Kako smo već najavili, kirurški precizna getriba Fight Nation Championship do kraja godine povećava obrtaje i praktički nema praznog hoda! Trenutačni fokus opravdano je na Skoplju i FNC-u 34, gdje će 24. listopada Marko Bojković i Lom-Ali Eskijev razriješiti pitanje prvaka lake kategorije, ali gust raspored vodeće MMA organizacije ovog dijela Europe znači da će se pozornost vrlo brzo morati prebaciti nekoliko stotina kilometara zapadnije. Samo dva tjedna nakon makedonske premijere FNC 7. studenoga ponovno ulazi u podgoričku Moraču, a prve dvije potvrđene borbe daju naslutiti da Crna Gora neće dobiti tek usputnu postaju između Skoplja i završnice godine u Rijeci.
Sjajni Miljan Zdravković branit će naslov bantam kategorije protiv 25-godišnjeg Argentinca Joaquina "Kakarota" Vargasa (10-3), dok će se u teškoj kategoriji, prema kickboksačkim pravilima, sudariti Rade Opačić i Aleksandar Soldatkin. Jedan meč donosi prvaka protiv protivnika kojeg regionalna publika tek treba upoznati, drugi spaja afirmiranog kickboksačkog teškaša s čovjekom koji je prošle godine osvojio RIZIN-ov Grand Prix u MMA-u.
U deset nastupa upisao je deset pobjeda, a put prema FNC-ovu pojasu gradio je kroz nekoliko različitih europskih organizacija, pri čemu je posebno upečatljiv bio njegov period u KSW-u.
Nakon uvodnih pobjeda nad Andrejem Stojanovskim, Benjaminom Molnárom i Ahmetom Simsekom, Zdravković je 2022. Murada Teleeva završio "high kickom" i udarcima već nakon 67 sekundi. Tijekom 2023. dodatno je podigao razinu konkurencije: Huga Vacha svladao je jednoglasnom sudačkom odlukom, Amirjona Gafurova tehničkim nokautom u trećoj rundi, a potom u KSW-u zaustavio Mariusza Joniaka već u prvoj.
Još veći rezultat stigao je u ožujku 2024. na KSW-u 92, kada je do tada neporaženog Kamila Szkaradeka (5-0) završio udarcima u drugoj rundi i svoj omjer podigao na 8-0. Nakon toga uslijedio je prelazak pod FNC-ov krov, gdje je nastavio u istom tonu.
Na FNC-u 23 u svibnju prošle godine protiv Bonda Kikadzea pokazao je i drugu stranu svog arsenala te ga završio "rear naked chokeom" pred kraj druge runde. Potom je na FNC-u 26 u Podgorici odradio možda i najzreliji meč karijere protiv izrazito iskusnog Josha Hilla, koji je u borbu ušao s 30 profesionalnih nastupa. Zdravković ga je svladao jednoglasnom sudačkom odlukom i stigao do savršenih 10-0.
Posebno je zanimljivo da njegovih deset pobjeda nisu građene samo na jednom obrascu. Ima šest završnica, od kojih pet nokautom ili tehničkim nokautom i jednu "submissionom", ali je već pokazao da zna kontrolirati i puni meč kada prekid ne dođe. Upravo zato ga je teško svesti samo na etiketu nokautera ili grapplera, njegov razvoj od regionalnih priredbi, preko KSW-a, do FNC-ova vrha pokazuje borca koji je iz nastupa u nastup dodavao novu dimenziju.
Vargas je upravo zbog svoje anonimnosti na ovim prostorima zanimljiviji nego što njegovo ime na prvi pogled sugerira. Dolazi iz La Plate, grada udaljenog pedesetak kilometara od Buenos Airesa, a svih 13 profesionalnih nastupa odradio je na južnoameričkoj sceni. Podgorica će mu tako biti prvi profesionalni izlazak iz tog borilačkog okruženja i ujedno europski debi, odmah protiv neporaženog FNC prvaka.
Njegov omjer pritom otkriva vrlo jasan obrazac. Od deset profesionalnih pobjeda čak ih je devet ostvario prije isteka vremena, a borilački mu instinkt očito nije usmjeren prema skupljanju sigurnih rundi. Vargas se ne libi otvorene razmjene, rado prihvaća rat na kratkoj distanci i po vokaciji je nokauter, iako u arsenalu ima dovoljno vještine u parteru da protivnika može završiti i "submissionom". Upravo ta spremnost na ulazak u neuredan meč mogla bi Zdravkoviću stvoriti drukčiji problem od onih na koje je dosad nailazio, pogotovo ako se usudimo prejudicirati da će žilavi Argentinac ići na sve ili ništa.
Vargas je krajem svibnja ove godine za nešto više od dvije minute prve runde udarcima završio Amaurija Maiju. Četiri mjeseca ranije Matias Palma uhvatio ga je u "rear naked choke" pred završetak druge runde, dok je Vargas prethodno svladao Alana Rollera udarcima iz stražnjeg "mounta" samo deset sekundi prije kraja prve runde. Krajem 2024. tijesno je izgubio podijeljenom sudačkom odlukom od Carlosa Tardija, a nekoliko mjeseci ranije prekidom u prvoj rundi svladao je Marca Saavedru. Gleda li se šira slika, od početka 2023. upisao je šest pobjeda i dva poraza, pri čemu je većina njegovih pobjeda ponovno stigla prije sudačkih kartica.
Zdravković će zato ispred sebe imati borca čiju kvalitetu još nije jednostavno smjestiti u europske okvire. Vargas nije prošao kroz KSW, Oktagon, Cage Warriors ili neku drugu promociju koja bi ponudila poznatu referentnu točku, ali upravo tu leži dio neugodnosti ovakvog izazivača. Prvak će imati iskustvo FNC-ovih velikih priredbi, domaći teren u širem regionalnom smislu i savršeni profesionalni omjer 10-0, dok Vargas u Moraču dolazi bez reputacije koju mora čuvati i sa stilom koji mu dopušta da već u prvim minutama potpuno poremeti ustaljeni ritam sjajnog FNC-ovog prvaka.
Ishod će pomno pratiti i Fran Luka Đurić, koji je nakon pobjede nad Bartoszem Wojcikiewiczem na FNC-u 33 dodatno istaknuo kandidaturu za sam vrh bantam kategorije. Zdravkovićeva divizija time dobiva sve jasnije konture, a obrana protiv Vargasa trebala bi pokazati hoće li se postojeći poredak zadržati ili će u njega odmah po dolasku u Europu upasti Argentinac.
Ako je Vargas regionalnoj publici nepoznanica, za Radu Opačića takav opis ne može vrijediti. Stasiti srpski teškaš godinama je prisutan na najjačim svjetskim kickboksačkim pozornicama, od ONE Championshipa i SENSHI-ja do Gloryja, a iza njega je nekoliko vrlo sadržajnih sezona protiv protivnika iz samog vrha teške kategorije.
Opačić je 2024. otvorio pobjedom jednoglasnom sudačkom odlukom protiv Iraja Azizpoura na ONE 165 priredbi u Tokiju, nakon čega je pod okriljem SENSHI-ja nokautirao Daniela Lentieja i na bodove pobijedio Cristiana Risteu. Prelazak u GLORY nije bio jednako pravocrtan. Nico Pereira Horta nokautirao ga je u drugoj rundi na GLORY-ju 99, ali Opačić se nekoliko mjeseci poslije vratio na upečatljiv način i serijom razornih low kickova za samo 25 sekundi treće runde zaustavio Ionuța Iancua.
Posebno sadržajna bila mu je večer na GLORY-ju 104. U sklopu kvalifikacija za turnir "Last Heavyweight Standing" prvo je jednoglasnom odlukom svladao Mikea Kenu, a zatim istog dana u završnom kvalifikacijskom meču tijesno izgubio podijeljenom odlukom od sunarodnjaka Miloša Cvjetićanina. Posljednji nastup odradio je u travnju ove godine na GLORY-ju 107, gdje se pobjedom nad Colinom Georgeom jednoglasnom odlukom ponovno vratio na pobjednički kolosijek.
Nasuprot njemu neće stajati klasični kickboksački teškaš, ali ni čovjek kojeg treba promatrati kao MMA borca zalutalog u tuđi sport. Soldatkin iza sebe ima i iskustvo borbe prema kickboksačkim pravilima, među ostalim pobjedu nad Ivanom Romanovom krajem 2023., dok je njegov posljednji veliki niz napravljen upravo tamo gdje je većina regionalne publike počela ozbiljnije pratiti njegovo ime - u Japanu.
FNC je Aleksandra Soldatkina potpisao početkom 2025., ali umjesto da ga odmah uvede u vlastiti kavez, dopustio mu je odlazak u RIZIN i nastup na velikom Grand Prixu teškaša. Soldatkin je ondje nastupao kao FNC-ov predstavnik i napravio znatno više od skupljanja međunarodnog iskustva. Turnir je na kraju osvojio.
U prvoj borbi svladao je Princea Aounallaha jednoglasnom sudačkom odlukom. U polufinalu je u drugoj rundi udarcima zaustavio Japanca Mikija Uedu, a u rujanskom finalu protiv tadašnjeg KSW-ova predstavnika Mareka Samociuka ponovno je odradio pune tri runde i jednoglasnom odlukom osvojio RIZIN-ov Grand Prix. U samo nekoliko mjeseci prošao je tri teškaša različitih profila i iz Japana se vratio s turnirskim trofejem, iako još nije stigao službeno debitirati pod FNC-ovim svjetlima.
Upravo zato izbor Opačića za njegov prvi nastup pred FNC publikom nosi zanimljivu dozu rizika. Soldatkinov prirodni teren ipak je MMA, gdje može koristiti rušenja, klinč uz ogradu i parter, dok će protiv Opačića morati igrati prema pravilima čovjeka koji je velik dio karijere proveo odmjeravajući udarce s najboljim svjetskim teškašima. S druge strane, Rus donosi fizičku snagu dovoljno iskustva u čistoj stojci da ovo ne bude obična demonstracija kickboksačkog specijalista.
Podgorica pritom FNC-u više nije nepoznat teren. Organizacija je u Morači debitirala u prosincu prošle godine na FNC-u 26, pred približno sedam tisuća gledatelja, a večer je zaključena pobjedom tada budućeg UFC borca Miloša Janičića nad bivšim UFC borcem Alexom Oliveirom. Prvotna ideja bila je da se FNC i ove godine u Crnu Goru vrati u prosincu, ali je termin pomaknut na 7. studenoga, dok će posljednja priredba godine, FNC 36, 19. prosinca pripasti Rijeci.
Do Podgorice ipak prvo treba proći Skoplje. FNC 34 održat će se 24. listopada, a Marko Bojković i Lom-Ali Eskijev ondje će se boriti za pojas lake kategorije. Problem, ili prednost, ovako zgusnutog rasporeda jest što organizacija nema vremena mjesecima živjeti od jedne priredbe. No, takav modus operandi dovoljno govori i o zrelosti FNC-ova tima, koji je spreman pratiti ubrzani tempo bez toga da kvantiteta ide nauštrb kvalitete priredbi - upravo na toj su ravnoteži mnogi projekti sa sličnim apetitima i ambicijama u prošlosti pokleknuli. Čim se u Skoplju ugase svjetla, Morača će već biti sljedeća stanica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....