Na današnji dan prije točno 78 godina rođen je veliki Mate Parlov. Legendarni hrvatski boksač zauvijek se zlatnim slovima upisao u almanahe nacionalnog, europskog i svjetskog sporta te trajno i nepovratno izmijenio povijesne knjige "plemenite vještine".
Ovog istinskog velikana i jednog od najvećih sportaša koje je Lijepa Naša ikada dala prisjećaju se danas brojni borilački akteri, kao i mediji, specijalizirani, ali i opći, informativni, a HRT je tako u svojoj videoarhivi pronašao dio nekadašnjeg intervjua Mate Parlova u kojem neprikosnoveni prvak govori o treningu.
- Za nekoga je to užasna muka, za mene je to bila ljepota jer sam to volio. Tako da meni nije teško padalo što sam skidao pet, šest, sedam kilograma dnevno ili što sam imao pet-šest sati treninga. Uopće mi nije teško padalo. Baš zato što sam bio zaljubljen u to.
- Kad nešto voliš, onda muke apstrahiraš, uopće ne te zanimaju muke nego rezultat. I u samom tom, opet o sportu govorim, treningu, ja sam uživao i kad sam se mučio. I kad sam dizao, i kad sam trčao. Kad sam trčao, zamišljao sam da sam neka lokomotiva pa da idem uzbrdo... Ili da sam automobil pa da dodajem gasa i idem iz treće u drugu, iz drugu prvu i tako. Moraš sebi dati podstreha i volje da ne odustaneš.
Iako je na svijet došao u Splitu, podsjetimo, Matini korijeni sežu u surovi kamenjar Ričica pokraj Imotskog, odakle je u život ponio nepokolebljivu radničku etiku i čelični karakter. Svoj sportski i životni dom pronašao je u Istri, u Puli i mirnoj Fažani, gdje je izrastao u sportsku ikonu kakvu svijet rijetko viđa.
Parlov je bio rijetka pojava u svijetu plemenite vještine - diplomirani ekonomist, strastveni zaljubljenik u poeziju i istinski intelektualac mirnog, gotovo hladnokrvnog držanja, koji se ulaskom među konopce pretvarao u nezaustavljivu taktičku silu.
Parlov je odradio više od 300 mečeva uz svega 13 poraza, a svojim nevjerojatnim osjećajem za distancu i kretanjem pokorio je apsolutno sve što se pokoriti moglo. Europski prvak postao je 1971. u Madridu i 1973. u Beogradu, olimpijsko zlato u poluteškoj kategoriji osvojio je na Igrama u Münchenu 1972., dok je 1974. u Havani na prvom povijesnom Svjetskom prvenstvu uzeo i svjetsku krunu.
Prelaskom u profesionalce samo je nastavio ispisivati povijest. Godine 1976. postao je profesionalni prvak Europe, da bi u siječnju 1978. godine u Milanu, nokautom protiv Miguela Ángela Cuella, osvojio WBC pojas svjetskog prvaka. Time je u istoj težinskoj kategoriji ujedinio sve moguće amaterske i profesionalne titule - podvig koji u cijeloj povijesti boksa stoji rezervirano samo za najužu besmrtnu elitu (poput Oleksandra Usika).
Koliko je bio cijenjen na svjetskoj razini najbolje svjedoči i poznata priča vezana uz najvećeg svih vremena, Muhammada Alija. Prema predaji koja desetljećima kruži borilačkim krugovima, Ali je uoči umirovljenja istaknuo kako bi karijeru najradije zaključio upravo protiv Parlova, naglasivši da bi u ring radije ušao s vrhunskim tehničarom i najbržim boksačem Europe nego s "prljavim udaračima".
Parlov nije dopustio da ga slava promijeni. Nakon završetka karijere svjesno se povukao od buke javnog života i političkih estrada, posvetivši se obitelji i svom kultnom pulskom kafiću "Mate". Ondje je, okružen svojim trofejima i slikama, do posljednjeg dana ostao skroman susjed i prijatelj običnim ljudima, uvijek spreman na topao razgovor i kavu s prolaznicima, o čemu smo pisali ranije u reportaži iz Pule i Fažane.

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....