Aljamain Sterling glavnoj je borbi UFC Fight Night 274/UFC Vegas 116 priredbe pristupio kao čovjek koji nije došao samo uzeti pobjedu, nego ponovno vrlo glasno podsjetiti da u perolakoj kategoriji još uvijek ima ozbiljne planove. Protiv Youssefa Zalala odradio je predstavu koja možda nije donijela završnicu, ali jest sve ono što iskusnom borcu treba kada želi nametnuti vlastiti autoritet, ritam i kontrolu od prve do posljednje sekunde. Sudci su mu na koncu jednoglasno, bolje reći unisono (49-45 x3) dodijelili pobjedu, a Sterling je time stigao do učinka 3-1 otkako je preselio u perolaku diviziju.
Bio je to prepoznatljiv Sterling, borac koji ne mora nužno isporučiti kaotičan rat da bi potpuno prisvojio meč. Dovoljno mu je da ga usmjeri prema svom terenu, a čim je osjetio da Zalala može lomiti kroz rušenja, kontrole i rad na tlu, borba je polako, ali vrlo sigurno počela kliziti u jednome smjeru. Bilo da je radio kroz udarce, tražio leđa odnosno "submission" prilike, Sterling je meč držao u onoj vrsti nelagode koja protivnika postupno troši i fizički i mentalno. Zalal je imao svojih pokušaja, imao je i nekoliko trenutaka u kojima je pokazao zašto je u ovaj nastup ušao s dobrim zaletom, ali ukupna slika vrlo je jasno pripala bivšem prvaku bantam kategorije.
– Youssef je tvrd tip. Morao sam uzeti vremena i koristiti neke stvari koje smo pripremali. Želim se više boriti. Pokušavam krenuti u još jedan pohod na titulu. Trenirali smo zajedno prije i znao sam da ga je teško ugušiti i završiti. Samo sam sretan što sam se vratio, rekao je Sterling nakon pobjede.
No nije se zadržao samo na osvrtu na meč. Vrlo brzo pogled je prebacio prema onima koji stoje bliže samom vrhu.
– Movsar, dolazim po tebe. Volkanovski, znaš da dolazim po tebe.
U toj poruci svojevrsno je praktički sažeo cijelu svoju ambiciju. Ne želi da ga se promatra kao bivšeg prvaka koji u novoj kategoriji traži mjesto pod suncem, nego kao čovjeka koji i dalje vjeruje da može do samog vrha. A nakon ovakve izvedbe nije teško razumjeti zašto se ponovno pokušava ugurati u razgovor o naslovu. Uostalom, i sam je vrlo glasno podsjetio koliko dugo već drži visoku razinu u UFC-u.
– Dajte mi svoju priliku. Toliko sam radio za ovo. Ovdje sam već 12 godina. Ovo mi je bila 23. UFC borba. Otkako sam potpisao za UFC, borio sam se protiv samo trojice nerangiranih boraca. Treća borba u UFC-u bila mi je protiv šestorangiranog borca na svijetu i od tada se više nisam osvrtao. Zato pokažite malo jebenog poštovanja prema mom imenu kada kažem da sam sljedeći za borbu za naslov.
Za Zalala je ovime stao vrlo dobar niz nakon povratka u UFC. Poraz će boljeti tim više što je dugo djelovao kao borac koji je ponovno pronašao stabilnost i ozbiljan momentum, ali nakon meča nije tražio jeftini alibi.
– Sve što imam za reći jest, dajte priznanje Aljamainu Sterlingu. Odradio je fantastičan posao. Vratit ću se. Već sam se jednom vratio i vratit ću se opet.
Sunaslovna borba večeri također nije ponudila vatromet, ali jest vrlo važan rezultat za Joselyne Edwards, koja je jednoglasnom odlukom svladala Normu Dumont i time stigla do pete uzastopne pobjede. Meč nije bio osobito raskošan za gledanje, no Edwards je odradila dovoljno da ostavi dojam agresivnije, odlučnije i gladnije borkinje. Dumont je pokušavala raditi iz klinča, kružiti, oduzimati prostor i ostati izvan većih problema, ali Edwards je cijelo vrijeme gurala borbu prema naprijed i tražila udarac koji bi je mogao prelomiti.
Na koncu su upravo taj pritisak, inicijativa i konkretniji pokušaji očito presudili na sudačkim karticama. Rezultati (29-28, 29-28 i 30-27) su otišli na njezinu stranu, a Edwards je nakon proglašenja kratko sažela vlastiti dojam.
– Osjećam da sam napravila dovoljno da pobijedim u ovoj borbi. Znam da sam napravila dovoljno za pobjedu i trebam više prilika. Htjela sam nokaut od početka. Ali u osnovi, uzela sam pobjedu.
Možda nije isporučila nastup koji će se dugo vrtjeti po špicama, ali jest uzela ono najvažnije, rezultat i novu stepenicu prema vrhu. U trenutku kada ženska bantam kategorija traži svježa lica i nove izazivačice, takve pobjede imaju ozbiljnu težinu.
Vrlo upečatljiv trenutak večeri isporučio je i Ryan Spann, koji se sve ugodnije osjeća u teškoj kategoriji. Nakon što je već ranije dao naslutiti da u novoj diviziji želi graditi nešto ozbiljno, sada je brutalnim nokautom zaustavio višestrukog "grappling" prvaka Marcusa Buchechu. Završnica je stigla u drugoj rundi, savršeno tempirana kombinacija, pri čemu je upravo desni direkt, u funkciji svojevrsnog odjavnog poteza, sjeo ravno na bradu i poslao Brazilca na pod u teškom padu. Herb Dean nije imao razloga čekati i meč je prekinut sredinom druge runde.
Posebno je zanimljivo što je Spann prije toga morao preživjeti i onu zonu borbe koja je na papiru najviše prijetila. Buchecha ga je rano uspio odvesti na tlo i pokušati iskoristiti svoj najveći forte, no Spann se izvukao, ostao miran i kako je meč odmicao djelovao sve sigurnije. Štoviše, počeo je čak i sam stvarati probleme kroz "front headlock" situacije, tjerajući Brazilca na reakciju i dodatno ga trošeći. Kada je Buchecha počeo gubiti dah, Spann je osjetio trenutak i isporučio možda i najeksplozivniji kadar večeri.
– Izgledao sam malo zdepasto tamo gore. To moramo popraviti. Samo sam htio uzeti vremena. Dobili smo ovaj poziv prije manje od mjesec dana. Moj brat je uskočio i odmah smo svi krenuli raditi. Htio sam maksimalno iskoristiti vrijeme. Vaš dečko sada može disati, našalio se Spann nakon pobjede.
Tom je pobjedom stigao do omjera 2-1 kao teškaš i vrlo jasno dao naslutiti da bi upravo ondje mogao pronaći novu, opasniju verziju sebe. Za Buchechu, s druge strane, ovo je novi težak korak unatrag. U tri nastupa među elitom nema upisanu pobjedu i nije nimalo nerealno pretpostaviti da bi mu ovaj poraz mogao ozbiljno ugroziti budućnost u samom UFC-u.
Dovoljno je reći da smo u 13 borbi vidjeli tek jedan nokaut i jedan submission, što vrlo precizno oslikava ton cijele večeri iz samog Las Vegasa. No i unatoč tako skromnom učinku, event je ipak ponudio nekoliko važnih odgovora. Sterling je ponovno zakoračio prema vrhu perolake kategorije i vrlo glasno zatražio da ga se prestane zaobilaziti u razgovoru o naslovu, Edwards je nastavila tihi, ali vrlo konkretan uspon u ženskoj bantam diviziji, dok je Spann brutalnim nokautom pokazao da bi kao teškaš mogao tek početi graditi neku novu priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....