Nakon sjajne FNC 30 priredbe u Zadru i velikog trijumfa Seana Stricklanda nad Hamzatom Čimajevim na UFC 328 eventu, pred nama je novi vikend koji bi se iz hrvatske perspektive bez pretjerivanja mogao nazvati svojevrsnom borilačkom ofenzivom.

Dok će Filip Hrgović u Doncasteru tražiti pobjedu koja mu je imperativ u lovu na gornji dom svjetske teške kategorije, Petar Milas u Ingolstadtu nastavlja graditi vrlo ozbiljan niz i loviti proboj prema još većim pozornicama. Istodobno, Sara Luzar Smajić u Poljskoj napada KSW-ov pojas u bantam kategoriji, dok će Ivan Erslan u UFC-ovu Apexu tražiti ono što mu je u ovom trenutku prijeko potrebno, pobjedu koja bi mu otvorila vrata novog ugovora i zadržala ga na najvećoj svjetskoj MMA sceni. Pobjeda je, također, prijeko potrebna i Ivani Petrović koja će na Oktagon 88 priredbi pokušati prekinuti negativni niz i vratiti svoju karijeru na pravi kolosijek. Ukratko, nakon prošlotjednog vatrometa, ovaj vikend donosi novi val uzbuđenja, samo što će sada reflektori još snažnije obasjavati hrvatska imena.

Allen vs. Hrgovic: Dave vs. Goliath

Poneki mečevi u teškoj kategoriji ne žive samo od razlike u kvaliteti, nego i od potpuno drukčijeg tereta koji dvojica boksača unose u ring. Upravo je takav slučaj s okršajem našeg Filipa "El Animala" Hrgovića (19-1, 14 KO) i Davea "White Rhina" Allena (25-8-2, 20 KO), koji nas čeka ove subote u engleskom Doncasteru. Na prvu, omjeri i dosezi njihovih karijera jasno sugeriraju tko u ovaj dvoboj ulazi kao ozbiljniji boksački kapital, no stvarna zanimljivost meča leži dublje. Allen ovdje praktički nema što izgubiti, a može dobiti gotovo sve. Hrgoviću, s druge strane, pobjeda nije luksuz ni poželjna stavka, nego čisti -imperativ.

Jer kada u ring ulaziš kao olimpijski medaljaš, kao boksač kojeg se godinama zasluženo svrstavalo u sami vrh svjetske teškaške scene i kao čovjek koji je već dugo dio ozbiljnih razgovora o svjetskoj eliti, tada se ovakvi mečevi ne svode samo na pitanje hoćeš li pobijediti. Tada moraš pobijediti tako da ne ostaviš gorak rep, sumnju ili novi prostor onima koji već neko vrijeme čekaju priliku da te gurnu izvan gornjeg doma teškaške scene. Hrgović je još uvijek ondje, ali da bi ondje i ostao, mora nastaviti pobjeđivati borce poput Allena bez zadrške, bez lutanja i bez večeri koje će se više pamtiti po mukama u ringu nego po autoritetu.

To, naravno, ne znači da je Allen bezazlen protivnik ili puka prepreka na tuđem putu. Daleko od toga. Uostalom, radi se o čovjeku koji je pobjeđivao imena poput Johnnyja Fishera i Lucasa Brownea, a ring je dijelio s Dillianom Whyteom, Davidom Priceom, Arslanbekom Mahmudovim i Frazerom Clarkeom. Britanac je godinama gradio reputaciju boksača kojeg publika voli upravo zato što je nesavršen, kaotičan, samoironičan i tvrdoglav. Njegova karijera nije bila linearna ni uglađena, nego puna zaokreta, povrataka, samosabotaža i neočekivanih bljeskova. No baš zato je opasan u ovakvim okolnostima. Ne ulazi u ovaj meč s pritiskom da mora opravdati nečiji dugogodišnji "hype" i ne mora dokazivati da pripada samom vrhu. On ovdje može samo dobiti najveću pobjedu karijere i lukrativniji ugovor u budućnosti. Takvi borci često znaju biti najneugodniji, upravo zato što boksaju rasterećeni teretom koji lomi one s druge strane.

A Hrgović taj teret itekako nosi. Njegov profesionalni put dosad je bio dovoljno kvalitetan da ga se i dalje promatra kao relevantnog čovjeka u vrhu, ali i dovoljno valovit da oko njega strani mediji stalno provlači isto pitanje, je li doista dosegnuo ono što mu se prognoziralo kada je ulazio među profesionalce. Jedini poraz, protiv Daniela Duboisa, ostavio je dubok trag u percepciji javnosti, iako ga nije izbacio iz ozbiljne konkurencije. Pobjede nad Joeom Joyceom (16-4, 15 KO) i Davidom Adeleyeom (14-2, 13 KO) bile su važne, ali nisu do kraja utišale skeptike. Upravo zato je ovaj meč više od običnog odrađivanja posla. On je nova provjera ozbiljnosti. Nova prilika da Hrgović podsjeti kako nije tek dobro ime sa solidnim rezimeom, nego boksač koji doista pripada visokom društvu svjetske teške kategorije.

Iz Allenove perspektive, stvar je mnogo jednostavnija i zato mnogo opasnija. Njegov narativ ne traži savršenstvo. Dovoljno je da uvuče meč u nered, da ga učini ružnim, tvrdim, emotivnim i neugodnim. Dovoljno je da dočeka jednu slabiju dionicu, jednu praznu minutu, jednu pukotinu u Hrgovićevoj koncentraciji. I upravo tu leži njegova šansa. Ne mora biti bolji boksač kroz cijeli meč. Mora samo pretvoriti večer u teren na kojem se favoriti počinju osjećati nelagodno.

No baš zato je za Hrgovića presudno da ovu borbu ne vodi kao čovjek koji će “nekako” doći do pobjede, nego kao borac koji od prve sekunde zna što mora napraviti. Distance, disciplina, kontrola ritma, ozbiljnost u pristupu i odsutnost bilo kakvog podcjenjivanja, to su elementi koji ga ovdje moraju nositi. Jer ako dopusti da se meč pretvori u britansku rovovsku tučnjavu s previše emocije i premalo strukture, Allen će se u tome osjećati kao kod kuće. Ako, pak, nametne svoj boks, svoju mjeru i svoj autoritet, tada bi razlika u klasi postala opipljivo vidljiva.

I tu se vraćamo na samu srž ovog okršaja. Allen ulazi u borbu s mentalitetom čovjeka koji može šokirati, ali kojem poraz neće srušiti cijeli svijet. Hrgović ulazi sa znatno težim zadatkom. On ne smije samo izbjeći poraz, on mora ostaviti dojam boksača koji nije zalutao među relevantna imena teške kategorije. U protivnom će se stari upitnici ponovno otvoriti, i to glasnije nego prije. Mi pak, vjerujemo kako će najistaknutiji hrvatski boksač dokazati kako mu pritisak i teret gostujućeg terena neće odmoći već upravo suprotno. "El Animal" je mentalno posložen, fizički nikad spremniji, a sve će mu to pomoći da ove okolnosti pretvori u svojevrsno gorivo koje će ga ponovno lansirati u kombinacije za najozbiljnije teškaške izazove.

Zato je ovo meč u kojem Allen može ući osjetno rasterećenije, dok će Hrgović stajati pod reflektorima čije će zrake svjetlosti daleko oštrije pritiskati ramena hrvatskog teškaša. A u ozbiljnom boksu upravo su takve večeri često najteže, ne kada nemaš šansu, nego kada ti je pobjeda jedina prihvatljiva valuta.

GDJE: Eco-Power Stadium, Doncaster, Engleska

KADA: petak, 16. svibnja, oko 23:30h

Popis svih borbi pogledajte OVDJE.

UFC Fight Night 276: Allen vs. Costa

Nakon velikih kulise UFC 328 eventa i epskog uspjeha Seana Stricklanda, UFC se vraća u poznato okruženje Apexa, ali to ne znači da nas čeka priredba bez stvarne težine. Dapače, UFC Fight Night 276 djeluje kao event satkan od borbi koje možda ne nose pojaseve, ali itekako mogu preusmjeriti tok pojedinih karijera. U glavnoj borbi večeri Arnold Allen i Melquizael Costa odmjerit će snage u perolakoj kategoriji, u meču koji za obojicu nosi jasne implikacije. Allen pokušava obraniti status relevantnog čovjeka u jednoj od najdubljih UFC-ovih divizija, dok Costa napada prostor koji dosad nije bio njegov i traži pobjedu koja bi ga gurnula u znatno ozbiljnije vode UFC-ove perolake divizije.

Na papiru, Allen je i dalje poznatije i provjerenije ime. Englez je godinama figurirao kao opasna konstanta perolake kategorije, borac koji je dovoljno kvalitetan da bude problem svakome, ali ne i dovoljno konkretan da zakorači do samog vrha bez zadrške. Costa, s druge strane, u ovaj meč ulazi kao čovjek kojem takva vrsta reputacije tek treba. Upravo zato glavni meč nosi zdravu sportsku napetost, jedan brani mjesto koje je dugo gradio, drugi pokušava jednim velikim korakom preskočiti nekoliko stepenica odjednom.

No iz naše perspektive posebna je pozornost ipak usmjerena prema jednom drugom meču. Ivan Erslan na ovoj će priredbi protiv Georgea Tokkosa, njihov meč će poslužiti kao vrhunac uvodnog dijela, a Hrvat će tražiti ono što je u ovom trenutku i suština cijele njegove UFC priče, novu šansu, novi ugovor i potvrdu da nije prolazna epizoda na najvećoj svjetskoj MMA pozornici. Hrvatski poluteškaš u Las Vegas dolazi nakon tri poraza u prva tri UFC nastupa, ali sama gola statistika ne govori sve. Nije Erslan u tim borbama djelovao kao čovjek koji je zalutao među elitu, niti kao borac koji ondje nema što tražiti. Protiv Iona Cutelabe bio je dovoljno konkurentan da se vidi kako materijala ima, protiv Navaja Stirlinga nije se raspao nego jednostavno ostao korak iza, dok je poraz od Jimmyja Crutea bio onaj nakon kojeg je i sam priznao da je protivnika podcijenio. Upravo zato je meč protiv Tokkosa toliko važan, ne zato što sve dosad treba izbrisati, nego zato što sada dolazi trenutak u kojem mora odgovoriti pobjedom.

"Tuco" je, naime, nadimak preuzet iz kultnog klasika Sergija Leonea "Dobar, loš, zao". U tom antologijskom vesternu Tuco je bio figura odmetnika - bandit, varalica i bjegunac, ali istodobno i iznimno karizmatičan, duhovit te snalažljiv lik. Upravo zato ostaje nada da će Ivan Erslan u ovom meču utjeloviti ono što je predstavljao Eastwoodov Blondie: hladniji, pribraniji i racionalniji pristup, onaj koji u kaosu ne gubi glavu, nego pronalazi put do pobjede.

A dobra je stvar za Erslana to što preko puta ne stoji čovjek bez slabosti. Tokkos nije borac koji u ovaj meč ulazi s aureolom nezaustavljivosti. I on je na početku svog UFC puta osjetio koliko lako stvari mogu skliznuti na rub, a nakon poraza od Oumara Syja i Navaja Stirlinga prijeko potreban zrak uhvatio je pobjedom nad Juniorom Tafom. To znači da dolazi s malo više mira, ali ne i s komforom potpune sigurnosti. Riječ je o iskusnom borcu, čovjeku s crnim pojasom u brazilskoj jiu-jitsi i profilom koji kažnjava protivnika kada mu se otvori prostor, no jednako tako ne radi se o imenu koje je već dokazalo da pripada gornjem domu divizije. U tom smislu, ovo nije meč zamišljen kao smaknuće, nego sudar dvojice boraca koji se još uvijek bore za prostor, povjerenje i stabilnije mjesto pod UFC-ovim reflektorima.

I upravo zato Erslanova zadaća djeluje vrlo jasno. Ne mora napraviti čudo, ne mora nokautom preko noći promijeniti cijelu sliku divizije, ali mora učiniti ono najvažnije, pobijediti u trenutku kada su mnogi već počeli sumnjati. UFC ne traži savršenstvo, ali traži znak života, traži otpor, traži dokaz da borac nije pukao kada se kavez počeo sužavati. Jedna pobjeda u pravom trenutku zna promijeniti cijeli narativ, odjednom više nisi čovjek s tri poraza u nizu, nego borac koji je preživio najteži val i natjerao najelitniju svjetsku MMA organizaciju da ga ponovno shvati ozbiljno.

Ostatak carda također nudi par intrigantnih dvoboja, pogotovo za zagriženije UFC fanove. Choi Doo-ho i Daniel Santos nude vrlo zanimljiv perolakaški sudar, dok će Modestas Bukauskas protiv Christiana Edwardsa tražiti važan iskorak u poluteškoj kategoriji. Tu je i uvijek neugodni Khaos Williams, koji protiv Nikolaja Veretenikova donosi onu vrstu prijetnje zbog koje borba može eksplodirati u svakom trenutku, a pažnju svakako zaslužuju i mečevi između Ketlen Vieire i Jacqueline Cavalcanti, odnosno Codyja Brundagea i Andrea Petroskog.

GDJE: UFC Apex, Las Vegas, SAD

KADA: u noći sa subote na nedjelju, Erslana očekujemo prije početka glavnog dijela priredbe 03:00h

Popis svih borbi pogledajte OVDJE.

Milas vs. Djeko

Ove subote domaća boksačka javnost će s pravom pratiti nastup Filipa Hrgovića, a istoga dana u ring se vraća i Petar Milas (20-1, 16 KO), jedan od najistaknutijih hrvatskih teškaša, kojeg u njemačkom Ingolstadtu čeka okršaj s Joelom Tambweom Djekom (19-4, 9 KO). Dobra vijest za sve obožavatelje hrvatskog boksa jest činjenica da se mečevi Milasa i Hrgovića neće vremenski preklapati. Milasa u ringu očekujemo nešto ranije, otprilike oko 20 sati dok će Hrgović u borilište kročiti tek oko 23:30. Meč promovira Fides Sports Promotion, a iako je prvotno bilo planirano da Milas boksа protiv Igora Adiela Maceda, Brazilac je otpao pa su organizatori posegnuli za novim rješenjem. Umjesto Maceda, s druge strane stajat će Belgijanac koji živi i trenira u engleskom Essexu, borac bez velikog marketinškog sjaja, ali dovoljno neugodan da ovakav meč nikako ne bude shvaćen olako.

Iz Milasove perspektive, riječ je o još jednoj važnoj stepenici u nizu koji sve ozbiljnije poprima konture ozbiljnog povratničkog zamaha. Član BK Torcida trenutačno je u seriji od pet uzastopnih pobjeda, a posebno je odjeknuo njegov posljednji nastup početkom godine, kada je u 10. rundi deklasirao Granita Shalu u meču koji je završio i na TV špicama DAZN-a. Takav završetak nije mu donio samo novu pobjedu, nego i ono što je za teškaša često jednako važno, vidljivost izvan lokalnih i regionalnih okvira. A u ovoj fazi karijere upravo je to valuta koja počinje otvarati ozbiljnija vrata.

S druge strane, Djeko ne dolazi kao bezlična zamjena ni kao borac koji će samo popuniti mjesto na plakatu. Riječ je o teškašu koji iza sebe ima dovoljno iskustva da protivniku može zakomplicirati večer ako mu se ostavi previše prostora. Zanimljivo je i da su i Milas i Djeko već dijelili ring s olimpijskim pobjednikom iz Rija 2016. godine Tonyjem Yokom, što ovoj borbi daje dodatnu usporednu crtu. Takvi detalji možda ne odlučuju meč, ali itekako pomažu smjestiti dvojicu boraca u širi europski kontekst.

Milas ovdje, međutim, ima puno veći ulog od same još jedne kvačice u rubrici pobjeda. Eventualni trijumf kojem se svi s hrvatske strane s razlogom nadamo donio bi mu šestu uzastopnu pobjedu, ali i nešto još važnije, dodatni argument pred vratima velikih europskih promotora. Jer nije tajna da bi još jedan uvjerljiv nastup vrlo lako mogao natjerati neku od vodećih europskih boksačkih promotorskih kuća da ga konačno potpiše i nagradi ozbiljnijim, unosnim ugovorom. A to bi bio korak koji Milasu ne bi donio samo financijsku stabilnost i jaču infrastrukturu, nego bi ga konkretno približio svjetskom vrhu teške kategorije.

Zato ovaj meč, iako na papiru ne nosi etiketu glamuroznog spektakla, ima sasvim jasnu težinu. Nije ovdje riječ samo o tome da Milas nastavi pobjednički niz, nego da ponovno pokaže kako je prerastao razinu na kojoj se ovakvi nastupi samo “odrađuju”. Ako budemo gledali pravo izdanje splitskog boksača, onda bi razlika u klasi trebala doći do izražaja.

U svakom slučaju, za Petra Milasa ovo je još jedna večer u kojoj se ne lovi samo pobjeda, nego i jača pregovaračka pozicija za ono što dolazi poslije. A upravo takvi mečevi često znače više nego što se na prvi pogled čini dok se mi nadamo da će splitski boksač nastaviti svoj pobjednički niz.

GDJE: Ingolstadt, Njemačka

KADA: subota, 16. svibnja oko 20:00h

Popis svih borbi pogledajte OVDJE.

KSW 118

Iako će plakat KSW 118 priredbe formalno predvoditi obračun Piotra Kuberskog i Michała Michalskog za privremeni pojas srednje kategorije, iz hrvatske perspektive središnja točka ove večeri ipak je sunaslovna borba. U subotu, 16. svibnja, u Areni Kalisz u istoimenom poljskom gradu, Sara Luzar Smajić borit će se protiv Viktorije "Chicatoro" Čiževske za inauguralni pojas bantam kategorije, a već sama ta činjenica dovoljno govori o veličini prilike koja je pred hrvatskom borkinjom.

Ovo nije povratak upakiran u oprezno odmjeravanje pulsa, niti meč kojim se nekoga polako vraća u ritam. KSW je u povratku Saru odmah gurnuo ravno u borbu za naslov, i to protiv domaće borkinje koju se već neko vrijeme profilira kao jedno od novih lica organizacije. To je poruka sama po sebi.

Očito je da je tijesan, ali iznimno vrijedan trijumf Sare Luzar Smajić nad bivšom UFC-ovom borkinjom Ivanom Petrović na FNC 26 priredbi u Podgorici krajem prošle godine imao veliku težinu i u očima KSW-ovih matchmakera. Hrvatskoj borkinji nakon toga nije ponuđen prijelazni ispit ni meč za hvatanje zaleta, nego gotovo najveći mogući izazov dosadašnje karijere, borba za pojas protiv domaće uzdanice Viktorije "Chicatoro" Čiževske.

Vrijedi pritom naglasiti i širi kontekst cijele priče. Okršaj Luzar Smajić i Petrović, unatoč dijametralno suprotnim doživljajima bodovanja s obje strane, predstavljao je jedno od najvećih, a vjerojatno i najveće postignuće kada govorimo o ženskom MMA sportu na ovim prostorima. Dvije hrvatske borkinje na toj razini, u toliko važnom i kvalitetnom meču, nešto su pred čime doista treba stati i skinuti kapu objema. Bez obzira na različite poglede na ishod, i Sara i Ivana tom su borbom napravile ogroman iskorak za vidljivost i ozbiljnost ženskog MMA-a u regiji.

Zanimljivo, i Ivana Petrović ponovno će nastupiti već ovog vikenda, i to na Oktagon 78 priredbi, gdje je čeka Danielle Misteli, Švicarka koja je početkom 2025. godine, u ulozi autsajderice, nanijela poraz upravo Luzar Smajić.

Upravo zato ovaj meč nosi toliku težinu. Viktorija "Chicatoro" Čiževska nije tek još jedno mlado ime na cardu, nego borkinja u naletu, domaća predstavnica i projekt koji bi se savršeno uklopio u scenarij u kojem pojas ostaje u poljskim rukama. No baš tu cijela priča postaje posebno zanimljiva, jer Sara Luzar Smajić ulazi kao netko tko taj scenarij može potpuno srušiti.

Prvi susreti i sučeljavanja već su pokazali da ovdje nećemo gledati hladan, sterilno sportski meč bez dodatne emocije. Napetost između njih bila je vrlo vidljiva, gotovo gusta, i jasno je da se ne bore samo za pojas, nego i za prostor, status i prevlast u trenutku koji objema može bitno promijeniti karijeru. Kada u takvu atmosferu ubaciš i činjenicu da je ulog naslov jedne od najvećih europskih MMA organizacija, dobiješ borbu koja iz hrvatskog kuta prirodno prerasta u glavni razlog za praćenje cijele priredbe.

Naravno, glavni meč između Kuberskog i Michalskog nosi ozbiljnu sportsku težinu, jer će Poljaci u njemu dobiti privremenog prvaka srednje kategorije i čovjeka koji će se vrlo brzo morati početi promatrati kao relevantan faktor pri samom vrhu divizije. No koliko god taj okršaj bio važan za KSW-ovu srednju kategoriju, hrvatsko će oko ove subote ipak najviše tražiti trenutak kada u kavez uđe Sara Luzar Smajić.

I s razlogom. Prilike za osvajanje pojasa na toj razini ne dolaze često. Zato je KSW 118 za Saru Luzar Smajić puno više od običnog povratka. Ovo je večer u kojoj se ne hvata forma, nego gradi status. Večer u kojoj jedna pobjeda može potpuno promijeniti poziciju članice pulskog Trojana na europskoj sceni.

GDJE: Kalisz, Poljska

KADA: subota, 16. svibnja u 18:00h

Popis svih borbi pogledajte OVDJE.