Je li moguće da ste to doista vi? Oduševljeno je pitao mladi Simeon gledajući u čudu prema FNC-ovim komentatorima Ozrenu Radaviću i Mateju Truhanu, odnosno najavljivaču Peteru Loweu, a sve pred očima potpisnika ovih redaka.
Mjesto radnje bila je klupica pred hotelom Union, a vrijeme petak oko 22 sata, odnosno večer uoči priredbe pod brojem 35 u kultnoj Morači. Period je to koji se nerijetko, u kontekstu vodeće regionalne MMA organizacije, ali i borilačkih sportova općenito, opisuje dobro poznatim riječima - zatišje pred oluju.
Zatišja u Podgorici, međutim, nije bilo. Dinamična, energična i pozitivna vibra osjetila se u zraku još i prije večernjeg slijetanja na tamošnji aerodrom, u crnogorskom zračnom prostoru, a kako i ne bi kad je treći čovjek, uz pilota i kopilota u kokpitu bio, glavom i bradom - Miran Fabjan. No, o tome ćemo drugom prilikom, vratimo se sada našoj klupici i zanimljivoj uvertiri koja se oko nje odvijala.
Interes mladih za FNC-om i MMA sportom
Nakon što je procesuirao da je doista, kao domaći čovjek, sasvim slučajno u svom gradu nabasao na prva tri glasa FNC-a, spomenuti Simeon, elokventni 19-godišnjak karakterističnog crnogorskog naglaska, a ujedno i glumac u nastajanju, ispričao je da se ranije bavio boksom, pa i sparirao s Milošem Janičićem, te odradio nekoliko amaterskih mečeva. Štoviše, čak nam je i demonstrirao kratki "shadow boxing", a iz kojeg je bilo razvidno da određena tehnička podloga u njegovom slučaju doista postoji...
A kad je riječ o nekim drugim podlogama, uputio nas je Simeon gdje se u Podgorici najbolje jede, koje pubove treba posjetiti, što treba izbjegavati, kao što nam je usput objasnio i da cesta ulica koju gledamo dijeli crnogorsku metropolu na Staru Varoš i Zabjelo.
Obećao nam je, na koncu, i da će sljedećeg dana doći na FNC 35 priredbu u Moraču. Je li svoje obećanje ispunio, ne možemo sa sigurnošću znati, no dvorana na istoimenoj rijeci u subotu je bila puna njegovih vršnjaka, a što jasno oslikava kolika je popularnost MMA sporta, odnosno interes za FNC organizaciju među mlađim naraštajima u Crnoj Gori.
Bilo je među publikom, naravno, pripadnika svih generacija, dok su parterom sijevale aure ponajvećih MMA zvijezda jugoistočne Europe; od spomenutih Fabjana i Janičića do hrvatskih vedeta Roberta Soldića i Đanija Barbira.
A što se tiče uzdanica Lijepe Naše na samom "fight cardu", bili su to, dakako, Ivan i Tomislav Sičaja, s kojima ćemo i krenuti u tradicionalnu rekapitulaciju budući da su ponosni i čvrsti Ramci sa zagrebačkom adresom,u s sportskom smislu i figurativno govoreći - pokorili Podgoricu.
Geganov MMA masterclass
Popularni Gegan je pred sobom imao najzahtjevnijeg protivnika u karijeri, Andriju Stankovića, do subote neporaženog srpskog borca iznimne udaračke moći koji svoje vještine brusi na Floridi u jednoj od najelitnijih MMA dvorana na svijetu, Killm Cliff FC-u. Oko Stankovića već neko vrijeme bukti "hype" najboljeg stojkaša FNC-ove velter kalorije koji će "nokautirati sve redom", a onda, praktično automatizmom, potpisati za UFC. Najbolja svjetska MMA organizacija, međutim, do daljnjeg će ipak morati pričekati na njega...
Mlađi Sičaja je, naime, potpuno izdominirao Stankovića, poglavito u hrvačkom segmentu kroz koji je, lančanim pristupom, kontinuiranim pritiskom i rušenjima, odnosno apsolutnom kontrolom i nanošenjem štete, uništio srpskog borca, slomio mu duh kao nitko prije njega te mu "de facto" održao masterclass MMA sporta u čitavoj njegovoj punini.
Savršeno je Gegan realizirao precizni i strateški pripremljen gameplan, kojeg arhitektonski potpisuje glavni trener zagrebačkog ATT-a Luka Jelčić, te učinio da Stanković u okvirima slobodne borbe izgleda kao potpuni amater, dok je on sâm djelovao toliko dominantno kao da u Zagreb nije doselio iz Rame - nego iz Mahačkale.
Ako je Morača, u kontekstu navijanja i vrele atmosfere, figurativno rečeno - pakao - onda se Tomislav Sičaja sinoć transformirao u demona od kojeg treba strahovati cijela FNC-ova velter divizija.
- Tomi je supertalentiran, on je jednostavno rođen za borbu - rekao je legendarni UFC borac Gunnar Nelson tijekom intervjua za Fight Site prije otprilike godinu i pol dana, a Gegan je u međuvremenu oživotvorio njegove riječi i ostvario vjerojatno najveći napredak od svih boraca u rosteru vodeće promocije jugoistočne Europe. Prethodno je u Ljubljani školovao čvrstog Arkadiusza Pakowskog u okvirima distancerskog boksa, da bi mu na koncu presudio snajperski preciznim hicem u vidu zadnjeg desnog direkta, a onda je pod svjetlima Morače demonstrirao još jednu, ovog puta dijametralno suprotnu, kvalitativnu dimenziju i kao buldožer pregazio Stankovića svojim hrvačkim i parteraškim oruđima.
Bratska ljubav i povezanost
A da hrvatsko slavlje u Podgorici bude potpuno, pobrinuo se Tomijev stari brat Ivan, trijumfalno se vrativši protiv Alan Villalbe nakon ranijeg poraza teškim nokautom od Eduarda Kexela, također u Ljubljani, a koji ga je koštao i krune FNC-ove perolake divizije. Mnogi borci nakon takvih karijernih momenata zaglave u psihološkom limbu i praktično više nikada ne budu isti, no to ne vrijedi za Tirketa. Svjež, opušten, nasmijan i "lagan" bio je od samog dolaska u Podgoricu, ostavljajući dojam kao da se upravo vratio s dužeg godišnjeg odmora na nekoj egzotičnoj destinaciji, a ne kao da je iza njega najteže razdoblje karijere, odnosno krvavi pripremni kamp u zagrebačkom ATT-u.
To, međutim, ne znači da je i u oktogon ušao (pre)opušten - baš naprotiv - kad su se vrata kaveza zatvorila bio je 32-godišnji hrvatski borac maksimalno naoštren, psihofizički spreman i prisutan u sadašnjem trenutku. Sve to, a ponovno uz Jelčićevu vrhunsku taktičku pripremu i navigaciju u realnom vremenu iz samog kuta, rezultiralo je sjajnom izvebom kontra Villalbe koju je ATT-ov borac oplemenio prisiljavanjem na predaju stražnjim gušenjem ("rear naked choke") nakon svega dvije minute i 36 sekundi. Tirke je, dakle, ponovno u igri za velike uloge i sigurno će s velikim zanimanjem ispratiti Kexelov nastup u Münchenu (ime protivnika još nije poznati)...
Lijepo je,dakle, bilo biti dijelom dvostrukog hrvatskog trijumfa u Morači, ali i svjedočiti bratskoj ljubavi i povezanosti, od perioda uoči mečeva, do međusobnog podržavanja i strepljenja za vrijeme istih, kao i kasnijeg slavlja, odnosno zafrkancije na "post fight" medijskoj konferenciji.
Zdravković gazi prema UFC-u
Razloga za osmijeh i zadovoljstvo, nadalje, imao je i Miljan Zdravković, neporaženi FNC-ov prvak bantam kategorije i jedan od najkvalitetnijih boraca u čitavom promocijskom rosteru, koji se vratio nakon gotovo jednogodišnje pauze i suvereno obranio svoj tron u okršaju s Joaquinom Vargasom, presudivši čvrstom i nezgodnom Argentincu prisiljavanjem na predaju ("arm triangle choke") u četvrtoj rundi. Jedanaest pobjeda iz isto toliko mečeva, to je trenutačni Zdravkovićev rezime i kao vrlo izvjesna, logična i prirodna postaja na njegovom daljnjem borilačkom putu čini se - UFC.
Zasad je, međutim, Miljan još uvijek ovdje, u FNC-u, a za vratom mu puše čitava bulumenta izazivača nove generacije predvođenih perspektivnih Eliasom Erberom, iako je on na presici spomenuo ime bivšeg prvaka ONE Championshipa, Adriana Moraesa, kao čovjeka s kojim bi sljedećim želio odmjeriti snage.
"Rat" mladih udarača i Soldatkinovo ludilo
Pred Zdravkovićev je svakako svjetla budućnost, a isto se može reći i za Luku Bubanju i Stefana Dobrijevića, mlade udarače koji su u Podgorici isporučili nedvojbeno najbolju borbu večeri prepunu akcije, otvorenih razmjena i nokdauna s jedne i druge strane. Dvadesetgodišnji Crnogorac, za razliku od lani kada je na "short notice" uskočio s parkinga, ovo je puta stigao s punim pripremnim kampom i dobrano namučio svog starog znanca, pa i bio i nadomak pobjede, ali u ključnim su ga trenucima koštali mladost, neiskustvo, pa i nesmotrenost, zbog čega je na koncu jednoglasnom sudačkom odlukom slavio godinu dana stariji Dobrijević.
Za razliku od "ultimate kickboxing" vatrometa koji su režirali Luka i Stefan, teškaški K1 "banger" u glavnoj borbi večeri završio je dijametralno suprotno, pa i bizarno, zahvaljujući Aleksandru Soldatkinu koji je, umjesto udaračkih tehnika, u ovom kikboksačkom obračunu odlučio demonstrirati svoje hrvačke vještine, ali i potpunu profesionalnu neozbiljnost, nepredvidivost, pa i ludost, a što je završilo onako kako je jednako završiti moglo - njegovom diskvalifikacijom, odnosno pobjedom Radeta Opačića. Pomalo je antiklimaktičan bio je ishod "extreme boxing" borbe Dejana Zlatičanin i Florina Lupua, budući da je rumunjski borac nakon druge runde jednostavno odlučio predati meč, no kvalitativna razlika između njega i bivšeg svjetskog WBC prvaka jednostavno je bila prevelika.
S druge strane, Karomatulo Sufijev je ponovno dokazao da je jedan od najdominantnijih boraca FNC-ove lake kategorije, završivši Piotra Niedzielskog krajem prve runde ("rear naked choke"), kao što je i Kiril Negru pobjedom nad Botondom Petrényijem potvrdio svoju poziciju u najužem krugu FNC-ovih prospekata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....