapetan, odnosno najbolji igrač U21 argentinske ili brazilske reprezentacije.
Prijelaz na MMA sport i život u Moskvi
Usporedno s hrvačkom karijerom, nadalje, danas neporaženi borac FNC-ove lake kategorije pomalo je i boksao s prijateljima, kao što je povremeno trenirao i MMA sport, te nastupao na amaterskim turnirima, pri čemu je jedan takav i osvojio. Primarni je fokus u Čečeniji, međutim, ipak bio na hrvanju, a za ostale sportove Ahmedu nije ni ostajalo previše vremena s obzirom sve obveze, uključujući i već spomenuti rad s ocem na farmi. No, u jednom je trenutku prelomio i odlučio slijediti svoje snove…
- S vremenom sam počeo razmišljati o budućnosti te sam shvatio da moram pronaći svoj put i svoju perspektivu, odnosno da se moram posvetiti svojoj sportskoj karijeri. Najprije sam otišao u Dagestan i trenirao na Učilištu olimpijskih rezervi (UOR) kod trenera Alija Alijeviča, a MMA sportu sam se više posvetio nakon preseljenja u Moskvu, gdje sam se trenirao u Evolve Gymu, no bilo mi je teško nametnuti se zbog velike konkurencije - evocira Kagirov svoje uspomene pa opisuje kako su izgledali njegovi dani u ruskoj prijestolnici:
- Moskva je jako veliki grad i dnevno sam, primjerice, trošio osam sati samo na prijevoz kako bih stigao na jutarnji i večernji trening, a uz to sam morao i raditi da bih si mogao platiti smještaj i hranu. Radio sam tako u građevini i na skeli navlačio fasadu za objekt koji je imao 37 katova. Možete misliti kako je to bilo… Stalno je puhao vjetar, do te mjere da može i odnijeti čovjeka sa skele.
Deportacija iz Poljske i depresija
Uspio se Ahmed, nasreću, oduprijeti intenzivnim udarima vjetra, a put ga je, nakon godine dana života u Moskvi, odveo dalje prema Europi, a posljedično i prema - Hrvatskoj. No, i ta je epizoda u počecima bila posuta trnjem…
- Počeo je rat (s Ukrajinom) i bio je veliki problem dobiti vizu. Uspio sam ipak preko Hrvatske doći do Varšave, međutim, deportirali su me natrag u Hrvatsku. Bio sam u depresiji i razmišljao što ću dalje jer sam sve dao u MMA i žarko sam želio nastaviti svoj put. Nisam znao što da učinim, ali moj poljski menadžer me povezao s Forgyjem i zagrebačkim American Top Teamom, a onda sam ubrzo i došao ovdje na prvi trening - prisjeća se komunikativni i srdačni MMA borac čija obitelj, uključujući jednu sestru, i dalje živi u Čečeniji, dok mu je druga sestra u Njemačkoj, a brat u Bosni i Hercegovini.
Dolazak u Zagreb i priključivanje ATT-u
Ahmedova dolaska u Zagreb prisjetio se i čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u tom procesu, a to je već nekoliko puta spomenuti čelni čovjek ATT-a i FNC-a, Dražen Forgač.
- Njegov tadašnji menadžer mi je rekao da ima brutalnog hrvača koji razbacuje sve po dvorani, a radi se o najboljoj dvorani u Varšavi. Rekao mi je da tako nešto još nisu vidjeli, ali da je problem u tome što ne može ostati u Poljskoj zbog papira. Pitao me može li Ahmed doći kod nas i jesmo li mu voljni pomoći, na što sam ja, naravno, pristao. Dao sam mu na korištenje stan u kojem žive naši mladi borci Marko Ančić i Fran Luka Đurić, tamo je živio prvih nekoliko mjeseci, a onda je s djevojkom preselio u drugi stan. Cijelo to vrijeme trenirao je kod nas u ATT-u, a sada se bori i u FNC-u, ima tri uzastopne pobjede i radi se doista u vrhunskom borcu. Bilo mi je jasno o kojoj se kivalitatvnoj razini radi čim sam čuo da je U21 prvak Rusije, vjerojatno takvog hrvača nikad nismo ni vidjeli na našim strunjačama - naglašava Forgy pa objašnjava kakav je trenutačno Ahmedov pravni status u Hrvatskoj:
- On trenutačno ovdje ima azil, ne želi biti dio rata s Ukrajinom i u procesu je dobivanja hrvatskih dokumenata. Dok se to ne regulira, ne smije napuštati Hrvatsku i zato nastupa isključivo na hrvatskim priredbama. On je, također, "Master of Sports" za hrvanje i ima kvalifikacije koje mu omogućavaju da jednog dana podučava, tako da ćemo ga mi vrlo vjerojatno zaposliti kod nas kao hrvačkog trenera. Mislim da je to najbolji način da dobije dokumente, a to će biti veliki benefit i za naš sport, ne samo MMA nego i hrvanje, da imamo takvog specijalista i stručnjaka. Nikad nismo imali čovjeka koji se natjecao na toj razini kad govorimo o slobodnom stilu i vjerujem da može značajno unaprijediti taj segment, i u našem timu, a i u općenito. Vjerujem da ćemo uspjeti riješiti njegov status jer se radi o vrhunskom sportašu i prvenstveno dobrom čovjeku koji pomaže apsolutno svima otkako je došao u klub.
Sposoban za najviše dosege
Prije nego počne podučavati nadolazeće naraštaje, međutim, Vuk s Kavkaza ima još puno toga za reći kao aktivni borac, a Forgač vjeruje da je u tom smislu spoosoban napraviti doista velike stvari.
- Nema dvojbe da će dobiti novi ugovor s FNC-om, zastrašujuć je borac i publika ga voli. Ako ga zaobiđu ozljede i ako ga sve bude išlo prema planu, on je sposoban za najviše domete, a pritom mislim na sam vrh FNC-a, ali i UFC-a - naglašava Forgy, a na istoj je liniji i glavni trenere zagrebačkog American Top Teama, Luka Jelčić:
- Njegov potencijal je jeziv, on doista može daleko dogurati, samo da bude zdravlja i malo sreće. Vidim ga među samom elitom. U hrvačkom segmentu je naš najdominantniji borac, a sve više napreduje i u "stojci". Kod nas svi imaju iste uvjete i najviše napreduju oni borci koji najviše žele raditi, a Ahmed baš taj grize i želi. Osim toga, pun je života, sretan je ovdje i to je najbitnije od svega. Nevjerojatan je, on je baš pravi brat!
Govori hrvatski jezik
ATT-ov čečenski brat već godinu i pol dana živi i trenira u Zagrebu, te i nama djeluje kao istinski sretan i ispunjen čovjek, a provjerili smo i je li mu u samim počecima bilo teško priviknuti se na novu okolinu.
- S obzirom da sam došao s iskustvom treniranja u Čečeniji, Dagestanu, Rusiji i Poljskoj, stvarno mi nije bilo teško prilagoditi se, najveći problem mi je predstavljalo nerazumijevanje jezika - kaže nam sjajni 28-godišnji borac.
Za potrebe našeg razgovora koristili smo usluge prevoditeljice s ruskog jezika, Mirjane Kontić, kako bi se Ahmed mogao što kvalitetnije i slobodnije izraziti, te nam što detaljnije ispričati svoju priču, no treba istaknuti kako sve popularniji FNC-ov borac zapravo poprilično dobro govori i hrvatski jezik.
- Nije me nitko posebno podučavao, sve što znam naučio sam uz svoje suborce u dvorani - uz osmijeh kaže ovaj skromni i simpatični mladić pa nastavlja govoriti kako mu je trenirati u dvorani na Španskom, odnosno živjeti u gradu pod Sljemenom:
- Presretan sam što sam došao baš u ovaj klub. Svi me jako podržavaju, i treneri, i borci, mi smo kao jedna velika obitelj. Moj glavni trener Luka mi je istodobno i kao brat, i kao otac. Jako sam zahvalan što sam ovdje i u Zagrebu se osjećam zaista odlično, kao kod kuće.
"Osjećam se dijelom ovog naroda"
Nakon trijumfa u svojoj posljednjoj borbi, Kagirov je izjavio da se smtra čečenskim Hrvatom. Za kraj razgovora smo provjerili je li to bilo u euforiji nakon pobjede ili se doista tako osjeća...
- Ne, ne, to nije bilo u euforiji! Stvarno se osjećam se dijelom ove nacije i ovog naroda. Nastupam zbog svojih navijača, a svi moji navijači su iz Hrvatske i želim ih razveseliti svakim svojim nastupom - odlučno odgovara Borz pa zaključno ističe što mu se najviše sviđa u Lijepoj Našoj:
- Najviše mi se sviđaju ljudi i način na koji se odnose prema meni. U Zagrebu me nitko nikada nije pogledao poprijeko, baš naprotiv, svi se prema meni ponašaju vrlo čovječno i to je ono što maksimalno cijenim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....