Kakav je borac Antun Račić! U krvavoj borbi nadjačao je Brazilca i upisao jubilarnu 30. pobjedu

Okršaj Antuna Račića (30-13-1) i Mauricija Almeide (18-10) na FNC 30 priredbi u Zadru nije nastao planski, ali to nije značilo da nas ne čeka još jedan spektakularni meč. Dubrovački “Killer” u ovaj je nastup ušao nakon kampa koji se više puta morao preslagivati, kako zbog zdravstvenih problema, tako i zbog promjena protivnika. Prvo je u priči bio Alan Villalba, zatim Walter Cogliandro, a završna verzija dovela mu je brazilskog 28-godišnjaka koji se, za razliku od mnogih zamjena u kasnoj fazi priprema, nije mogao tretirati kao lakše ili jednostavnije rješenje, već upravo suprotno.

Mauricio Almeida u Zadar je stigao s omjerom 18-9 i vrlo jasnim borilačkim potpisom. Od njegovih 18 pobjeda, njih čak 16 došlo je prisiljavanjem protivnika na predaju, što dovoljno govori o tome gdje se Brazilac najbolje snalazi i gdje najbrže kažnjava tuđu nepažnju. Takav protivnik ne mora imati blještav skor ni veliko ime da bi bio neugodan, dovoljno je da u tranziciji uhvati vrat, ruku ili pogrešno postavljen kuk, pa borba u trenutku promijeni smjer. Za Račića je to značilo da u kavez ne ulazi protiv borca kojega treba samo fizički nadjačati, nego protiv specijalista kojem se ne smije pokloniti ni centimetar pogrešne pozicije.

Račić je, međutim, upravo tip borca kojem takav zadatak prirodno pripada. Bivši KSW-ov i FFC-ov prvak, jedan od najvećih hrvatskih boraca nižih kategorija ikada i čovjek s iskustvom koje se ne uči u jednoj dvorani ni jednoj organizaciji, protiv Almeide je tražio nastavak pobjedničkog zamaha nakon brutalnog nokauta nad Itayjem Tratnerom na FNC-u 25 u Varaždinu. U kontekstu FNC-ove perolake divizije, kojom trenutačno vlada Eduard Kexel, ovaj meč za njega nije bio samo još jedan nastup pred dalmatinskom publikom, nego prilika da nakon svih infekcija, otkazivanja i neurednog puta do Zadra, o kojem ste više mogli saznati u našem ekskluzivnom intervjuu, još jednom pokaže zašto se na njegov borilački kapital i dalje mora ozbiljno računati.

Bilo je zaista impresivno gledati način na koji je 35-godišnji Antun Račić otvorio meč protiv osjetno mlađeg protivnika. Već u prvoj rundi pokazao je onu vrstu veteranske kontrole koja se ne može naučiti preko noći. Dubrovčanin nije žurio, nije forsirao nepotrebne ulaske i nije Brazilcu poklanjao prostor u kojem bi ovaj mogao oživjeti svoje najopasnije oružje. Prva dionica jasno je otišla na hrvatsku stranu. Bivši KSW-ov prvak najprije je Almeidu pokušavao načeti u stojci, dok je Brazilac promjenama garda nastojao usporiti njegov ritam i poremetiti mu čitanje distance. No, sredinom runde Račić je borbu preselio ondje gdje je želio, uz žicu i potom u parter, nakon vrlo pravodobno odrađenog rušenja.

Iz gornje pozicije Račić je radio upravo ono što iskusni borci rade kada znaju da ispod sebe imaju opasnog "grapplera". Nije se zalijetao, nije otvarao nepotrebne rupe i nije tražio spektakl ondje gdje je bila dovoljna kontrolirana šteta. Kratkim udarcima postupno je nagrizao Almeidu, ali je pritom stalno pazio na položaj ruku, kukova i glave, svjestan da Brazilac i iz inferiorne pozicije može izvući zahvat koji u sekundi mijenja cijeli meč.

Taj ubojiti instinkt Račić je ponovno pokazao sredinom druge runde. Brzom "1-2" kombinacijom uzdrmao je Almeidu, a zatim ga double legom srušio na pod, ponovno vraćajući borbu u zonu u kojoj je mogao istodobno kontrolirati i kažnjavati. Sama borilačka vokacija Brazilca tražila je dodatnu dozu opreza, što se vrlo brzo i potvrdilo kada je Almeida pokušao zaprijetiti kimurom. Bio je to trenutak u kojem bi manje iskusan borac možda panično reagirao ili izgubio poziciju, ali Račić je tu situaciju riješio na iskustvo, mirno "ugasio" goruću opasnost i ostao ondje gdje je za njega bilo najvažnije, na vrhu odnosno u gornjoj poziciji.

Odatle je nastavio sustavno lomiti Brazilca. Šteta na Almeidinom licu postajala je sve izraženija, a njegovi pokušaji izlaza sve manje uvjerljivi. Račićevi čekići nisu bili samo udarci za dojam, nego metodično nabijanje kontrole, ritma i fizičke cijene koju je Brazilac plaćao iz sekunde u sekundu. Almeida je došao s reputacijom borca koji iz partera zna kazniti i najmanju pogrešku, ali Račić mu u prve dvije runde gotovo nije poklonio ni milimetar prostora

Voda je nastavila teći na hrvatski mlin i u trećoj rundi. Uvodne razmjene bile su atraktivne i dovoljno otvorene da se činilo kako Almeida još traži trenutak kojim bi mogao zakomplicirati borbu, ali nije dugo trebalo da brazilsko-hrvatski dvojac ponovno završi u parteru. Ondje je Brazilac pokušavao raditi ono zbog čega je i stigao s reputacijom opasnog grapplera, tražeći trokute iz donje pozicije i pokušavajući Račića uvući u jednu od onih zamki koje često ne izgledaju alarmantno sve dok ne bude prekasno.

No, kako je Luka Milidragović nedavno slikovito sažeo u razgovoru za Fight Site, “hrvatska enciklopedija tehnika” ni u tim trenucima nije dopustila da Almeida pronađe pravi kut, uhvati ritam ili nametne vlastiti parteraški jezik. Račić je ostao miran, strpljiv i dovoljno tehnički priseban da neutralizira pokušaje Brazilca, pritom ne gubeći kontrolu nad borbom koju je od prve runde gradio na iskustvu, pozicijskoj disciplini i pravodobnim reakcijama.

U samoj završnici Almeida se uspio pridignuti i nasrnuti na Dubrovčanina, pokušavajući izvući nešto iz posljednjih sekundi meča, ali Račić ga je još jednim dobro tempiranim rušenjem ponovno vratio na pod. Brazilac je iz inferiornije pozicije pokušavao silovitim laktovima kazniti hrvatskog veterana, a zatim je iz side pozicije tražio giljotinu, no ni taj posljednji pokušaj nije prošao. Račić je izdržao sve završne napade, zatvorio meč onako kako ga je i vodio, mirno, iskusno i bez panike, te zasluženo upisao jubilarnu 30. profesionalnu pobjedu u karijeri!