VIDEO ‘On je boksač koji uvijek pronađe način. Glava i srce mi govore da će u subotu slaviti‘

Britanski sportski komentator Simon Jordan sve se teže odlučuje igrati protiv Fabija Wardleyja, čak i u meču protiv udarača kakav je Daniel Dubois. Uoči njihova okršaja za WBO naslov 9. svibnja (subota), Jordan, ali i Frazer Clarke vrlo jasno naginju prema Wardleyju, ponajprije zbog forme, samopouzdanja i dojma da u ovom trenutku jednostavno pronalazi rješenje za svaku prepreku koja mu se nađe na putu. Ipak, pritom ne podcjenjuje ono što Dubois donosi u ranim rundama, upravo ondje, smatra, leži najveća prijetnja za aktualnog favorita.

– Sve mi je teže gledati mimo Fabija Wardleyja, zapravo protiv bilo koga u ovom trenutku, jer jednostavno izgleda kao borac koji uvijek pronađe način. Kod Daniela sam i ranije vidio određene ranjivosti. Tako da mi i glava, a zapravo i srce, jer mi je Fabio drag, vuku na njegovu stranu, rekao je Jordan za TalkSPORT.

Ta Jordanova procjena ne počiva samo na simpatiji, nego i na dojmu da Wardley trenutačno živi onu vrlo rijetku fazu karijere u kojoj gotovo sve što dotakne pretvara u rezultat. Nije više samo zanimljiv prospekt koji obećava, ali još nije ni borac koji je dosegnuo vlastiti plafon. Upravo zato djeluje toliko opasno, jer još raste, još vjeruje, a iz svakog nastupa izlazi s još jačim osjećajem da mu večer pripada. Takvi borci često ne pobjeđuju samo šakama, nego i reputacijom koju nose sa sobom prije nego zvono uopće označi početak borbe.

No Jordan vrlo jasno upozorava da bi sve te priče o Wardleyjevu zamahu vrlo brzo mogle postati nebitne ako Dubois rano pronađe pravi ritam. Po njegovu mišljenju, Britanac je i dalje izrazito opasan, posebice u prvih šest rundi, kada još ima dovoljno svježine i eksplozivnosti da protivniku napravi ozbiljan problem.

– Daniel Dubois je drugi najjači udarač s kojim sam ikad bio u ringu, tako da on uvijek ima šansu. Njegova velika prilika dolazi u prvih šest rundi. Ako uspostavi taj podcijenjeni direkt, rano će baciti sve na stol i pokušati preuzeti borbu protiv Wardleyja, rekao je Clarke.

Upravo tu leži i središnja točka cijelog meča. Ako Dubois uspije rano nametnuti svoj jab, otvoriti prostor za snažnije udarce i natjerati Wardleyja da boksuje pod pritiskom, borba bi mogla vrlo brzo otići u smjeru koji se Wardleyju neće svidjeti. S druge strane, ako meč preživi početnu oluju i uđe dublje u vode u kojima Wardley sve više vjeruje sebi, a protivnik počinje osjećati teret tempa i napetosti, tada se priča vrlo lako može okrenuti.

Jordan je upravo zato ponovno posegnuo i za starim pitanjima koja Duboisa prate već neko vrijeme, kako izgleda kada borba ode u kasniju fazu, kada se od njega ne traži samo eksplozivna početna sila, nego i stabilnost pod pritiskom, mirnoća i otpornost kada se momentum počne lomiti. Ne radi se, po njegovu mišljenju, o lijepljenju etiketa, nego o nečemu što je već viđeno i što se u ovakvom meču ne može ignorirati.

Istodobno, Wardley sa sobom nosi upravo ono što ga čini najnezgodnijim, osjećaj da je trenutačno u fazi u kojoj mu sve polazi za rukom. Jordan je to opisao gotovo kao Midasov dodir (op.a. izraz koji označava sposobnost pojedinca da nevjerojatno lako stvara bogatstvo ili uspjeh, pretvarajući sve čega se dotakne u "zlato"), a takva formulacija u ovom slučaju nije pretjerana. Wardley je u nizu, vjeruje sebi, raste iz nastupa u nastup i djeluje kao borac koji u ring ulazi s uvjerenjem da će, prije ili poslije, pronaći trenutak koji mu treba.

A ako taj trenutak dođe rano, recimo kroz onaj desni "overhand" ili aperkat kakvima je ranije rušio protivnike, onda bi i ovaj meč mogao naglo promijeniti oblik. Jer protiv udarača poput Duboisa sve može izgledati pod kontrolom dok odjednom više ništa nije pod kontrolom. Upravo zato ovaj obračun i djeluje tako primamljivo, s jedne strane stoji teškaš koji trenutačno zrači nepokolebljivom vjerom u vlastiti put, a s druge čovjek koji u nekoliko sekundi može raznijeti svaku prognozu.