Jedan je pilot i majstor Rubikove kocke, drugi je velika kubanska nada: Ova borba se ne propušta

Rico Verhoeven i Oleksandr Usik predvode večerašnji boksački spektakl u Gizi, a u sunaslovnoj borbi večeri snage će odmjeriti Hamzah Sheeraz i Alem Begić. Interesantno je kako oba meča imaju izrazitog favorita.

Koeficijent na Usika kreće se od 1,02 do 1,05, dok su koeficijenti na pobjedu Verhoevena od 1,10 pa naviše. Ništa manji favorit od Usika nije ni Sheeraz, dok je Begić podjednako velik autsajder kao i Rico.

Ako sve prođe po planu, glavna i sunaslovna borba večeri mogle bi biti jednosmjerne ulice, bez ikakve napetosti i uzbuđenja. No, ostatak "carda" mogao bi ponuditi neke vrlo interesantne okršaje, a jedan od mečeva koji imaju potencijal "ukrasti show" svakako je onaj između Richarda Torreza Jr.-a (14-0, 12 KO) i Franka Sancheza (25-1-0, 1 NC). Radi se o američko-kubanskom okršaju u teškoj kategoriji.

Richard Torrez boksač je o kojem smo vam vrlo opširno pisali još u četvrtom mjesecu prošle godine. Zasad neporaženi američki teškaš trenutačno je i ponajveća američka teškaška nada. Torrez je 2021. godine osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Tokiju, a iza sebe ima vrlo uspješnu amatersku karijeru.

Još od malih nogu "predodređen je" za ovaj sport. Njegov djed Manuel Torrez bio je boksač, otac Richard Sr. također je boksao, a Richard Torrez Jr. nastavio je njihovim stopama. Kako smo pisali u prošlogodišnjem članku, Richard Torrez mlađi bio je potencijal za mnogo toga, ne samo za šah.

Kao mladić zanimao se za šah, a srednju školu završio je s najboljim akademskim uspjehom u cijeloj generaciji. Zajedno s prijateljima bio je član školskog kluba za robotiku, a on i njegovi prijatelji zamalo su završili suspendirani zbog pokušaja da razviju učinkovitije raketno gorivo, bez dopuštenja nadležnih profesora.

- U srednjoj školi više sam se volio družiti sa štreberima nego sa sportašima - rekao je ovaj živopisni mladić u intervjuu koji je 2023. godine odradio za talkSPORT.

Mnogi veliki boksači kroz povijest zapravo su imali jako teška odrastanja, školu su napuštali u ranoj životnoj dobi i nisu odrastali onako kako je odrastao Torrez. Unatoč tome, Richard je također završio u ringu.

- Boks je jednostavno dio mene. Ja sam treća generacija boksača u svojoj obitelji i boks mi je u krvi. Jako sam natjecateljski nastrojen i ovo je najbolji način za saznati gdje stojim. Mislim da boks nudi jedno od najpravednijih sportskih borilišta unutar kojeg možete vidjeti koliko daleko možete dogurati - rekao je Torrez prije nešto manje od godinu dana, u razgovoru za Boxing Scene, i još je dodao kako ga je otac Richard Sr. uveo u boksačke vode, a on je i danas njegov glavni trener.

- Nitko ne voli odlaziti kući s treninga zajedno sa svojim trenerom. Kako je moj otac bio ujedno i moj trener, znali smo imati duge i teške noći, ali boks je uvijek bio dio mog života. Mislim da nije bilo trenutka kada sam razmišljao da prestanem boksati. Možda da sam osvojio zlato u Tokiju na Olimpijskim igrama, možda bih onda prestao boksati. Boks je za mene pokazatelj koliko daleko mogu dogurati, a da sam osvojio olimpijsko zlato, mislio bih da je to sve, dalje nema. Ali kako sam osvojio srebro, zadržao sam glad i želju da vidim koliko mogu dogurati, a zahvalan sam jer sada bivam i dobro plaćen.

Torrez je s vremenom izrastao u zaista dobrog boksača, ali put je bio popločan usponima i padovima. Mnogi Torreza pamte po onom teškom porazu od Bahodira Jalolova na SP-u održanom 2019. godine u Rusiji. Jalolov je u četvrtfinalu zaista brutalno nokautirao Torreza u prvoj rundi, ali Torreza to nije sputalo. Nastavio je raditi na svojim nedostacima, dvije godine kasnije ponovno se našao nasuprot Jalolova, ali u finalu olimpijskog turnira. Izgubio je Torrez i u revanšu, ali pružio je znatno bolju izvedbu i poražen je na bodove.

Osjetno iskusniji od Torreza bio je Jalolov, dvostruki olimpijski prvak. Torrezovi porazi nisu bili iznenađujući, ali ono što ulijeva povjerenje jest napredak koji bi Torrez pokazivao nakon tih poraza. Richard je nepobitno inteligentan, mentalno jak i voljan raditi na sebi.

Nije on tip supertalenta poput, recimo, Mosesa Itaume. Pogled na njegove mečeve vjerojatno vas neće navesti da istog trena pomislite kako se radi o budućem neprikosnovenom svjetskom prvaku. Ali, Richardu je tek 26 godina, najbolje godine su pred njim, a koliko je spreman izlaziti iz zone komfora i raditi na sebi, govori podatak da je odlučio kako ga otac više ne može trenirati. Shvatio je Richard da je ta suradnja dosegla limit i da mu za dodatni iskorak treba nešto više.

Brian "BoMac" McIntyre njegov je novi trener i bit će mu u kutu tijekom večerašnjeg meča sa Sanchezom. "BoMac" je u svijetu boksa najpoznatiji kao trener Terencea Crawforda, jednog od najboljih boksača 21. stoljeća. Osim s Crawfordom, McIntyre je radio i s Chrisom Eubankom Jr.-om, Amirom Khanom, Keyshawnom Davisom itd. Radi se o jako dobrom treneru prepunom iskustva u stvaranju šampiona i Torrez će zasigurno podići razinu svoje izvedbe.

Ono što Torreza čini miljenikom fanova jest njegova osobnost. Radi se o momku koji vjeruje u sebe, ali istovremeno odiše skromnošću, autentičnošću i dobrim smislom za humor. Svestrani mladić iz Tularea ne prati moderne boksačke trendove, ne preferira "trash talk" i nije netko tko će inicirati podizanje tenzija uoči samog meča. Richard je miran, staložen, a slobodno vrijeme koristit će za neke stvari sasvim nevezane za boks.

Naime, Torrez posjeduje pilotsku licencu, silno uživa upravljajući manjim letjelicama, a odličan je i u slaganju Rubikove kocke. Prema osobnim navodima, u nekoliko navrata složio je Rubikovu kocku za manje od minute.

Ameri polažu nade u Torreza jer trenutačno nemaju pretjerano velikog izbora kad se radi o mladim, nadolazećim teškašima. No, istovremeno su i skeptični, nesigurni ima li Torrez kvalitetu za najviše domete. Večerašnji meč ponudit će odgovore na brojna pitanja.

Frank Sanchez želi ostvariti nešto o čemu Kubanci predugo sanjare

Torrezove vještine jako dobro će testirati Kubanac Frank Sanchez, vjerojatno najteži Richardov protivnik u dosadašnjoj profesionalnoj karijeri. Ovaj 33-godišnji Kubanac profesionalnu karijeru započeo je još 2017. godine, pet godina prije nego što je Kuba konačno dopustila svojim boksačima da se profesionalno bave tim sportom.

Podsjećamo, dugo su Kubanci imali zabranu da se profesionalno bave boksom i morali su pronaći način za napustiti državu kako bi si negdje izvan Kube pružili priliku za karijeru profesionalnog boksača. Sanchez je bio jedan od onih koji su uspješno izbjegli iz domovine, a prvi profesionalni nastup odradio je u SAD-u.

Kao i svaki kubanski teškaš koji se otisne u profesionalce, Sanchezov san je postati prvim Kubancem koji je osvojio svjetsku titulu u teškoj kategoriji. Pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da Kuba nikada nije imala svjetskog prvaka u teškoj kategoriji. Luis Ortiz bio je privremeni prvak, ali neprikosnovenog prvaka svijeta Kuba i dalje sanja.

Sanchez je jedna od glavnih uzdanica za prekid tog crnog niza i ispisivanje povijesti. Njegova karijera tekla je u jako dobrom smjeru sve do petog mjeseca 2024. godine. Frank je tada boksao na priredbi u Saudijskoj Arabiji, a protivnik mu je bio Agit Kabayel. Obojica su u taj meč ušli kao neporaženi potencijali teške kategorije, ali Kabayel je bio taj koji je i napustio ring kao neporaženi teškaš.

Agit je nametnuo tempo od samog početka meča, neprestano je pritiskao, frekvencija plasiranih udaraca bila je visoka, a Sancheza je završio udarcem u tijelo. Frank nije uspijevao nametnuti svoj ritam, mučio se s kontrolom distance i nije izdržao nalete Kabayela. Kasnije je otkriveno kako je Sanchez ušao u meč s teškom ozljedom koljena, što je onemogućilo da se bolje kreće i eventualno uspije uspostaviti nekakvu kontrolu distance.

Upravo ti problemi s koljenom desne noge vjerojatno su glavni razlog zašto je Sanchez danas poprilično velik autsajder u meču protiv Torreza. Naime, gledajući dosadašnja postignuća, Sanchez nikako ne bi trebao imati ulogu tako velikog autsajdera (1,20 - 4,00).

Frank je dulje na profesionalnoj boksačkoj sceni, pobjeđivao je nešto zvučnija i kvalitetnija imena nego Torrez, a IBF ga ima na trećem mjestu u poretku izazivača unutar teške kategorije. Međutim, postoji bojazan da Sanchez i dalje muku muči s koljenom.

On i Torrez trebali su boksati krajem trećeg mjeseca ove godine, ali Kubanac je otkazao nastup zbog problema s istim tim koljenom. Borba je prebačena dva mjeseca kasnije, ali koliko je Sanchez zapravo spreman i zdrav, zna samo on i njemu bliski ljudi.

Uz sve to, Torrez je boksač čiji stil podsjeća na Kabayelov stil boksa. Amerikanac će skraćivati distancu, nametat će tempo, vršit će pritisak i napadat će tijelo Sancheza. Ako Franka ne bude služilo koljeno, teško će se odupirati napadima agresivnog Torreza i vjerojatno će upisati drugi poraz. Taj drugi poraz mogao bi biti i kraj Sanchezovim nadanjima o ispisivanju povijesti i osvajanju svjetske titule.

Franku su 33 godine, ali porazi od Kabayela, a zatim i od Torreza koji trenutačno ne pripada samom vrhu, znatno ga udaljavaju od statusa izazivača. Dodamo li tu probleme s koljenom, teško je zamisliti da se Sanchez vraća u konkurenciju za napad na neku od titula. Baš zato Sanchez danas ne smije izgubiti i vjerujemo kako će dati svoj apsolutni maksimum da porazi Torreza.

Kad se sve okolnosti uzmu u obzir, stilovi kojima boksaju, ulozi, rivalstvo SAD-a i Kube - ova borba značajno dobiva na težini i zaista bi mogla biti najbolja borba na ovom unikatnom boksačkom spektaklu pred piramidama Gize.