Vi ste došli zbog FNC-a? Pa to je sjajno! Ja također idem na event, zamolio sam šeficu da mi promijeni smjenu kako bih mogao otići u Arenu. Dolaze i moji prijatelji, cijeli Beograd posljednjih dana priča samo o tome!

U svojevrsnom naletu euforije govori nam tako Miloš, energični i simpatični mladić, nakon što je shvatio kojim smo poslom iz Zagreba stigli u susjednu nam državu. Mjesto radnje je poslovnica jednog srpskog teleoperatera na beogradskoj Paliluli, a vrijeme nešto malo prije 20 sati, večer uoči održavanja FNC 31 spektakla.

Iako je do zatvaranja ostalo još 20-ak minuta, u poslovnicu je nedugo potom ušlo još ljudi, a uskoro su svi prisutni razgovarali o - najvećoj MMA organizaciji jugoistočne Europe - odnosno o borilačkom festivalu koji je trebao startati za manje od 24 sata.

- Iskreno, ja nisam toliko upućena, ali sada ste i mene zaintrigirali kad vidim s kolikom strašću i žarom pričate o tome - sa širokim osmijehom na licu komentira jedna starija gospođa i nastavlja slušati analize i prognoze koje su pljuštale kao na traci.

Nemir i strast

Upravo su strast i žar, koje je spomenuta dama apostrofirala, svojevrsni lajtmotiv cijele naše beogradske FNC avanture. Tolikoj količini strasti i žara u kontekstu jedne MMA priredbe, naime, potpisnik ovih redova nije osjetio ni na jenom eventu, ni u jednom drugom europskom gradu, a skupilo se već ponešto kilometraže i iskustva, uključujući i ona s UFC-ovih spektakla.

Beogradska je publika doista ozbiljno "navučena" na MMA, odnosno FNC, a isto vrijedi i za tamošnje medije. Bilo je to jasno već na press konferencijama, koje su bile masovnije nego na bilo kojem drugom FNC-ovom gostovanju, dok se interes fanova mogao već jasno nazrijeti temeljem posjećenosti na ceremonijalnom vaganju.

A što tek reći za samu priredbu...

Krcata Arena Beograd, "rollercoasteri" emocija, tektonski procesi na tribinama i uzavrela atmosfera. Atmosfera koja je svoj apsolutni vrhunac dosegnula kada su u oktogon umarširale glavne zvijezde večeri - Đani Barbir i Aleksandar Ilić. Potonji je, očekivano, dočekan kao narodni heroj, dok je hrvatski borac dočekan, figurativno rečeno, na nož. Mogli bismo reći da je, prilikom Đanijeva hoda prema kavezu, nemira i strasti u beogradskoj Areni bilo, kao što Branimir Johnny Štulić kaže u svom velikom hitu - i suviše.

Demonstracija kvalitete i kolektivni muk

Svega nekoliko minuta kasnije, međutim, 28-godišnji borac iz Ploča s adresom u Zaboku potpuno je utišao sve one koji su mu prethodno zviždali, vrijeđali ga, prijetili mu i gađali ga plastičnim bocama. U vrlo dinamičnom, na momente i kaotičnom, meču demonstrirao je visoku klasu, dokazao da je kvalitetniji, svestraniji i tehnički superiorniji borac od "Jokera", te ga prisilio na predaju nakon intenzivnih 160 sekundi akcije. Ispunio je tako Barbir sve svoje najave i dokazao da nije slučajno prvak FNC-ove srednje kategorije, koji već neko vrijeme uživa reputaciju jednog od najperspektivnijih hrvatskih boraca.

Istodobno je šampion pokazao još nešto, a to su m*da i srce - dvije komponente koje rade razliku između boraca i ratnika. Đani Barbir je ratnik. Većini je to bilo jasno još nakon njegovog meča s Arkadiuszom Maziakowskim, a sada bi to trebalo biti jasno - svima.

Samo ratnik kojeg krase visoka borbena sprema, čelična "cojones" i lavlje srce, može izaći na neprijateljski teritorij, na kojem se praktično bori ne s jednim čovjekom, nego njih gotovo 20.000, a onda, nakon početne oluje - hladnokrvno završiti domaćina - na čijoj su strani, pored tribina, bili i iskustvo i karijerni momentum.

Sepov trijumfalni MMA debi

Iskustvo je, i to neusporedivo, bilo i na strani Vase Bakočevića (70 profesionalnih MMA mečeva), no to nije spriječilo Hrvoja Sepa da mu razornim lijevim aperkatom pronađe jetru i okonča borbu u svojoj prvoj rundi slobodne borbe u životu.

S obzirom na to da smo s jedne strane imali proslavljenog hrvatskog olimpijskog boksača, a s druge osebujnog crnogorskog "Psihopata" koji je primarno MMA borac (uz povremene izlete u "bare knuckle), ovo intrigantno "crossover" uparivanje legitimno je okarakterizirano najluđim okršajem u povijesti FNC-a. A činjenica da je iz tog i takvog okršaja kao pobjednik izašao upravo istaknuti član Boksačkog kluba Leonardo, s hrvatskih nam pozicija predstavlja posebno zadovoljstvo. Sep je, naime, vrhunski sportaš, izvanserijski udarač i prije svega - dobar čovjek - te je kao takav zaslužio apsolutno sve što mu se trenutačno događa.

Da bi slavlje hrvatskog trijumvirata u Beogradu bilo potpuno, trebala je i pobjeda Ivice Truščeka u okršaju s Kamilom Kraskom za pojas velter divizije, no to se ipak nije dogodilo. Četrdesetdvogodišnja hrvatska MMA ikona tehničkim je nokautom poražena u okršaju s 14 godina mlađim Poljakom koji je dominirao od samog početka meča, pa do prekida u 3. minuti i 15. sekundi druge runde.

Legendarni "Terror", nažalost, nije uspio uhvatiti krunu svoje karijere te se iz Beograda vraća na štitu, no to je naprosto surovi rizik posla MMA borca, a ako je netko toga svjestan onda je to upravo Trušček - iza kojih je nestvarnih 86 profesionalnih mečeva.

Teškaški "banger"

Što se ostatka "carda" tiče svakako treba izdvojiti sunaslovnu borbu večeri, u kojoj se Darko Stošić vratio iz početnog ponora, a onda brutalno nokautirao Grega Hardyja u trećoj rundi. Pokazao je srpski nokauter da njegove "bombe", ako su precizno plasirane, ruše svakog čovjeka na planetu - pa tako i gorostasa od gotovo dva metra i 140 kilograma - iza kojeg je deset MMA borbi i NFL karijera.

Potvrdio je, također, i "Stoletov" sunarodnjak, Marko Bojković, da se vraća na pravi karijerni kolosijek, čemu svjedoči njegova pobjeda (jednoglasnom sudačkom odlukom) protiv iskusnog Poljaka Piotra Niedzielskog. Valja spomenuti i Bojkovićevog prijatelja i timskog kolegu, Hanbulata Irisbijeva, popularnog "Hondu", Dagestanca s beogradskom adresom, koji je u svom FNC debiju, također jednoglasnom odlukom, dominantno svladao nimalo bezazlenog Dalibora Dragojevića.

Bilo je tu i velikih iznenađenja u vidu poraza favoriziranog domaćeg predstavnika Luke Pisarića (Iago Silva ga prisilio na predaju u prvoj rundi), odnosno poraza još jednog favorita Tomislava Spahovića, kojeg je, pak, Valerij Atanasov svladao jednoglasnom odlukom nakon tri runde borbe.

Iza nas je, sve u svemu, beogradska noć za pamćenje, a imajući u vidu da će pod reflektorima Štark Arene 1. kolovoza gostovati i UFC, možemo tek zaključiti da čak ni najvećoj svjetskoj MMA organizaciji neće biti lako nadmašiti ono što je u subotu isporučio FNC.

To se, dakako, ne odnosi na kvalitetu "fight carda" i pojedinačnu klasu boraca jer je UFC u tom pogledu liga za sebe. No, ako stvari promatramo kroz prizmu regionalnih okršaja, emocija, iščekivanja, "hypea", energije i ozračja, onda je po tom pitanju FNC na ovim prostorima - neprikosnoven.