Dave Allen sportski je i bez traženja izgovora prihvatio deveti poraz u profesionalnoj karijeri, priznavši nakon meča u Doncasteru da je Filip Hrgović jednostavno bio klasa iznad. Hrvatski teškaš zaustavio je domaćeg miljenika u trećoj rundi, nakon što je Allenov trener Jamie Moore odlučio baciti ručnik i prekinuti borbu prije nego što šteta postane još ozbiljnija.
Iako je Allen u prvi mah djelovao razočarano kada je sudac Steve Gray označio kraj, vrlo brzo je jasno dao do znanja da prema odluci vlastitog kuta nema nikakvu zamjerku. Naprotiv, prihvatio ju je s potpunim povjerenjem u čovjeka koji ga poznaje bolje od ikoga.
– Jamie mi je kao stariji brat, volim ga do smrti. Ako Jamie kaže da je dosta, onda je dosta. Hvala ti što paziš na mene. Ako Jamie misli da je to bila prava odluka, onda je to prava odluka.
Takva reakcija dosta govori i o samom Allenovu stanju svijesti nakon borbe. Nije se skrivao iza loše sreće, nije pokušavao osporavati prekid, niti je glumio da je meč otišao iz njegovih ruku zbog jednog slučajnog trenutka. Jednostavno je priznao ono što se u ringu i vidjelo, Hrgović je bio bolji, čvršći, precizniji i preozbiljan zadatak za njega.
Allen se potom zahvalio publici na Eco-Power Stadiumu, publici koja ga je godinama nosila i tretirala kao mnogo veće ime nego što bi to možda sugerirala sama kvalitativna hijerarhija britanske teške kategorije.
– Nisam najbolji borac na svijetu. Svi znamo da nisam. Nisam veliki borac, dobar sam borac, ali ovi ljudi dali su mi karijeru svjetskog prvaka.
U toj izjavi stane cijela Allenova karijera. Nikada nije bio savršeno ispoliran proizvod, nikada nije bio čovjek kojega je pratila aura budućeg vladara divizije, ali jest bio borac kojeg je publika prihvatila zbog iskrenosti, srca i spremnosti da uđe u vatru i kada izgledi nisu na njegovoj strani. Upravo zato i ova izjava zvuči toliko u skladu s njim, sirovo, samokritično i bez uljepšavanja.
A kada je podvukao crtu ispod samog meča, bio je još kraći i još izravniji.
– Dao sam sve od sebe. Filip Hrgović bio je predobar za mene!
Time je Allen praktički sažeo sve što je trebalo biti rečeno o borbi. Nije govorio o nijansama, nije secirao taktičke detalje, nije ostavljao prostor za lažnu nadu da je poraz bio pitanje jedne sitnice. Hrgović ga je nadjačao i nadboksao, a Allen je to priznao bez ikakve zadrške.
Zanimljivo je bilo i pitanje budućnosti, osobito u kontekstu britanskog naslova, o kojem je Allen ranije više puta govorio kao o jednom od svojih velikih ciljeva. No ovoga puta nije zvučao kao čovjek koji želi olako ponovno bacati velike najave.
– Možda. To je sjajan pojas za osvojiti. Zaista nisam siguran da bih mogao parirati Richardu Riakporheu, iskreno. Samo želim odraditi još nekoliko borbi.
U toj završnici osjetio se možda i tračak rezignirane realnosti. Ne potpuni slom, ne odustajanje, nego svijest o vlastitim granicama. Nakon poraza od Hrgovića Allen nije zvučao kao netko tko više vjeruje da može preskočiti vlastiti plafon, nego kao borac koji želi još nekoliko puta ući u ring i zatim mirnije pogledati što mu je stvarno ostalo na stolu.
Za Filipa Hrgovića, naravno, ova je večer donijela ono što je morala donijeti, pobjedu i potvrdu razlike u klasi. Daveu Allenu ostala je jedna drukčija slika, slika borca koji je ponovno dobio podršku svog grada, ponovno dao koliko je mogao, ali i ponovno vrlo pošteno priznao kada je preko puta stajao Hrvat koji je jednostavno liga za sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....